Tradicija stara dva vijeka: Sarajevske papuče – zašto su tako posebne
Nekada su imućne sarajevske gospođe ovakve papuče poklanjale snahama, a one bi ih nosile samo u posebnim prilikama, kada primaju goste ili na praznike. Nisu bile za svakodnevno nošenje po kući. Bile su vrlo posebne i jako skupe
Piše: Adisa Bečiragić
Foto: MAK 1822
U Saračima, u srcu sarajevske Baščaršije, jedan čovjek od nestajanja i potpunog zaborava čuva preko 200 godina staru tradiciju svojih predaka. Njegovo ime je Muhamed i potomak je stare familije Kalajdžisalihović, koja vjekovima izrađuje čuvene, ručno rađene papuče, koje se zovu jednostavno – sarajevske. Muhamed je posljednji i jedini sarajevski papudžija.
Bogatstvo, raskoš, tradicija
Umijeće izrade sarajevske papuče uvršteno je na Listu nematerijalne kulturne baštine Kantona Sarajevo. Listu je sastavila radna grupa formirana na prijedlog UNESCO kancelarije u Sarajevu i Ministarstva kulture i sporta KS, a u suradnji sa JU Muzej Sarajeva. Sarajevska papuča je i nosilac certifikata autentičnosti geografskog porijekla “Original Sarajevo Quality”. Ova oznaka kvaliteta i autentičnosti je garant autohtonog i originalnog načina proizvodnje.
A šta zapravo stoji iza ovih suhoparnih i šturih informacija?
Stoji bogatstvo i raskoš jednoga vremena, jednoga podneblja i jednog naroda. Možemo reći i da stoji tradicija darivanja, kroz koje se iskazivala dobrodošlica i poštovanje. Naime, nekada su imućne sarajevske gospođe ovakve papuče poklanjale svojim snahama, a one bi ih nosile samo u posebnim prilikama, kada primaju goste ili na praznike. Sarajevske papuče nisu bile za svakodnevno nošenje po kući, za trk niz basamke da se dočekaju gosti, da se na dvorištu naspe ibrik vode ili skokne do pekare po vruće somune. Bile su, naime, vrlo posebne i jako skupe. Danas se prave i verzije ovih papuča prilagođene za nošenje vani, ali pravom sarajevskom papučom smatra se ona za nošenje u kući.
Papuče sa šarama pauna
Zaštitni znak ove papudžijske radnje su sarajevske papuče “paun” koje se jedino ovdje mogu naručiti i kupiti, sa vezom i u boji po želji. Tradicija koja seže unatrag sve do 1822. godine znak je dosljednosti i predanosti očuvanju ne samo zanata, nego i ugleda imena Kalajdžisalihović. Papuče sa šarama pauna počeli su proizvoditi kada su na tavanu našli stare papuče svoje pranane. Proizvode i muške i ženske papuče, a jedan par na poklon je dobio i bivši američki predsjednik Bill Clinton.
Ručno sukanje srme
Njihova se cijena određivala prema cijeni janjeta ili cijeni košnice pčela. Jedno janje – jedan par papuča ili jedna košnica – jedan par papuča. Toliko su, dakle, bile skupe. Za izradu jednog para trebaju dva dana ozbiljnog posla.
Treba znati da raskošne sarajevske papuče nisu prave ako nisu ukrašene takozvanim srmovezom, koji se nalazi na jelecima tradicionalne bosanske nošnje. Taj zlatni konac, blistav na suncu kad noga mlade snahe na Bajram proviri ispod svilenih dimija, više se nigdje ne može kupiti, pa ga u ovoj zanatskoj radnji, da bi mogli proizvesti originalne sarajevske papuče, prave ručnim sukanjem srme. Svaki vez na papuči je unikatan. I danas se, kao prije više od 200 godina, proces proizvodnje papuča obavlja ručno – od krojenja i veza do finalnog proizvoda.
Materijali koji se koriste za izradu su prirodni. Koristi se pamučni pliš, janjeća postava i teleća tabanica. Integrisana u papuču je peta od bukovog drveta. Prirodni materijali osiguravaju ugodno nošenje, bez znojenja i neugodnosti.
Tradicija se u ovoj porodici tradicionalno prenosila s oca na sinove, koji su uvijek sami odlučivali hoće li nastaviti tradiciju. Muhamed Kalajdžisalihović ne mora brinuti takve brige. Njegov sin i dvije kćeri nastavljaju njegovim i putem njegovih predaka. Sudbina sarajevskih papuča u sigurnim je rukama.
Davno je to bilo
Od 1822. godine u Defterima sarajevskog saračkog esnafa, koji su pohranjeni u Historijskom arhivu Sarajeva, spominje se porodica Kalajdžisalihović. U najstarijem periodu poznati su bili po proizvodnji nanula s topucima. Davne 1931. godine djed Muhamed je izvozio nanule i usaračene priglavke u Češku, Austriju i Švedsku, gdje su ovi proizvodi bili veoma cijenjeni.
