Japan za početnike

Japan za početnike

Naša saradnica Ivana Dukčević boravila je u Japanu i otkrivala njegove ljepote, kulturu, tradiciju, običaje… Ovo je prvi iz njene serije tekstova koji će biti posvećeni ovoj prelijepoj zemlji.

Photo: Ivana Dukčević © All rights reserved

Japan čini grupa od pet većih i hiljade manjih i često nenaseljenih otoka zapadnog dijela Tihog okeana. Centralni otok Honšu nalazi se veoma blizu obala Kine i Južne Koreje. Na njemu su se smjestili, između ostalog, najveća metropola na svijetu – Tokio, s oko 39 miliona stanovnika, legendarna planina Fuđi, stare prijestolnice Kjoto i Nara, te grad-heroj Hirošima.

Japanski arhipelag smješten je u obliku polumjeseca u pravcu sjeveroistok – jugozapad, duž takozvanog “vatrenog prstena” Tihog okeana, gdje se na dnu mora susreću dvije tektonske ploče. Iz ovog razloga, a odmah nakon Indonezije, Japan je zemlja s najvećim brojem vulkana i zemljotresa, što je rezultiralo često neodoljivo lijepom prirodom.

Kjoto (Kyoto), Gion Corner – naklon na kraju plesa maiko učenica, budućih gejši / Photo: Ivana Dukčević © All rights reserved

Simon Kuznets, američki ekonomista i dobitnik Nobelove nagrade jednom je rekao: Postoje četiri različita tipa zemalja na svetu: razvijene zemlje, nerazvijene zemlje, Japan i Argentina”. Mnogi tvrde da nova izreka glasi: “Na svetu postoje tri različite vrste zemalja: nerazvijene zemlje, razvijene zemlje i Japan!

Japanci

Ako bi ukratko trebalo da opišem Japance, suština osnovnih karakternih osobina ove nacije otprilike bi stala u sedam riječi: istrajnost, odanost, smirenost, ljubaznost, čast, poštenje i poštovanje.

Kjoto (Kyoto), sa devojčicama na školskoj ekskurziji – prsti u obliku slova “V”, obavezan su detalj svake fotografije mladih Japanki

U japanskom društvu akcenat je na jedinstvu grupe (porodica, škola, posao), a ne na pojedincu. Poenta međusobnog razgovora nije diskusija, već izgradnja međusobnog odnosa i dolaženje do razumijevanja. Japanci su vaspitani da prihvataju stvarnost kakva god ona bila i rijetko ćete od nekog čuti neistinu. Ipak, s obzirom da su poslovično suzdržani prema nepoznatima, nije zgoreg znati da kada Japanac kaže “da”, to znači – razumijem, a ne – slažem se. Kada kaže: “to je malo teže”, on misli: “ne”. Riječ “ne” slabo je u upotrebi, jer se kao direktan odgovor smatra donekle uvredljivim.

Tradicionalno venčanje na svetom ostrvu Mijađimi (Miyajima), nadomak Hirošime / Photo: Ivana Dukčević © All rights reserved

Japan je zemlja u kojoj je tradicija duboko ukorijenjena u sve dijelove života i u najvišem je stepenu u skladu s prirodom. Za razliku od običaja na Zapadu, u Japanu se uvijek piše prvo prezime pa ime, čak se i bliski prijatelji pozivaju međusobno po prezimenu. Nastavak za imena odraslih je – san (gospodin ili gospođa), beba i malih djevojčica – chan (čan), a malih dečaka – kun.

Iako su Japanci tehnološki otišli dalje od bilo koje druge nacije, ako malo zagrebete ispod površine, iza svakog japanskog čuda 21. vijeka krije se već pomenuta tradicija. Žena obučena u tradicionalni kostim, ponajviše nalik uobičajenim predstavama gejši, u redu za javni toalet u kojem su funkcije WC šolje na dugmiće i senzore, jedna je od svakodnevnih tipičnih slika suprotnosti modernog Japana.

 

Bezbjednost

Na listi najbezbjednijih zemalja Japan se nalazi na trećem mjestu, odmah nakon zanemarljivo malenih Monaka i Islanda. U najmnogoljudnijem gradu na svijetu, Tokiju, ali i u ostatku zemlje, broj ubistava, krađa i pljački je na izuzetno niskom nivou – 1 na 100.000 stanovnika, u poređenju s, naprimjer, 233 na 100.000 u SAD-u.

Japanci krađu smatraju patetičnim i sramotnim činom, te će svako i pri pomisli na nešto slično najvjerovatnije veoma brzo odustati. Postoji veliki broj slučajeva, gdje su “glumci” za potrebe provjere japanskog poštenja u skrivenim kamerama namerno “gubili” novčanike iz džepa pri prolasku pored lokalnih stanovnika, i od, naprimjer, 30 slučajeva u jednom konkretnom “eksperimentu”, svih 30 puta bili potapšani po ramenu kako bi im vratili novčanik. I nama se u posjeti Japanu desilo isto.

Tokio (Tokyo), Ginza, žena u tradicionalnoj odeći/ Photo: Ivana Dukčević © All rights reserved

Poznato je da u Japanu zaista možete nemarno ostaviti torbu na klupi, na ulici, i vratiti se nakon 24 sata našavši je na istom mjestu netaknutu. Kada se uvjerio da je ovo istina, jedan turista iz Amerike imao je simpatičnu opasku: “U mojoj zemlji, ili bi nestala za par minuta, ili bi neko pozvao policiju da prijavi podmetnutu bombu u napuštenoj torbi!”

Kriminal u Japanu svodi se mahom na jakuzu, japansku mafiju koja se u posljednjih nekoliko decenija optužuje za korporativni kriminal: potkupljivanje sindikata, ministara, poslovodstva velikih kompanija i banaka, zbog čega se u Japanu povremeno digne poprilična prašina.

U zemlji gotovo bez kriminala, japanski policajci osim patroliranja uglavnom se bave problemom zamjena parkiranih bicikala i davanja direkcija turistima. Zvuči potpuno nestvarno da ako ste zaboravili novac, a hitno vam je potreban, navodno ga možete pozajmiti od uličnog policajca i vratiti u roku od par dana.

 

Red, rad i disciplina

Japanci imaju prilično visoke lične standarde i naporno rade. U Japanu postoji stepen težnje perfekcionizmu, čije nepostignuće ponekad, ali ipak sve rjeđe, završi samoubistvom. Priča o mašinovođi brzih vozova koji je zakasnio na stanicu tri minuta i zbog toga izvršio samoubistvo, jedna je od mnogih urbanih legendi koje se godinama unazad prepričavaju među strancima.

…”Ukoliko se ne pojavite na stanici barem 10 minuta prije polaska (autobusa), vaše mesto može biti dato drugom putniku bez obzira na to što imate rezervaciju. Hvala na razumjevanju“…. tačnost je veoma bitna u Japanu, na taj način sve odlično funkcioniše / Photo: Ivana Dukčević © All rights reserved

Dvije su situacije u kojima super brzi vozovi mogu zakasniti: zemljotres i povreda putnika. Obavještenje o tome da voz kasni, jer se čovjek našao na šinama, uobičajeni je znak da je neko iskočio pred voz izvršivši samoubistvo. Jedno takvo, gdje su dvije bake u 80-oj i 90-oj godini života u predgrađu Tokija skočile na šine, desilo se i tokom našeg boravka u Japanu.

No, već više od decenije Japan nije u vrhu neslavne liste po broju samoubistava. Mađarska, Litvanija i Rusija, a naročito svjetski br. 2 – Južna Koreja, zemlje su koje su odavno po ovom pitanju premašile Japan, koji se danas nalazi na 17-om mjestu.

Kyoto, obilježivači za radove na putu u stilu “cute” (“kawaii”) / Photo: Ivana Dukčević © All rights reserved

Japanci mnogo i istrajno rade. Standardno radno vrijeme od 9 do 17 h često se produži za još 2 do 3 sata. Za to postoji nekoliko razloga, a dva su najčešća. Japanci smatraju da nije pristojno otići s posla prije šefa/direktora, koji još uvijek sjedi u svojoj kancelariji i radi. Prekovremeni rad često ih čini veoma umornim. Ako na stanicama metroa u predvečerje vidite ljude kako su na izuzetno čist pločnik postavili jakne i s torbom ispod glave zaspali, znajte da nisu u pitanju bolesni ljudi, niti klošari, već zaposleni toliko neispavani da su odlučili da zadrijemaju nakratko, jer nisu u mogućnosti da izdrže ni do kuće!

Također, veoma često isti šefovi/direktori nakon radnog vremena u lokalima organizuju zajednička druženja sa zaposlenima, uz piće, karaoke ili animaciju (nešto rjeđe uz društvo gejši). Prisustvo ovakvim druženjima ne dovodi se u pitanje. Nakon radnog dana, u predvečerje često ćete u metrou vidjeti poslovne ljude u odijelima koji bukvalno spavaju stojeći “okačeni” na karike rukodržača. Mnogi od njih, decentno se osjećaju na sake, japansku pirinčanu rakiju s izuzetno malim procentom alkohola.

Ipak, istrajnost u poštovanju reda, a ne novac, omogućili su Japanu da dugoročno postane jedna od najuređenijih i najbogatijih zemalja na svijetu.

Nara (najstarija prestonica Japana), religiozna svečanost ispred hrama u kojoj učestvuju deca / Photo: Ivana Dukčević © All rights reserved

Natalitet / mortalitet

U posljednjih desetak godina najveća boljka Japana je izuzetno nizak natalitet. Počev od 2009. godine manje Japanaca se rodilo nego što je umrlo, te je iz ovog razloga Japan za 8 godina “izgubio” milion i po stanovnika. Glavni krivac za natalitet u minusu navodno je radno vrijeme Japanca, koji veliki dio dana provedu na poslu i nemaju vremena za osnivanje porodice.

Kjoto (Kyoto), devojčica u prodavnici suvenira / Photo: Ivana Dukčević © All rights reserved

Drugi razlog je prilična emocionalna introvertnost Japanaca i urođena suzdržanost u pokazivanju emocija, onih ljubavnih. Iako ćete na ulici, naročito u dane vikenda u večernjim satima sretati vesele i bučne mlade Japance, uglavnom to nisu parovi već grupa (muško/ženskih) prijatelja. Iz ovih razloga, u većim gradovima Japana otvaraju se klubovi koji nude usluge mladim Japancima/Japankama da se kroz cjelovečernje druženje sa suprotnim spolom oslobode, popričaju i pokažu svoje emocije.

Tokio (Tokyo) – Šibuja (Shibuya), lokalna svirka na ulici u subotu uveče / Photo: Ivana Dukčević © All rights reserved

Uprkos atomskim bombama i prirodnim katastrofama, Japan već godinama drži titulu najdugovječnije nacije na svijetu. Nedavna studija UN-a potvrdila je da je ishrana na bazi ribe i žitarica najveći razlog za to.

Iako su zdravstveno i socijalno osiguranje izuzetno dobro regulisani, Japanci se boje da će zbog pada nataliteta uskoro imati više penzionera nego radno sposobnih i da u budućnosti neće imati dovoljno sposobne radne snage da zaradi za penzije. Na internetu postoji sajt na kojem je moguće online pratiti natalitet/mortalitet u Japanu, s promjenom na svakih par minuta.

Metro vagoni “Women only”

U Japanu navodno nije moguće kupiti mobilni telefon na kojem je prilikom korištenja kamere ili fotoaparata moguće isključiti zvuk. Razlog tome je voajerstvo koje je u Japanu u porastu, gdje određen broj muškaraca u gužvi metroa koristi priliku i snima ispod ženskih suknji.

Tokio (Tokyo), metro vagon samo za žene, tokom gužve odlaska i vraćanja s posla / Photo: Ivana Dukčević © All rights reserved

Stoga, u metroima velikih gradova Japana, u vrijeme najvećih gužvi odlaska i vraćanja s posla, u trajanju od oko dva sata određeni vagoni kompozicije metroa postanu isključivo “ženski vagoni”, što je naznačeno ne samo na vagonu, već i na pločniku ispred kojeg se otvaraju vrata istog vagona, na peronu stanice.

Moderna subkultura velikih gradova

Tokio (Tokyo) – Šibuja (Shibuya), moderna “Lolita” u metrou / Photo: Ivana Dukčević © All rights reserved

Osim pojma “kawaii”, koji se s japanskog prevodi kao – slatko, simpatično, gdje se određeni broj pretežno gradskih djevojaka nalik barbikama oblači u pastelne boje kojima dominira roze i čipka, i nosi se nalik djevojčicama u stilu lutki Hello Kitty, u Tokiju u dijelu grada Harađuku blizu Šibuje primijetit ćete nešto drugačiji trend. Mladići s ofabranim kosama i fizurama kao iz manga stripova i djevojke u stilu “Sweet Lolita”, koje od glave do pete izgledaju kao likovi iz filma ili stripa, često su predmet pažnje turista.

Estetika kawaii stila ponekad se nađe na tankoj liniji između slatke klinke i lake pornografije, pokušavajući da od djevojki napravi poželjne lutke za muškarce.

Kawaii stil ne uključuje samo garderobu već i način šminkanja, nakit, torbice, čak hranu i poslastice. U domen kawaii stila spadaju i crtani fimovi kao što je Pokemon, s likovima kao što je Pikaču. Kawaii manga stripovi također su veoma popularni među mladim Japancima, kao i animirani filmovi.

Religija i sujevjerje

Budistički monah na svetoj planini Kojasan (Koya-san) UNESCO

Opći utisak onih koji su boravili u Japanu je da Japanci mahom nisu religiozni. Šinto budizam, japanska verzija budizma, najzastupljenija je religija u zemlji. Ipak, Japanci veoma često posjećuju hramove većinom iz želje da održe tradiciju, a ne zbog vjerovanja u Svevišnjeg, ili bolje reći – Svevišnje, jer prema japanskoj religiji postoji više različitih božanstava.

Iako nisu naročito religiozni, šinto budizam čini Japance prilično sujevjernim. Ispred svakog hrama moguće je kupiti širok dijapazon amajlija, talismana za tačno određenu namjenu (za uspješnost u polaganju ispita, dobro zdravlje, pronalaženje ljubavi, bezbjedno putovanje…), kao i drvenih tablica koje se s jedne strane ispišu željama i ostave na dijelu hrama s tom namjenom. U japanskoj budističkoj tradiciji postoji više različitih vjerovanja, a jedno od meni najomiljenijih je da će vam se prvi san koji usnite u Novoj godini ostvariti. Na osnovu ličnog iskustva, moram da se složim.

Poštovanje i naklon

Kondukterka u super-brzom šinkansen vozu, naklanja se putnicima prilikom ulaska i izlaska iz vagona

Međusobni naklon Japanaca nije nepoznata činjenica. Na kasi prilikom kupovine u prodavnici, naklonit će vam se prodavac prilikom vraćanja kusura; u vozu, prilikom pregleda vaše karte, naklonit će vam se kondukter; ako na ulici potražite pomoć u snalaženju od Japanca/Japanke, nakon objašnjenja koje ste zatražili dobit ćete zahvalnost i naklon. I to nije sve.

Prilikom ulaska u vagon, kondukter/kondukterka i stjuardesa super-brzih šinkansen vozova, naklonit će se svim putnicima. Isto će učiniti i prilikom izlaska iz vagona. I svaki naredni put prilikom ponovnog ulaska u vagon, u toku iste vožnje.

Iako će u početku i za evropske pojmove naklanjanje u svakoj prilici djelovati pretjerano i izazvati osjećaj neprijatnosti, za Japance ovaj čin ima potpuno drugačiji značaj. On ne odražava samo pokazivanje poštovanja prema osobi kojoj se naklanja, već i prema sebi samima.

Ukoliko odlučite da putujete u Japan, najbolje je da to učinite krajem marta i u aprilu, kada cvjeta trešnjin cvijet, i do kraja maja, ili ponovo tek u oktobru i novembru, kada priroda Japana odjene predivne boje jeseni. 


Info plus

– Japan je jedna od rijetkih zemalja koja nije prihvatila pomjeranje časovnika i računanje po ljetnom, tj. zimskom vremenu.

– Struja: 100 V, 60 Hz, slično kao u SAD-u. Ukoliko imate transformator/adapter za američko tržište, poslužit će i u Japanu. U suprotnom, u dijelu Tokija – Akihabari, carstvu elektronike, moguće je nabaviti adaptere za sve što možete da zamislite. I više.

– Adrese u Japanu potpuno su drugačije od onih u ostatku svijeta, jer u njima ne postoji odrednica – ulica i broj. U adresi se nalazi kvart, blok i broj kvarta, kao i naziv zgrade, jer skoro svaka zgrada u Japanu ima ime, što za strance može da predstavlja priličan problem u snalaženju.

– Keš je u Japanu rasprostranjen mnogo više od kartica. Platne kartice primaju pretežno u većim radnjama. Japanska valuta je jen (yen) – JPY (¥), (japanska oznaka 円). U proljeće 2017., za 100 eura u japanskim mjenjačnicama i banci moglo se kupiti između 10.800 i 11.600 jena. Kurs je mnogo bolji u manjim (turističkim) mjestima nego u, naprimjer, Tokiju ili Osaki. Mjenjačnice u Japanu znaju biti prilična rijetkost, te ukoliko pronađete dobar kurs, savjet je da odmah promijenite svu željenu količinu novca. U suprotnom, pare uvijek možete promijeniti u banci, po solidnom kursu, ali se naoružajte strpljenjem, jer će vam i za promjenu najobičnjih 100 eura biti potrebno barem 20 minuta. Procedure provjere i formulari za promjenu deviza u bankama su nevjerovatni (iskustvo iz Mizuho banke, za koju se, doduše, tvrdi da ima najdužu proceduru).

Ivana Dukčević, Furaj.ba

ZA JAPAN IZ SARAJEVA, PREKO ISTANBULA, MOŽETE LETJETI SA TURKISH AIRLINES KOMPANIJOM