Šefica terenskog ureda OSCE-a u Srebrenici Kelly Moore, rođena je u New Yorku. Osim što je magistrirala Ruske i Istočnoevropske studije i završila magisterij iz žurnalistike s Univerziteta Indiana, Moore posjeduje i Certifikat iz Svjetske historije umjetnosti s institucije Smithsonian. Kelly je tokom 90-ih godina boravila u Hrvatskoj, BiH i na Kosovu, te se tako upoznala s ovom regijom. Nakon 18 godina se vratila u BiH, u nadi da će dati pozitivan doprinos ovoj zemlji.
Rođeni ste u New Yorku, a od 1990-ih godina radite u ovoj regiji i dobro ste upoznati s Bosnom i Hercegovinom. Kako biste je opisali nekome ko je nikada nije posjetio?
– Bosna je uistinu divna zemlja. Pejzaž – planine, brda i rijeke je zaista magičan. Ljudi su veoma velikodušni i imaju odličan smisao za humor.
Iako ste do sada radili i živjeli u različitim sredinama, šta je ono što Vas drži da živite i radite u Bosni i Hercegovini?
– Prvi put sam u Bosnu došla 1995. godine kao mlada i veoma neiskusna stručnjakinja. Iako su to bile teške godine, za mene su bile posebne. Mnogo toga sam naučila i stekla mnogo dobrih prijatelja sa kojima sam i danas u bliskim odnosima. Željela sam iskoristiti iskustvo i znanje koje sam stekla otkako sam zadnji put bila ovdje i pokušati dati pozitivan doprinos.
Trenutno ste šefica terenskog ureda OSCE-a Srebrenica. Koja je Vaša misija u Srebrenici, koje obaveze i odgovornosti podrazumijeva Vaša funkcija?
– Naša misija u Srebrenici je mikrokosmos Misije OSCE-a u Bosni i Hercegovini u cjelini. Naš zadatak u terenskom uredu jeste provesti domaće projekte na polju demokratizacije, ljudskih prava, vladavine prava i obrazovanja u okviru naše zone odgovornosti koja obuhvata sedam općina na istoku Republike Srpske. Takođe provodimo i nekoliko projekata specifičnih za naš terenski ured. Ove godine težište našeg rada je na jačanju međureligijskog dijaloga i saradnje, promociji volunterizma i pružanju podrške razvoju nezavisnog i efektivnog sektora civilnog društva.
Srebrenica ima mnogo potencijala za razvoj turizma; Pećina Divovac, nekropole stećaka na nekoliko lokacija, vodopad Učina Bašća, Tvrđavu Klotjevac, ljekovitu Guber vodu… Na koji način bi se ovaj grad mogao dalje razvijati i promovirati?
– Ne samo Srebrenica, mislim da čitava Bosna i Hercegovina ima mnogo potencijala za razvoj turizma. Volim posjećivati nova mjesta, a BiH ima neke od najljepših pejzaža u Evropi. Nažalost, ima i nekoliko veoma ozbiljnih prepreka koje mora prevazići kako bi postala pogodna za investicije i posjećivanje. Nadam se da će ljudi u BiH zahtijevati da njihove vođe poduzmu svrsishodne korake sa ciljem da ova država krene nekim boljim putem, s time se već uveliko kasni.
Što se tiče Srebrenice, mislim da postoji potencijal za razvoj turizma. Međutim, ako u Google pretraživač utipkate pojam Srebrenica, prva riječ koju ćete vidjeti je masakr. To može privući turiste zainteresirane za ratnu tematiku, ali je zbog toga teško privući turiste koji bi došli iz drugih razloga. Kao što ste istakli, postoje drugi razlozi da se posjeti Srebrenica, ali nisam sigurna da ljudi koji dolaze izvana znaju za njih. Ako dođe do ponovnog otvaranja Banje Guber, to bi otvorilo vrata daljem razvoju lječilišnog turizma. Mogla bi to biti veoma snažna poruka, ali će za njeno ostvarenje biti potrebno mnogo promišljanja, pažnje i vrijednog rada.
Jeste li Vi probali Guber vodu? Može li se ona više popularizirati i dići na viši nivo?
– Čim sam čula za nju otrčala sam gore i umila se vodom ljepotica (smijeh), i pokazalo se da je istina! Ozbiljno govoreći, znam ljude koji koriste „vodu za sinuse“ i kažu da im stvarno pomaže. Nisam medicinski stručnjak, ali ta voda ima dugu istoriju korištenja u ljekovite svrhe još od rimskog doba.
Kako Srebrenicu vidite kroz nekoliko godina?
– To će zavisiti od faktora koji su na sceni i u Srebrenici i općenito u Bosni i Hercegovini. Postoji hitna potreba za davanjem nade i mogućnosti, naročito mladim ljudima u Bosni. Bez toga, ljudi će i dalje napuštati ovu državu, lišavajući Bosnu svojih sposobnosti koje će joj biti potrebne da bi se izgradio put ka demokratskoj i prosperitetnoj budućnosti. Stoga će biti neophodni promišljeni lideri, a ne iznova prebacivanje krivice na nekog drugog niti retorika podjele koja pomaže malom broju ljudi na uštrb mnogih drugih.
U Srebrenici će mnogo toga zavisiti od događaja na širem planu i od toga koliko će Srebrenica i dalje biti pijun u većim političkim igrama, što može pomoći političkim karijerama nekih ljudi, ali je teško vidjeti kakvu to korist donosi stanovnicima ovog grada. Nadam se da mogu ponovo otvoriti Banju Guber unutar jednog šireg strateškog plana razvoja. Vrijeme će pokazati.
Kako Vi provodite svoje slobodno vrijeme u Srebrenici i BiH, koje su Vam omiljene destinacije za odmor?
– Tokom sezone hokeja na ledu, gledam hokej. Također volim šetati sa svojim psom Lucy. Volim putovati i skoro uvijek planiram putovanje na neko mjesto koje ima bazen, jer jako volim da plivam.
U Vašoj biografiji piše da ste i instruktor joge. Da li bi Srebrenica u budućnosti možda mogla postati centar joge?
– To je zanimljivo pitanje. Ako Banja Guber postane centar ekonomskog oporavka u Srebrenici, a grad se fokusira na izgradnju identiteta koji se veže za lječilište, kao što sam pomenula, onda bi, sigurno, joga mogla biti važan element.
