Kako miriše Visoko, kojeg je okusa? Na njega podsjeća miris Zlatne džezve u srhinjskoj bašći iz koje će za koji dan zamirisati jagode, one slatke i sočne koje su se služile na kraljevskom dvoru u davnoj prošlosti, kada je Visoko bio kraljevski grad. Podsjeća na boje i okuse plate koja se spušta na sofru da se malo gost „osoli“, a na plati pečene moštranske paprike, ravnih im nema, na tanko izrezana visočka pečenica i sudžuka, i sir, domaći sa bučko-kralupskog kraja i autohtoni kajmak podvinačkog kraja. Eto tako miriše Visoko, i takvog je okusa – moćnog, sočnog, kraljevskog…
Visočka pečenica
Visočka pečenica je odnedavno i službeno proglašena geografski zaštićenim nacionalnim proizvodom sa posebnom oznakom. Značaj brendiranja svakako je odskočna daska gastroturizmu, ali i tradiciji ukusa visočkog kraja. Oduvijek je poznato da je Visoko bilo i ostalo, u narodu poznato po kvalitetu suhomesnatih prozvoda, čiji miris i okus nema konkurencije u BiH, ali i šire. Posebno se može istaknuti mjesto Arnautovići nedaleko od Visokog, tj. mjesto gdje se tradicija proizvodnje suhog mesa vijekovima usavršavala, po posebnoj recepturi i naravno metodama sušenja na bukovom drvetu. Karakterističnost okusa i mirisa, te zaštita mesa smještenog u gornjem dijelu pušnice, odraz je dima kao presudnog faktora nastanka neodoljivo ukusnih visočkih suhomesnatih specijaliteta. Poznato je da ljubitelji gastrodelicija neizostavno usput, ali i mahsuz dolaze da kupe i degustiraju pečenicu i ostale suhomesnate proizvode, domaćinskog ukusa i tradicionalnog kvaliteta.
Moštranska paprika
Nedaleko od centra grada, na plodnoj zemlji moštranskog kraja, uzgajaju se na sav glas poznate „moštranske paprike“, simbol poljoprivrede ovog kraja i zaštitni znak za kvalitet. Samo iskusni domaćini koji su ih probali otkrit će vam da po ove paprike u Moštre svraćaju mahsuz, da im na mnogim pijacama nema konkurencije, a vrlo vjerovatno niti drugog kvaliteta koji bi joj mogao parirati.
Srhinjske jagode -kraljevska delikatesa
Mjesto ljepote prirodnog ambijenta, nedaleko od Visokog, svakako je Srhinje. U srednjem vijeku, kao i danas, poznato je bilo po proizvodnji najslađih i najsočnijih jagoda. Jagode su uzgajane u kraljevskim vrtovima, te su u tom periodu služene na značajnim događajima posebno povlaštenoj kraljevskoj vlasteli. Tradicija „veli“ da se uzgajaju od „još od Kulina bana i dobrijeh dana“, pa s generacije na generaciju do danas. Jedno je sigurno, najslađe su delikatese, bilo da radite kolače, džemove, slatka, ili pak jedete ih svježe, kvalitet je odličan a ukus tradicionalan.
Sir Bučko-kralupski i kajmak podvinačkog kraja
Bogatstvo prirodnih ljepota i pejzaža bučko-kralupskog i podvinačkog kraja svakako upotpunjuju prostrani pašnjaci, čija raznolikost predstavlja osnovu za proizvodnju zdrave hrane sa ovog prostora. Specifičnost ovog kraja je u mliječnim proizvodima sa ovih pašnjaka, koji se ističu ukusom i kvalitetom. Posebno se treba spomenuti sir koji proizvode mala tradicionalna porodična gazdinstva, njime se ponose i prodaju ga na kućom pragu ali i šire. Neizostavna mliječna delicija zaista je domaći kajmak podvinačkog kraja, čija tradicionalna receptura proizvodnje, zasigurno predstavlja vikend specijalitet, koji uz dobro poznate uštipke ovog kraja, svakome ostaju u najukusnijem sjećanju. Dakle, domaći sir i kajmak garancija su za ukusan ručak svakako, pa dobrodošli, bujrum i prijatno.
