Ljubuški, sunčani grad ljupkog imena
Na lijevoj obali rijeke Trebižat smjetio se još u antičkom dobu prekrasni hercegovački gradić pod imenom Ljubuški, umjerene mediteranske klime sa 2.300 sunčanih sati tokom godine, bogat prirodnim ljepotama i okružen značajnim kulturno-historijskim naslijeđem.
Foto: Pixabay-mtomicphotography
Grad sa tipičnim krškim reljefom okružen je plodnim poljima koje natapa rijeka Trebižat, jedina rijeka u Evropi koja ponire devet puta, uz koju se Ljubuški izgradio i njenim brojnim pritokama, zbog čega je ovaj kraj najbogatiji vodom u cijeloj Hercegovini. Rijeka Trebižat koja uglavnom natapa silne pašnjake i drveće koje ga krasi, bogata je slapovima, od kojih se posebno ističu popularni vodopad Kravica i Koćuša, ujedno i najpoznatija kupališta u Hercegovini. S najvišeg vrha grada Vrlosinja visokog 959 metara nadmorske visine vidi se i Jadransko more.
Foto: Furaj.ba
U njegovoj neposrednoj okolini pronađen je najstariji pisani trag u Bosni i Hercegovini – Humačka ploča iz 10. stoljeća, koja je bila uzidanja na pročelju franjevačkog samostana u Humcu kraj Ljubuškog, a koja se i dan-danas u njemu čuva.
No to nije jedino vrijedno što se u ovom gradu može vidjeti i o njemu čuti. Jedna od najzanimljivijih priča je priča o njegovom imenu koja se veže za srednjevjekovnu Tvrđavu hercega Stjepana, ili stari grad Ljubuški, a koja je smještena na istaknutom vrhu krševitog lanca brda Buturovice na 396 metara nadmorske visine, koje se nalazi na istočnom kraju Ljubuškog polja. Ko god je prolazio kroz Ljubuški nije mogao ne primijetiti kako ova kula, koja je 2003. godine proglašena nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine, bdije nad malim hercegovačkim gradom. U Humcu se nalaze i ostaci nekadašnjeg rimskog logora koji je tu nastao za vrijeme vladavine Gaja Julija Cezara.
Foto: Furaj.ba
U historijskim izvorima ime grada Ljubuškog se javlja prilično kasno, prvi put 1452. godine, prilikom rata Stjepana Vukčića sa Dubrovnikom. No legenda o njemu kaže da je jednom davno Herceg Stjepan, ne mogavši odoljeti ljepoti mlade Venecijanke, buduće zaručnice svog sina, poznat po svojoj nekontroliranosti, oteo predivnu venecijansku nevjestu svome sinu, koju je ovaj brodom dovozio od Mletaka, a koji je potom pozvao Osmanlije i zaratio s ocem. Nevjestu je Kosača tako ukrao na moru i odveo u svoju tvrđavu u Ljubuški. Otud navodno naziv grada. Mjesto gdje je Kosača ljubovao.
U okolini Ljubuškog nalazi se i 45 nekropola sa oko 600 primjeraka stećaka od kojih su najznačajnije one u Studencima i Bijači, te Zvirićima.
S. Hodžić, Furaj.ba
