Tvrđava u Maglaju s koje se grad vidi kao na dlanu
“Magla izvalila dub” i od te magle nastade mali grad Maglaj.
Jedna je to od brojnih legendi koju će vam ispričati mještani Maglaja vezanih za ime ovog grada, nekada male varoši sa skladno nanizanim kućama.
Na teško pristupačnoj magmatskoj stijeni koja je udolicom odvojena od planine Ozren, iznad rijeke Bosne u 13. stoljeću izgrađena je srednjovjekovna utvrda koju je, kažu legende, često obavijala magla i otud ime ovom prelijepom gradu. Tvrđavu, kao i brojne druge širom naše zemlje, zbog namjene i vremena u kojem su nastale danas zovu Gradinom, a nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine proglašena je 2005. godine.
Tvrđava se prvi put spominje u povelji ugarskog kralja Sigismunda izdanoj 16. septembra 1408. godine u kojoj piše: “Sub castro nostro Maglaj” (pod našom tvrđavom Maglaj). Pošto kralj Sigismund u povelji piše „pod našim gradom“, za pretpostaviti je da ga je zauzela mađarska vojska u novom pohodu u prvoj polovini septembra te godine.
Prilikom arheoloških ispitivanja na tvrđavi, među brojnim ostacima keramike i bakrenih mangura koji se danas čuvaju u Zemaljskom muzeju BiH, nije utvrđeno da je grad imao fortifikacijsku utvrdu u prahistorijskom dobu, stoga se vrijeme njegovog nastanka veže za postojanje župa na ovom prostoru.
Sastoji se od pet kula: Širbegova, Dizdareva, Branič kula, Kapetanova i sahat kule koja stoji u predvorju Gradine i koja je iskucavala sate po srednjoevropskom vremenu. Jedna je od pet sahat-kula u Bosni i Hercegovini. Poslije 1878. godine za ovu sahat-kulu je nabavljen sat u Beču. Po oporuci Vasvi-hanume, koja se 1896. udala za Mustaj-bega Uzeirbegovića, za Maglaj je kupljeno zvono na sajmu u Zagrebu 1923. godine. Među stanovnicima ove nekada male varoši i dan-danas se čuje legende kako se zvuk zlatnog čana stapao u akšam, u predvečernje sate.
Posljednji put je temeljetije popravljena 1792. godine i od tada nisu izvršene nikakve izmjene na njenom izgledu.
Prva je to srednjovjekovna utvrda koju su kasnije dograđivale Osmanlije. Iako teško pristupačna i opasana kulama, zidinama, tabijama, puškarnicama, topovima, šahi puškama i misirskim fitiljima, osvajana je nekoliko puta. Prvi je u nju provalio austrijski vojskovođa Eugen Savojski koji je pošao s namjerom da zapali Sarajevo i u tome uspio, a 100 godina kasnije njeni su branioci otvorili kapije cesarskom vojskovođi Laudonu, da bi to učinili i 1850. godine i pred Omer-pašom Latasom koji je u Bosnu došao da pokori njegov begovat. Služila je u odbrani bosanskog kraljevstva, a u njoj su stanovale kapetanske porodice, dizdari i mala posada.
S. Hodžić, Furaj.ba
