Srce Indonezije, Džakarta, privlači godišnje milione posjetilaca koji pristižu ne samo zbog službenih susreta i poslovnih sastanaka, nego i zbog raznolikih atrakcija jednog od najvećih svjetskih megapolisa koji ima više od 9 miliona stanovnika.
Kroz svoju historiju Džakarta je bila značajna za regiju i politički i ekonomski. Nije samo u Indoneziji poznata kao centar umjetnosti i kulture, nego također širom jugoistočne Azije.
Primarno grad vlade i biznisa, Džakarta je deseti grad po veličini u svijetu i jedini glavni grad smješten na otoku. Ustvari, ona je više poput pokrajine sadržeći šest gradova unutar sebe.
Stara Batavia
Historija Džakarte vidljiva je na građevinama koje predstavljaju kombinaciju klasičnog i modernog arhitektonskog dizajna iz kolonijalnog naslijeđa. Priča klasične prošlosti utkana je u stare zgrade, spomenike, muzeje i javne prostore u gradu, dok su susjedstva iz okruženja Stare Batavije svjedočanstvo Džakartine savremenosti.
Historijski muzej Džakarte, koji baštini s preko 23.000 predmeta različitih materijala, otvoren je 1974. godine. Ovdje se možete upoznati s informacijama o prošlosti prijestolnice od njenog ranog, prahistorijskog perioda, pa do danas.
Već u njegovoj neposrednoj blizini nalazi se Muzej Wayang, ili Muzej lutaka. Wayang predstavlja tip lutkarske pozorišne umjetnosti osnovane u Indoneziji. Muzejska postavka obuhvata različite vrste wayanga, uključujući javansko pozorište sjena, sundanske trodimenzionalne drvene lutke, ali i wayang kolekcije iz Malezije, Kine, Vijetnama, Indije, Kambodže, Tajlanda…
Kada završite s obilaskom muzeja, obavezno svratite u café Batavia, koji se nalazi u drugom po starini objektu na Trgu Fatahillah. Njegov Čerčilov bar (Churchill Bar), smješten na drugom spratu, nominovan je dva puta za najbolji bar na svijetu.
Zajedništvo
Džakarta je grad vjerske solidarnosti i tolerancije. Kada se trebao klanjati Bajram namaz, jutarnja misa bila je pomjerena za nekoliko sati kako bi se ostavilo više prostora za parkiranje muslimanima, dok su, naprimjer, muslimani za Božić dočekivali goste ispred Crkve St. Maria de Fatima kako bi njihovi prijatelji katolici mogli prisustvovati molitvi.
Iz džamije Istiklal vidite katedralu Svete Djevice Marije, i obrnuto. Istiklal džamiju otvorio je za javnost prvi predsjednik Indonezije Soekarno 1978. godine. Ona predstavlja najveću islamsku bogomolju u jugoistočnoj Aziji i može primiti 120.000 ljudi.
Katedrala Svete Djevice Marije, ili samo Katedrala Džakarte kako je u narodu vole nazivati, dizajnirana je u neogotičkom stilu i završena s izgradnjom 1901. godine. Dekorisana sa svetim slikama i ikonama, katedrala je najveći centar katolicizma u Džakarti.
Ekipa magazina Furaj.ba posjetila je također 400 godina stari budistički hram Dharma Bhakti u kineskom dijelu grada – Glodok. Riječ je o najstarijem kineskom hramu u gradu, koji je prije dvije godine pretrpio požar i sada je u fazi rekonstrukcije. No, u određenim dijelovima vjernici se i dalje mogu redovno moliti, tražiti oprost i poželjeti sreću.
Do hrama Dharma Bhakti možete stići idući uzduž tradicionalne kineske pijace – Petak, što na indonezijskom znači mala kuća. Prolazeći pored štandova zapazit ćete da mnogi od trgovaca svoje radnje ili štandove imaju ispred svojih domova, gdje izlažu sve ono što je značajno u kineskoj kuhinji.
Volan u ženskim rukama
Džakarta je dinamičan grad s velikim gužvama u saobraćaju, koje će se, pretpostavlja se, smanjiti izgradnjom podzemne željeznice, čijim se radovima u prošlosti nije moglo pristupati zbog trusnog tla. Donesena je odluka da se pravi svega nekoliko metara ispod zemlje kako bi putnici bili sigurni.
Zanimljivo je da su svi turistički autobusi u Džakarti besplatni, a svi vozači dvospratnih autobusa žene. I busevi pink boje namijenjeni su samo ženama. No, dođete li ovamo, ne bi bilo loše da osjetite vožnju Tuk-tuk trotočkašem, ili bajalom, te iskoristite svoje vrijeme da se također provozate kočijom – Delman, u koju već za skoro 4 EUR možete ući sa svojim prijateljima.
