Tunel spasa
BiH Bucket List Challenge
Izazov #13 – Spusti se u Tunel spasa
U vrijeme opsade grada, sarajevski ratni tunel, poznat kao Tunel spasa, dug oko 720 metara, a visok 1,5 metar, bio je najstrožija tajna Sarajeva. Ratni tunel kroz koji je dolazila hrana, cigarete, oružje i lijekovi bio je spas za grad koji je 1.425 dana bio pod opsadom.
Foto galerija: Furaj.ba
Gradnja tunela
U razdoblju od 1993. do 1995. godine, za Sarajevo koje je već trpilo žestoku opsadu, ratni tunel spasa značio je život. Tunel je bio jedina komunikacija između opkoljenoga grada i ostatka države i svijeta. Napravljen ispod aerodromske piste i povezivao dvije teritorije (Dobrinju i Butmir) koje su bile pod kontrolom Armije Republike Bosne i Hercegovine.
Kopanje tunela počelo je 29. januara 1993. godine, pušten je u promet 30. jula 1993. godine, nakon nekoliko mjeseci kopanja lopatom i krampom probijanjem iz oba pravca istovremeno. Tunel je postao spas za opkoljeni, iscrpljeni grad.
Nakon rata dio tunela postao je muzej, koji čuva brojne eksponate iz vremena opsade Sarajeva, najduže opsade jednog grada u historiji modernog ratovanja.
Foto: Ivana Dukčević
Tunel je bio dug oko 720 metara, a visok između 1,5 i 1,8 metara. Prolazak kroz Tunel Spasa odvijao se u dva smjera naizmjenično. Grupe su znale brojati 1.000 osoba, a skoro svaki čovjek je nosio prosječno 50 kg hrane u ruksaku. Trebalo im je oko 2h da prođu kroz tunel. Tokom 1994. godine u tunel su postavljene šine po kojima su vožena niska kolica da bi prebacivanje robe lakše išlo.
Kroz Tunel spasa je prošlo:
1.120.000 ljudi
19 tona hrane unešeno je u grad
8.800.000 kg robe za komercijalno tržište
36.705 kg sanitetskog materijala,
549.326 kg razne vojne opreme,
4.500.000 litara nafte
80.000.000 kilovat-sati električne energije
Kroz tunel su prolazili i umjetnici i brojne novinarske ekipe kako bi u svijet poslale neku ekskluzivnu vijest.
Nakon potpisivanja Dejtonskog sporazuma i završetka rata prestala je potreba za korištenjem tunela Dobrinja – Butmir, što je utjecalo i na premještanje objekata u kojima su bili ulazni dijelovi tunela.
Porodica Kolar iz čije porodične kuće je bio ulaz u tunel samoinicijativno je odlučila sačuvati uspomenu na tunel koji je na neki način bio i dio njihovog života. Kanton Sarajevo preuzeo je Tunel spasa i danas je to muzej u kojem možete vidjeti veliki broj fotografija, video zapisa i predmeta koji su korišteni u periodu kada je tunel bio jedina veza Sarajeva sa ostatkom svijeta.
