Kada je slavni osmanski putopisac Evlija Čelebija putovao u 17. stoljeću kroz Bosnu i Hercegovinu, u svom je “Putopisu” (1664) zapisao ponešto o osam molitvenih mjesta u našoj zemlji. Među tih osam, o džamiji koja danas u Konjicu stoji sa “okrnjenom munarom”.
Vardačka džamija smještena je u konjičkom naselju Varda po kom u narodu i nosi svoje ime.
Nepoznat graditelj
Prema Hivziji Hasandediću, bila jedna od osam molitvenih mjesta koje je spomenuo Evlija Čelebija u svom „Putopisu“ 1664. godine, a Hasandedić navodi još u svojoj knjizi Hercegovački vakufi i vakifi i da je graditelj ove džamije Husein-beg, starenik vardačke porodice Mulić. Pretpostavlja se da je njegov mezar onaj koji se i danas nalazi uz mihrabski zid Vardačke džamije.
No o nastanku džamije i njenom graditelju mnogi se nisu usaglasili, pa tako dr. Jusuf Mulić u knjizi „Konjic i njegova okolina za vrijeme osmanske vladavine“ navodi da je ovu džamiju sagradio Husein-beg buljukbaša, sin Mehmed-bega.
Isti autor (Mulić) navodi u tekstu „DVIJE ZNAČAJNE GODIŠNJICE GRADA KONJICA“ u časopisu za kulturno i historijsko naslijeđe HERCEGOVINA (15-16 Mostar, 2003.,) da je “Vardačka ili Husein-begova, sagrađena između 1585. i 1604. godine.“
Huseina Đogo i Fehima Nametak s druge strane navode da je Vardačku džamiju sagradio izvjesni Softa od kojeg vodi porijeklo porodica Softić, koje odavno nema na Vardi. Ovog Softu povezuju sa Softom koji se spominje u narodnoj pjesmi iz XVII vijeka koja govori: „Ićindija u Konjicu gradu, Arap nosi Mijatovu glavu, Konjičani muštuluke daju, Hadži Zuka tri dukata žuta, S Varde Softa dva bijela groša…“
Samo ime „varda“, kako navodi Mulić, izvedeno je iz latinske riječi gvardia, što znači straža, stražarnica.
Munara bez šerefe
Ovu džamiju je od kraja Drugog svjetskog rata pa sve do 1971. godine ondašnji režim pretvorio u magacin, no 1971. godine je vraćena je na brigu Islamskoj zajednici i do 1973. se renovirala, te se od tada u njoj klanja svih pet vakata namaza.
Unutrašnjost džamije nije imala nikakvih posebnih dekoracija. Mihrab je do obnove bio uklesan u zid džamije bez dekoracija.
Kao i većina konjičkih džamija, i Vardačka je prilično oštećena u posljednjem ratu u BiH. Projektilom ispaljenim s agresorskih položaja 6. septembra 1992. godine godine uništen joj dio munare iznad šerefe, a od posljedica granatiranja došlo je i do drugih oštećenja na krovu i zidovima džamije.
Prilikom obnavljanja vođeni idejom da munara ove džamije bude znak spomena na vakat koji se desio, predstavnici Islamske zajednice su odlučili da restaurirajući ovu džamiju i munaru ne obnavljaju dio koji je porušen tako da je ovo danas jedna od rijetkih džamija u Bosni i Hercegovini koja nema vrh munare.
Nekadašnje predvorje džamije je pretvoreno u džamijski prostor, a ulaz u džamiju obzidan i ustakljen prema haremu džamije te je u sklopu tog proširenja izgrađena i prostrana abdesthana. Tom prilikom urađen je i novi mihrab od rezbarenog drveta kao i novi minber, a džamijski zidovi ukrašeni su levhama od drveta.
Konjic, grad koji spaja Hercegovinu s Bosnom
