Menu
Menu
Evropski stručnjaci za socijalnu, održivu i digitalnu arhitekturu, partneri na Projektu urbana transformacija Sarajeva, otkrivaju kako bi glavni grad Bosne i Hercegovine mogao izgledati u budućnosti i zašto je ključno posmatrati održivost na planetarnom nivou
Razgovarala: Elma Zećo
“No, prijetnja održivosti nije stvarno siromaštvo, jer postoje siromašne zemlje bez velikih utrošaka energije, već uticaji iz bogatog svijeta prema kojem se siromašni zadužuju velikim kreditima”
Nakon što su pokrenuli inicijativu 100 ideja za Zapadni Balkan, arhitekte Hubert Klumpner i Michael Walczak iz arhitektonskog studija Urbanthinktank_next aktivno učestvuju u različitim projektima. Dolaskom u Sarajevo, njihovo istraživanje nazvano Meditirana u Tirani usmjereno je prema odnosu između Balkana i Jadranskog mora.
Hubert Klumpner, koji je i voditelj katedre za arhitekturu i urbani dizajn na ETH Zürich, posvećen je redefinisanju arhitekture kako bi poboljšao kvalitet života svih ljudi u postojećim i novim gradovima. Michael Walczak, postdoktorant na istoj katedri, istražuje koncepte velikih digitalnih blizanaca gradova i tehnike simulacije u stvarnom vremenu.
Od 2020. godine, Klumpner i Walczak sarađuju kao partneri na Projektu urbana transformacija Sarajeva, s ciljem podržavanja modernizacije integrisanog sistema urbanog planiranja u Kantonu Sarajevo. Njihova je ambicija unaprijediti uslove života građana kroz održive pristupe, uzimajući u obzir socioekonomske i ekološke faktore, te otpornost na klimatske promjene.
Novi urbani modeli
Radite na Projektu urbana transformacija Sarajeva, digitalnom dizajnerskom alatu za donošenje odluka za planiranje grada u narednih 30 godina, doprinoseći revitalizaciji sarajevskog naselja Marijin Dvor. Kako bi Sarajevo na kraju trebalo izgledati?
Klumpner: “Još uvijek želimo znati više o Sarajevu. Odlučili smo ostati i otvoriti ured kako bismo nadogradili ono što su arhitekte, planeri i duga historija sarajevskog planiranja već postigli. Naše aktivnosti tokom posljednjih nekoliko godina bile su usmjerene na prikupljanje ideja i bolje razumijevanje njihove integracije kako bismo oblikovali smislenu sintezu za buduće scenarije, omogućujući donošenje najboljih odluka za dizajn Sarajeva. Sarajevo ima izvanrednu tradiciju planiranja i arhitekture posljednjih 100 godina, kao što smo nedavno vidjeli u arhitektonskom vodiču, kojeg je objavio DOM publishers.
Čast nam je bila dati doprinos ovom vodiču zajedno s Lift grupom, koja na njemu aktivno radi godinama. Sada se otvara mogućnost da se prikupljene ideje i koncepti razvoja Sarajeva ne ograniče samo na linearni pravac, neku vrstu ćorsokaka, s lijeva na desno, nizvodno niz Miljacku, već da se razvijaju i oko planina kao i doline rijeke Bosne. Želimo sagledati mogućnosti reorganizacije grada, neovisno o tome da li grad raste ili se smanjuje, s ciljem rješavanja nekih od ključnih izazova koje smo identifikovali, poput velikog zagađenja zraka, kako bi zrak, tlo i voda opet bili čisti. Budućnost grada najbolje se sagledava proučavanjem njegove historije.
Ono što bi danas moglo biti skoro futurističko, i to je samo jedna od ideja, su stara riječna kupališta, koja su postojala na ulazu Miljacke u Sarajevo. Kako bi izgledalo da imamo urbanu plažu, da građani ponovo uživaju u rijeci i pejzažu Sarajeva, jedinstvenoj kombinaciji kulture, vjere i ljudi u Sarajevu, da se u posebnoj prilici povežu s prirodom, divljinom i gradom visokog kulturnog nivoa, festivala, nevjerovatnih događaja i optimizma?
Vjerujem da je važno istražiti kako urbana i prirodna obilježja mogu ponovo harmonično koegzistirati. To je jedan od ciljeva kojima stremimo, te da s takvim bogatstvom urbanih kvaliteta stvorimo prosperitetnu i privlačnu sredinu za ostanak mladih ljudi.”
“Sarajevo bi moglo biti važan prevodilac između istoka, zapada, sjevera i juga. Zbog svoje raznolike historije i autobiografije, vidim veliki potencijal za sastanke i konferencije. Na ovom mjestu susreta, razgovarat ćemo ne samo o budućnosti Sarajeva na Balkanu, već i o budućnosti šireg regiona”, kaže profesor Hubert Klumpner
Walczak: “Odlično bi bilo kada bismo ove ideje materijalizovali oko javnih prostora i povezali s prethodnim urbanističkim razmišljanjima i planovima iz 70-ih i 80-ih. I veliki arhitekta Juraj Neidhardt, također, radio je na tim nevjerovatnim planovima. Sarajevo ima fantastičnu historiju planiranja i estetike planiranja. O tome svjedoče dokumenti iz 1900-ih, 1910-ih i 1920-ih godina, koje smo vidjeli u arhivu Zavoda za planiranje razvoja Kantona Sarajevo. U Sarajevu možemo graditi klimatske koridore, koji uključuju vegetaciju, javnu infrastrukturu, škole, sporu mobilnost (e-bicikli ili mreža biciklističkih staza), te kanalizacione sisteme. Oni bi bili pristupačni padinskim naseljima, gdje gotovo polovina stanovništva Sarajeva živi. Ovi projetki bi ponudili potrebne usluge i infrastrukturu, te ih povezali s gradom i kičmom Sarajeva – rijekom Miljackom, istovremeno srcem Sarajeva. Digitalni alat za planiranje, kojeg smo razvili zajedno s Univerzitetom u Sarajevu i Zavodom za planiranje razvoja Kantona Sarajevo, pomoći će da se identifikuju klimatski koridori i kreiraju argumenti za donosioce odluka. Tako da ih onda možemo i implementirati.”
S kojim se izazovima susrećete radeći na projektu?
Klumpner: “Susreli smo se s razlikama. Historijski postoji jedinstvena dugogodišnja kultura planiranja, počevši od doba Osmanlija, preko Austro-Ugarske, bivše Jugoslavije, sve do savremene BiH, što je vidljivo u Zavodu za planiranje razvoja Kantona Sarajevo.
Građani Sarajeva, za razliku od mnogih drugih gradova u svijetu, imaju pravo dati svoje mišljenje o projektima kroz revizije na lokalnom i opštinskom nivou. Elementi socijalne i ekološke pravde, koje mnogi gradovi pokušavaju definisati i zakonski uokviriti, već postoje u Bosni i Hercegovini. No, čini se da su pomalo zatrpani administrativnim i historijskim navikama koje im ne dopuštaju puni kapacitet uticaja na procese. Ali mislim da svi imamo zadatak otkriti ih. Zajedno sa Zavodom za planiranje razvoja Kantona Sarajevo proslavit ćemo historiju planiranja fantastičnom publikacijom, ali i budućnost ovog projekta, dovodeći kulturu planiranja u digitalno doba, što na ovaj način nije urađeno ni u jednom gradu. Uvijek postoje izazovi, ako ste pionir i istraživač.”
Walczak: “Sarajevo je uvijek bilo mjesto inovacija i razvoja novih urbanih modela. To postaje očigledno kada drugi gradovi na zapadu počinju gledati na Sarajevo kao mjesto gdje se oblikuje novi model urbanizacije, digitalizacije i ekologizacije. Ni drugi gradovi ne znaju kako se, zapravo, nositi s tim izazovima. U našem sarajevskom Urban Design studiju u Vrazovoj 3 imamo ogroman model cijelog grada, projektujemo razne simulacije i kombinujemo virtuelnu i stvarnu realnost, organizujemo radionice, predavanja i izložbe u nezavisnom prostoru. Ponosni smo i sretni što ova platforma počinje da raste i da se ljudi iz svih opština, ministarstava, različitih subjekata u regionu okupljaju i pokušavaju zajedno planirati izvan granica i prepreka.”
“Inspirisani smo idejom Richarda Buckminstera Fullera, koji je govorio o planeti Zemlji kao o svemirskom brodu, naglašavajući važnost njenog razumijevanja kao nečeg posebnog, a ne samo tehničkog uređaja koji se može popraviti.”
Razumijevanje održivosti
Šta održiva arhitektura znači za državu, planetu i čovječanstvo?
Walczak: “U određivanju održivosti ključno je moći procijeniti, odabrati kriterije, te poznavati izvore materijala i koncept sive energije. No, gdje početi s mjerenjem i kada možemo reći da je nešto održivo? Da li je to trenutak svečanog otvaranja zgrade, trenutak proizvodnje, ili trenutak korištenja? U tome nam pomažu pokazatelji, dok razmatranje razmjera, također, igra značajnu ulogu. Naprimjer, možda je jedna zgrada u gradu veoma neodrživa, jer troši znatnu količinu energije, ali, kada se sagleda u kontekstu mikromreže, susjedstva, ili globalno, može se otkriti da ta ista zgrada proizvodi energiju koja koristi mnogim susjednim zgradama.
Klumpner: “Razmjer je ključan kada promatramo održivost s planetarnog nivoa. Nedavna izložba Urbanthinktank_nexta u Sarajevu – 100 ideja za Zapadni Balkan, prikazala je široki spektar praktičnih i metaforičkih rješenja. Inspirisani smo idejom Richarda Buckminstera Fullera, koji je govorio o planeti Zemlji kao o svemirskom brodu, naglašavajući važnost njenog razumijevanja kao nečeg posebnog, a ne samo tehničkog uređaja koji se može popraviti. Da bismo razumjeli održivost, predlažemo promjenu perspektive i razgovor o Zemlji kao cjelini. Koristimo se digitalnim alatima i modelima za istraživanje održivosti na svim nivoima, od planetarnog do pojedinačnog. Dublje značenje održivosti otkriva se povezivanjem različitih nivoa, odozgo prema dolje, i odozdo prema gore.”
Ko predstavlja najveću prijetnju održivosti u sredinama koje karakteriše veliki jaz između bogatih i siromašnih?
Klumpner: “U starom su svijetu stvari bile jasne. Postojao je Istok i Zapad. Ono što je filozof Fukuyama nazvao krajem historije u istoimenom djelu – da nakon sloma komunizma nema više ničega, izgledalo je kao velika zabava na kojoj sve međunarodne organizacije govore da siromaštvo nestaje i da ćemo svi živjeti zauvijek sretno. Danas, nakon 30 godina, mogli bismo reći da jaz između bogatih i siromašnih raste. No, prijetnja održivosti nije stvarno siromaštvo, jer postoje siromašne zemlje bez velikih utrošaka energije, već uticaji iz bogatog svijeta prema kojem se siromašni zadužuju velikim kreditima.
Pojavom virusa COVID-19 shvatili smo da su epidemija i klimatske promjene fenomeni koji zahvataju cijelu Zemlju.
Ipak, čini se da siromašni više pate, što stvara ogroman migracijski tok, koji bogatija društva i politički sistemi dovode u pitanje. Mjere i ravnoteža našeg uticaja na Zemlju nisu uspostavljene. Trebali bismo susretati ljude u stvarnoj potrebi s mnogo više poštovanja i razumijevanja ekonomije dijeljenja, umjesto trošenja. Ovo etičko pitanje zahtijeva promjenu razmišljanja, prije nego što se krene s arhitektonskim rješenjima.
Walczak: “Danas pokušavamo s istim indeksom ocijeniti sve zemlje na istom nivou. Zemlje Zapadnog Balkana su bogate prirodnom raznolikošću, rijekama, florom i faunom, što je u priči o bogatim i siromašnim važno. Također, ljudi imaju ogromnu mrežu poznanstava, porodice, podržavaju jedni druge, posjeduju zemlju, obrađuju poljoprivredno zemljište i bave se uzgojem. Ovakva samoodrživost omogućava nezavisnost od globalnih sistema i decentralizovaniji način na koji se odvija ljudski život. Ne može svaka zemlja imati isti sistem. To se mora uzeti u obzir u procjeni bogatstva ili siromaštva.”
“Osnova našeg pristupa obrazovanju, umjesto usvajanja već gotovih metoda, ogleda se u aktivnom razvijanju alatki u okviru konteksta digitalizacije, urbanizacije i ekologizacije. Ključ održivosti ili održivih modela leži u preklapanju ove tri snage. Studenti se potiču da dizajniraju alatke koje će se baviti ovim izazovima i mogućnostima”, kaže dr. Michael Walczak.
Život pod okriljem različitih identiteta
Šta vas je motivisalo da se posvetite održivoj arhitekturi i razvoju?
Klumpner: “Odlučili smo raditi na područjima pogođenim krizom i sukobima, što nas je odvelo u Južnu Ameriku, u neformalna naselja poput barriosa, favela i slumova u Kolumbiji, neke od najopasnijih mjesta tokom devedesetih. Također radimo u Kigaliju, u Ruandi, gdje se dogodio genocid.
I Sarajevo smo željeli istražiti, jer smo bili izuzetno znatiželjni kako njegova raznolikost i urbana ekologija mogu doprinijeti, ne samo razvoju grada, već i oblikovanju šire kulture grada. Željeli smo spoznati zašto je za nas kultura važna, a ona je za nas relevantna postala zbog našeg porijekla, jer svi u Urbanthinktank_next uredu dijele iskustvo života pod okriljem različitih identiteta.”
Walczak: “Identiteti generiraju odnos prema određenim dijelovima svijeta, poput, naprimjer, istočne Evrope i slavenskih zemalja. Kako su ljudi centralna tačka održive arhitekture i razvoja, lijepo je graditi timove i dugotrajna prijateljstva, gdje se mogu dogoditi inovacije i održivost od kojih će profitirati mlade generacije za koje vjerujemo da su snaga jednog društva.
Koja su vaša najznačajnija dostignuća do sada?
Klumpner: “Postoje trenuci u kojima shvatite da kao arhitekta možete imati veći uticaj pisanjem knjige, nego izgradnjom zgrada. Gledajući unatrag, neka od velikih arhitektonskih dijela više ne postoje, dok su neka druga, poput Lebbues Woods, vizije za Sarajevo, ostala samo na papiru.
Časopis S.L.U.M. Lab bio je pokušaj okupljanja rasprava o urbanim studijama, od utopijskih do praktičnih, u jednoj publikaciji. Iako smo se okrenuli elektronskim medijima, još uvijek imamo knjige. Shvativši da osim knjiga i časopisa na održivost značajan uticaj ima i politika kao i kreiranje politike, osnovali smo Institut za nauku, tehnologiju i politiku pri Švicarskom federalnom institutu za tehnologiju (ETH Zürich) u Švicarskoj, gdje je Michael, također, doktorirao.
Jedno od najznačajnijih postignuća do danas svakako je što na oku držimo bliskoistočne sukobe u iščekivanju novog pravog trenutka u kojem će škole arhitekture doprinositi stvaranju zajedničkog jezika.”
Walczak: “Mi učimo i inspirišemo se na različitim mjestima širom svijeta o projektima, idejama, konceptima, te razmatramo kako se neka ideja može primijeniti na nekim drugim mjestima poštujući različite klimatske zone. Naprimjer, projekat zelenih koridora, koji smo otkrili u gradu Medellin u Kolumbiji, bio bi primjenjiv u Sarajevu, ali, naravno, s različitim vrstama drveća zbog različitih klimatskih zona.
Pozivamo sve i kontinuirano smo zainteresovani za prikupljanje geolocirane arhive projekata i osmišljavanje njene primjenjivosti u kontekstu Sarajeva. Ovaj kolektivni digitalni blizanac Sarajevskog urbanog imaginarija bio je središnji dio izložbenog formata 100 ideja za zapadni Balkan u Sarajevu.”
