Jedna fotografija iz opkoljenog Sarajeva obišla je svijet i postala simbol dostojanstva, prkosa i snage žene u ratnim godinama. Na njoj je Meliha Varešanović, Sarajka čiji su držanje, elegancija i miran korak privukli pažnju svjetske javnosti, dok je grad živio pod opsadom.

Fotografija je nastala 1994. godine, sasvim slučajno, na relaciji Dobrinja – Alipašino Polje. Snimio ju je britanski fotoreporter Tom Stoddart, koji je tog dana radio u Sarajevu. Meliha tada nije ni znala da je fotografisana, niti je mogla pretpostaviti da će prizor kojem je pripadala postati jedna od prepoznatljivih fotografija ratnog Sarajeva.

„Fotografija je nastala 1994. godine, a nastala je s jednim velikim bolom kada je umrla moja mama. Fotografija je nastala slučajno na relaciji Dobrinja – Alipašino Polje“, prisjetila se Varešanović.

Stoddart je kasnije govorio da se, nakon što je snimio fotografiju, uplašio i potražio zaklon. Meliha je, međutim, nastavila svojim putem. Upravo taj trenutak – žena koja uspravno i smireno hoda gradom izloženim svakodnevnoj opasnosti – fotografiji je dao posebnu snagu.

Korak kao znak prkosa

Meliha je kasnije govorila da je ponosan hod dio njenog karaktera, ali i nešto što je naslijedila od majke. Tokom rata, kako je ispričala, nikada nije trčala.

Nije željela pokazati strah onima koji su posmatrali grad kroz nišane.

„Na svoj način sam željela da odagnam taj strah. To je bio poseban osjećaj prkosa, ponosa i inata“, kazala je.

Upravo su prkos i dostojanstvo postali neodvojivi od priče o fotografiji. U gradu bez normalnih uslova za život, svakodnevni odlazak po vodu, hranu ili druge potrepštine nosio je rizik, ali je Meliha nastojala zadržati osjećaj normalnosti.

Uprkos nedostatku struje, vode i hrane, brinula je o svom izgledu i štedjela ono što je imala.

„Jaka volja i navika, želja da živim i lijepo izgledam“, objasnila je govoreći o tome kako je uspijevala zadržati svoj izgled u ratnim godinama.

Fotografija koja je stigla do svjetskih časopisa

Fotografija je objavljena u brojnim svjetskim medijima, među kojima su bili časopis Life i Sunday Times. Ipak, Meliha dugo nije znala da je upravo ona žena s fotografije koja je obišla svijet.

Za njenu priču saznala je na neobičan način. U paketu s odjećom koji su joj poslale žene iz Engleske nalazio se primjerak časopisa Life. Na naslovnici je bila njena fotografija.

„To mi je bilo posebno zadovoljstvo. Tek 2012. godine uslijedio je susret“, prisjetila se Varešanović.

Tada je priča o fotografiji dobila i lični nastavak, nakon što je upoznala fotografa koji je zabilježio njen hod kroz ratno Sarajevo.

Sarajevska Sophia Loren

Meliha Varešanović s vremenom je dobila nadimak sarajevska Sophia Loren, a njena fotografija ponovo je privukla pažnju međunarodne javnosti kada ju je magazin Cracked uvrstio među fotopriče o hrabrim ženama i buntovnicama iz historije.

Uz fotografiju je opisana kao žena koja je „donijela glamur u ratnu zonu“.

Danas se ta fotografija ne pamti samo kao dokument jednog ratnog vremena. Ona je postala dio vizuelne priče o Sarajevu, gradu čiji su stanovnici, uprkos strahu i svakodnevnoj opasnosti, nastojali sačuvati dostojanstvo, navike i osjećaj života.

Meliha Varešanović ostala je zapamćena upravo po tome: kao žena koja je kroz opkoljeno Sarajevo hodala uspravno, elegantno i bez trčanja, pretvarajući običan trenutak iz svakodnevice u fotografiju koju je upoznao cijeli svijet.

U Sarajevu je nekada postojao iftarski kiosk

U Sarajevu se na Bentbaši nalazio Iftarski kiosk ili paviljon po uzoru na “İftariye Köşk” koji je dao sagraditi sultan Ibrahim, 1640. godine u dvorištu Topkapi…

U Sarajevu se na Bentbaši nalazio Iftarski kiosk ili paviljon po uzoru na “İftariye Köşk” koji je dao sagraditi sultan Ibrahim, 1640. godine u dvorištu Topkapi Saraja, da bi posmatrao paljenje kandilja u Istanbulu za vrijeme mjeseca ramazana.

Slika kioska lijevo: Zoran Tarade

U sarajevskom kiosku bi sjedili muzičari i zabavljali postače u toku ljetnjih ramazanskih noći, objasnio je profesor arheologije i v.d. direktora Muzeja Sarajevo Adnan Muftarević. Sarajevski iftarski kiosk je naslikao austrijski oficir Edmund Misera 1881. godine. Kasnije, 1913. godine, po projektu Josipa Pospišila, izgrađen je Muzički paviljon na Atmejdanu.

Kiosk (francuski kiosque, turski köşk, perzijski kūšk) predstavlja otvorenu građevinu manjih dimenzija u vrtu, parku ili na terasi, poznatu u graditeljstvu istočne Azije (Kina, Japan) i islamskoj arhitekturi (Iran, Indija, Turska).

Facebook
Twitter
LinkedIn

MOŽE VAM SE DOPASTI

POVEZANI ČLANCI

Vitorog – mistična planina
U NASTAVCIMA

Vitorog – mistična planina

Nepoznati predjeli naše domovine uvijek su zaokupljali našu pažnju prilikom istraživanja novih…

Vitorog – mistična planina
U NASTAVCIMA

Vitorog – mistična planina

Nepoznati predjeli naše domovine uvijek su zaokupljali našu pažnju prilikom istraživanja novih…