Dio Crnog mora sjeverno od Varne, važi za jedan od dva turistički najposjećenija dijela obale. Od predgrađa, pa duž sljedećih petnaestak kilometara, na obali su nikli turistički centri: Sveti Konstantin i Helena, Kabakum, Čajka i na kraju, najveći i najrazvijeniji od svih – Zlatni pjasci (Златни пясъци), u prevodu: “Zlatni pijesak”.
Foto: Pixabay – nextvoyage
I oni koji nisu ljubitelji masovnog turizma, priznaće da su sami Zlatni pjasci prilično lijepo uređeni. Većina hotelskih i apartmanskih zdanja nisu stariji od deset godina i opremljeni su onako kako biste očekivali da zateknete u ostatku razvijene Evrope. To se odnosi i na duge, pješčane plaže, koje se redovno čiste i na kojima možete upražnjavati sve one već viđene i uobičajene vodene sportove (“banana”, parachuting, itd). U gornjem dijelu mjesta (bliže magistrali) postoji veoma dobar akva park – Aquapolis, u kome možete provesti veći dio dana.
Smatra se da je prije velike prirodne nepogode koja je u Starom Zavjetu opisana kao Veliki Potop, Crno more u stvari bilo potpuno zasebno, slatkovodno jezero. Kada se zbog Potopa nivo Sredozemnog mora podigao, u najnižim dijelovima kopna slana morska voda prodrla je ka “Crnom jezeru”, formirajući moreuze Dardaneli i Bosfor, i podižući nivo jezera za oko trećinu – taman toliko koliko je danas Crno more slano.
Foto: Pixabay – Anestiev
Boraveći na obalama Crnog mora, i sami ćete primijetiti nekoliko stvari koje vam se neće “uklopiti” u tipični, morski pejzaž – barem ne onaj na koji ste možda navikli. Osim tamne boje mora i plićaka često riječno zelene boje, na dugim, pješčanim plažama umjesto palmi vidjećete ponajviše hrastove i drugo listopadno drveće. Čak i školjke i puževi koji se mogu pronaći u plićacima, mješavina su morskih i riječnih. Takođe, zbog nižeg stepena slaniteta i donekle zbog geografske širine, Crno more se tokom zime često ledi, a vazdušne temperature njegovih priobalnih mjesta često se spuštaju i ispod 0º.
Dva najveća grada na bugarskoj obali Crnog mora su Burgas, i nešto sjevernija i turistički mnogo posjećenija Varna (Baрна). Pred sam ulazak u Varnu, na tabli koja obilježava grad nalazi se natpis na kome piše kako je prema anketi čitalaca bugarskih, visokotiražnih dnevnih novina, Varna pre 4 godine proglašena najpoželjnijim mjestom za stanovanje u čitavoj Bugarskoj.
Opšti utisak o Varni zaista je pozitivniji od onog o mnogim, drugim mjestima Bugarske. Nalazi se između uvučenog morskog rukavca, koji podsjeća na ušće rijeke, odakle se (ka severoistoku) čitavom dužinom prostire paralelno sa morem.
Poslije prvog utiska u kojem su dominirale propale fasade, u Varni ipak postoje i zgrade koje su relativno nedavno okrečene i restaurirane, iako često prilično drečavim i međusobno neusklađenim bojama. Ipak, popločane pješačke ulice, ali i trgovi sa malim parkovima i skulpturama, govore o tome da je Varna nekada bila veoma značajan primorski grad. Na nekoliko mjesta u samom gradu, naići ćete i na arheološke ostatke iz starorimskog perioda: ostaci termi, na primer, smješteni su između dvije višespratnice.
U samom centru Varne nalazi se katedrala Uspenja presvete Bogorodice. Sagrađena u maniru ruskih crkvi, krajem XIX vijeka, ova impozantna građevina jedna je od najvećih i najljepših, novijih crkvi Bugarske. Tokom vikenda, u njoj se u posljednje vrijeme tokom gotovo čitavog dana smjenjuju vjenčanja i krštenja.
Crkva Uspenja predstavlja i dobar orijentir za obilazak Varne, čiji strogi centar, počev od pješačke ulice Nezavisimost (Nezavisnosti), počinje odmah preko puta, u smjeru ka moru. Popločana ulica sa zgradom opere i širokim trgovima, u jednom momentu skreće ulicom Bulevar Knyaz Boris, pored crkve Svetog Nikole, sve do socrealističkog zdanja hotela “Černo more” (Crno more), koji je i danas simbol grada i najviša zgrada Varne. Možete se popeti na posljednji, 17. sprat i panoramski pogledati grad. Od hotela “Černo more”, pravo ka moru vodi pješački Bulevar Slivnitsa, prepun bašti kafea.
Najljepši dio Varne svakako je veliki gradski park, koji se tik uz more, prostire skoro čitavom dužinom grada (skoro 3 km), u širini od oko 200 do 400 m. U njemu možete provesti veći dio dana, obilazeći Akvarijum, Vojni muzej, Opservatoriju i čuveni Delfinarijum (jedan od najboljih u Evropi), ili možda samo šetajući uređenim stazama, skverovima sa spomenicima, između zasada raznobojnog cveća. Odmah ispod parka, nalazi se velika, pješčana gradska plaža.
Dio Crnog mora sjeverno od Varne, važi za jedan od dva turistički najposjećenija dijela obale. Od predgrađa, pa duž sljedećih petnaestak kilometara, na obali su nikli turistički centri: Sveti Konstantin i Helena, Kabakum, Čajka i na kraju, najveći i najrazvijeniji od svih – Zlatni pjasci (Златни пясъци), u prevodu: “Zlatni pijesak”.
Na odvajanju od glavne magistrale u brdu, i ulaza u bilo koji od bugarskih, crnomorskih rizorta, još uvijek stoje vidljivi znaci komunizma – rampe sa kućicama stražara (u kojima doduše, sada više nema nikoga). U doba „Gvozdene zavjese”, prilaz do plaža sebi su mogli da obezbijede samo oni najpodobniji i poneki “provjereni” stranci.
Kvalitet i cijena smještaja na Zlatnim pjascima zavisi od blizine plaže, što podrazumijeva u kojem ste “redu” iznad nje smješteni (obzirom da turističko mjesto smješteno na obronku brda). Čak i ako ste na more došli kolima, a ispalo je da vam je more daleko, moraćete da do plaže pješačite uzbrdo i nizbrdo, jer je mjesto tako organizovano da parkinzi postoje samo pri hotelima / apartmanima – dok u donjem dijelu mjesta parking nije moguć, niti dozvoljen.
I oni koji nisu ljubitelji masovnog turizma, priznaće da su sami Zlatni pjasci prilično lijepo uređeni. Većina hotelskih i apartmanskih zdanja nisu stariji od deset godina i opremljeni su onako kako biste očekivali da zateknete u ostatku razvijene Evrope. To se odnosi i na duge, pješčane plaže, koje se redovno čiste i na kojima možete upražnjavati sve one već viđene i uobičajene vodene sportove (“banana”, parachuting, itd). U gornjem dijelu mjesta (bliže magistrali) postoji veoma dobar akva park – Aquapolis, u kome možete provesti veći dio dana.
Photo: Nextvoyage – Pixabay
Ipak, noćni život Zlatnih pjasca svodi se na najbliže rečeno vašarsku atmosferu kioska i radnji poređanih jedni pored drugih, na “štrafti” kraj mora dugoj preko 2 kilometra. Osim zabavnog “Adventure parka” (u stilu Indiana Jones-a), restorana, kazina, tetoviranja, donera s’ nogu i prodavnica falš robe, paintball terena, onog za karting i vožnju malih džipova … može se naći i nešto iole zanimljivije: nekoliko mjesta na kojima možete obući neki od ponuđenih pozorišnih kostima, gdje će vas našminkati, a onda (prethodno namjestivši reflektore) i fotografijom ovjekovječiti.
Cijene usluga i hrane u Zlatnim pjascima, barem tokom ljetnje sezone prilično su više od onih u centru nedaleke Varne, što se odnosi i na mjenjačnice u kojima možete promijeniti evro za bugarski lev. Ovo važi i za samoposluge, ali i sanduke sa sladoledom.
Tri kilometara sjeverno od Zlatnih pjasca, u brdu, usječeni u 25 metara visoku krečnjačku stijenu, nalaze se ostaci manastira Aladža (Аладжа манастир). Još od XII vijeka, monasi su na ovom mjestu sagradili čitav kompleks u stijeni i oslikali ga freskama. Na samom ulazu u kompleks, možete pogledati manji muzej posvećen manastiru.
Sjeverno od Zlatnih pjasca nalazi se sljedeći, maltene istovetni rizort – Albena, koji spada u poslednji u nizu mjesta masovnijeg turizma, i najsjeverniji. Dvadesetak kilometara od njega, naići ćete na osvježenje u odnosu na hotelske komplekse. Jednim dijelom kopneno (u brdu), a drugim primorsko mjesto Balčik (Балчик), gradić je koji živi i van turističke sezone. Ako imate prilike da ga posjetite, obiđite čuveni kompleks Dvorca i Botaničkih bašti Balčika (Комплекс Двореца и Ботаническа градина), ljetnjikovac rumunske princeze Marije (ovaj dio Bugarske nekada je pripadao Rumuniji).
Najsjeverniji dio obale u koji svraćaju turisti jeste Rt Kaliakra (Нос Калиакра). Na špicu na kojem gotovo neprestano puše vjetar, koji se proteže duž 2 km i duboko ulazi u more, još od perioda praistorije živjeli su ljudi koji su shvatali njegov geostrateški značaj. U špiljama rta pronađeni su i ostaci iz perioda Tračana, Rimljana, Vizantije i Turaka, koji se mogu videti u najvećoj dostupnoj pećini, pretvorenoj u muzej. Na rtu takođe, postoje ostaci zidina tvrđave, nekoliko grobnica i (skoro do temelja) porušenih ranohrišćanskih crkvi.
Ivana Dukčević Budja, Furaj.ba
