Bosanskohercegovački književnik Zija Dizdarević rođen je 18. februara 1916. godine u Vitini kod Ljubuškog.
No hercegovački kamen odgajao ga je tek nekoliko godina, dok ga je kasaba formirala u čovjeka koji se trajno upisao u historiju bosanskohercegovačke književnosti.
Nekoliko godina mali Zija se sa porodicom seli u Fojnicu gdje provodi djetinjstvo. Nakon završene osnovne škole u Fojnici, 1926. godine upisao se na Nižu šerijatsku gimnaziju u Sarajevu koju završava 1930. Godinu dana kasnije pošao je u Učiteljsku školu u Sarajevu i završio je 1936. sa odličnim uspjehom.
Još kao srednjoškolac djeluje kao aktivist u društvu, učestvujući u đačkim štrajkovima, a taj buntovni karakter mu donosi nenaklonost režima i čestu prismotru policije. U tom periodu objavljuje i prve literarne radove: Halucinacije i Zapisi bolesnog čovjeka (1935) što upućuje na njegov nesporni talenat. Zbog antirežimske političke aktivnosti ne uspijeva pronaći posao učitelja, te 1937. godine se upisuje na studij pedagogije i psihologije na Filozofskom fakultetu u Beogradu. Tokom studentskog perioda izdržava se od pisanja priča za dnevne novine Politiku, pružanja privatnih časova i sviranja violine po kafanama na raznim zabavama. U tom periodu objavljuje mnoge pripovjetke i radove u Putokazu, Pregledu i Politici.
Bolest ga nije sprječavala da se legalno i ilegalno uključi u mnogobrojna studentska tijela. Postao je i član Komunističke partije odmah po upisu na studij.
Iz studentskih dana ga vezalo čvrsto prijateljstvo sa bosanskohercegovačkim književnikom Brankom Ćopićem, koji je jedno od svojih najboljih djela Bašta sljezove boje posvetio upravo Ziji.
U prvoj godini Drugog svjetskog rata djelovao je kao ilegalac u Fojnici i Sarajevu. U proljeće 1942. uhapšen je u Sarajevu, dan prije odlaska u partizane, odveden u ustaški koncentracijski logor Jasenovac i odmah ubijen.
U svojim pripovijetkama, Dizdarević je opisao tragične sudbine malih ljudi, a koje je on doživio vrlo emotivno. Opisivao je život u malom mjestu (kasabi), patnju običnog čovjeka, kao i čovjekovo mukotrpno odrastanje. On nikada nije imenovao kasabu, što je čini univerzalnom, iako se može pretpostaviti da se veže uz gradove: Fojnica, Visoko, Kiseljak, Zenica i Kreševo ili druge slične gradiće.
Razlog je to zašto se svake godine u Fojnici održava književno-kulturna manifestacija „Susreti Zija Dizdarević“ – u znak sjećanja na bosanskohercegovačkog književnika koji je u svojim pripovijetkama najviše opisivao Fojnicu i ljude u njoj u vremenu između dva svjetska rata.
