Van je grad u Istočnoj Anadoliji, smješten na 1750 m nadmorske visine sa približno milion žitelja. Istorija pamti Van još iz vremena moćne Kraljevine Urartu (10 i 8 stoljeća prije Krista), a potom su se na njegovom tlu smjenjivale vladavine Armenijaca, Perzijanaca, Arapa, Selđuijaca i Osmanlija. Svaka od ovih civilizacija ostavila je traga, te je istorijsko naslijeđe ovog grada nevjerovato bogato.
Fotografije i tekst: Emira Azganović, Furaj.ba
Glavno obilježje regije je jezero Van koje lokalno stanovništvo zove morem zbog njegove ogromne površine. To je najveće jezero u Turskoj i drugo po veličini na Bliskom Istoku. Nastalo je kada je lava iz vulkana sa planine Nemrut blokirala odvod vode koja se slijeva sa okolnih planina.
Već tokom prve posjete ostat ćete zatečeni ljepotom istoimenog jezera koje ovdašnje stanovništvo naziva morem. Ovome se nije čuditi jer njegova površina zauzima 3 713 m2, a na najširem mjestu mjeri 119 km što ga čini drugim po veličini na Bliskom Istoku. Nastalo je nakon erupcije vulkana na planini Nermut kada je lava blokirala odvod vode koja se slijevala sa okolnih planina formiravši tako i najveće svjetsko jezero koje nema izlaza. Zbog slane, alkalne vode u njemu nema živog svijeta osim ribe lokalnog imena “Inđi kefali” iz porodice šarana koja se prilagodila slanom okolišu ali u proljeće migrira i mrijesti se u okolnim slatkim vodama. Legenda kaže da jezero Van ima i svoje čudovište- Inčoj. Očevidci, njih oko 1000 pripovjedaju o morskoj nemani dugoj 15 m i sa bodljama na leđima. Osim dakle, šarana i Inčoja, jezero navodno posjećuju i anđeli koji tu dolaze na kupanje uživajući u kristalno čistoj vodi čije se boje prelijevaju mijenjajući se iz zelene u modroplavu, pa do narandžaste u vrijeme kada se i sunce na zalasku ogleda u njegovoj mirnoj površini.
Jezero ima nekoliko ostrva među kojima je najpoznatije ostrvo Akdamar, udaljeno 20-ak minuta vožnje brodićem, na kojem je Armenska Crkva sagrađena između 915 g. i 921 g. prije Hrista. Motivi uklesani u vanjske zidove pričaju biblijske priče i predstavljaju scene iz života palate kao i figure i scene lova. Legenda kaže da je na otoku živjela prelijepa djevojka Tamara. Njen mladić je svake noći plivao do ostrva kako bi se vidio s njom. Jedne olujne noći izgubio je bitku sa valovima. Vjetar je Tamari nosio njegove posljednje uzdahe „Ak, Tamar” i tako Akdamar dobi ime. Zvanična istorija svjedoči o postojanju armenskog patrijarha koji je na ovom otoku izgradio crkvu čiji su zidovi oslikani motivima iz biblijskih priča i svakodnevnog života.
Tvrđava Hošap je nekada bio važno središte administrativne lokalne uprave, a danas je malo selo na čijim je obroncima i smješten. Palatu je sagradio Sulejman Mahmudi 1643. g. i opasao je sa četiri metra debelim zidovima zaštićenim sa 40 kula. U prizemlju je nekada bio hamam i sobe za sluge, dvorac je imao i odvojene odaje za žene i muškarce, džamiju ali i zatvor sa tamnicama. Priče kazuju da su ruke arhitekte koji je sagradio ovu prekrasnu palaču bile odsječene da više nikada ne bi napravio još jednu takvu jednako lijepu.
Anadolija je prepuna palača i građevina iz vremena Osmanlija. Najljepša i najznačajnija je ona Ishak Paše koja se nalazi na listi čekanja za upisivanje na UNESCO listu Svjetske baštine. Nalazi se na Putu svile, na tromeđi Turske, Irana i Jermenije, u podnožju Ararata na brežuljku 5 km istočno od grada Dogubayazit. Gradnju je 1685. g. počeo Čolak Abdi paša, a 1784. g. je završio njegov sin Isak. Podizana je punih 99 godina, jer trebalo je izgraditi 366 soba, hareme sa po nekoliko prostorija sa velikim prozorima i visokim pećima, džamiju, vrtove i prelijepe dvorane bez krovova sa prekrasnim lukovima, iz kojih se vide grandiozne munare. Originalna, pozlaćena vrata, remek djelo kurdskih majstora danas se nalaze u muzeju u St. Petersburgu.
Dvadeset pet kilometara od palače je mitska planina Ararat koja je zapravo usnuli vulkan i jedina svjetska planina te visine koja samostalno stoji i ne pripada nijednom planinskom lancu. No, ono po čemu je još poznatija jesu pretpostavke koje u novije vrijeme imaju naučnu podlogu, da se upravo tu iz barke iskrcao Nuh a.s. ili po biblijskom predanju Noa, nakon Velikog potopa.
Mačka Van poznata je širom svijeta po prekrasnom bijelom krznu i očima različite boje. Jedno oko je žute, a boja drugog varira od svjetlo plave do zelene boje. Posebna je i po tome što voli vodu i kupa se u jezeru. Zaštićena je vrsta i ne može se sresti nigdje drugo osim u „Kući Van mačke“.
Van ćete napustiti zadivljeni njegovom jedinstvenom prošlošću, bogatiji za još jedno iskustvo koje će vas približiti korijenima civilizacija provevši vas kroz živopisni labirint istorije. Van nećete zaboraviti lako i on će vas uvijek pozivati da dođete ponovo i poput zaljubljenog mladića razabirete riječi koje vam šapuće vjetar na obalama prozirnog Anadolijskog mora.
Jezero Van najveće endorheic jezero u svijetu.
Iskele ulica u gradu Van je najduža ulica u Turskoj i druga po dužini u svijetu (7.500m).
Muzej u gradu Van ima najveću zbirku Urartskih artefakta u svijetu.
Otomanska imperija je imala dominaciju na Putu svile zahvaljujući velikoj bitci koja se upravo diesila u provinciji Van.
Vanadokija, regija Vana je mjesto gdje se nalaze vilinski dimnjaci kao u Kapadokiji.
Predstavnici medija iz Sirije,
Kazahstana, Turske, Holandije, Njemačke, Irana, Izraela, Srbije i Bosne i
Hercegovine s Araratom u pozadini.
U Van smo putovali u oktobru 2010.
na poziv Ureda za kulturu i turizam pri ambasadi Republike Turske u Sarajevu.
