Isak Samokovlija rođen je kraj plahovite Drine, u Goraždu, gdje je proveo svoje djetinjstvo. No, u sarajevskoj ulici Mehmed-bega Kapetanovića Ljubušaka na broju 10 bosanskohercegovački književnik i ljekar Isak Samokovlija proveo je skoro polovinu svog života, i s nje otišao u vječnost.
U Sarajevu je ovaj veliki bh. pripovjedač i humanista završio i Prvu gimnaziju koja je iznjedrila brojne pisce i velike ličnosti poput Ive Andrića. Upravo Andrić ga je nazvao jednim od najboljih pisaca koje je Bosna i Hercegovina dala, a Meša Selimović je rekao kako je Samokovlija, izuzmemo li Andrića, najbolji bosanski pripovijedač poslije Kočića. Studij medicine je završio u Beču. Nakon studija, Samokovlija je radio kao ljekar u Goraždu, Fojnici i Sarajevu. U Fojnici je počeo pisati i u njoj je ostao do 1925. godine. Početak Drugog svjetskog rata zatekao ga je kao šefa odjeljenja u bolnici Koševo, no Samokovlija je ubrzo dobio otkaz zbog toga što je bio Jevrej. Pripadao je porodici sefardskih Jevreja zbog čega je morao nositi žutu traku s Davidovom zvijezdom, kojom su nacisti obilježavali sve pripadnike jevrejske zajednice. Torture zbog vjere i nacije su se nastavile. Kada je proglašena NDH, Samokovliju su zatvorile ustaše, zbog čega je bio prebačen u izbjeglički logor na Alipašinom Mostu u Sarajevu. Ipak uspio im je pobjeći u proljeće 1945. godine i sakriti se sve do oslobođenja zemlje.
Po završetku Drugog svjetskog rata držao je razne pozicije u bosanskohercegovačkim i jugoslavenskim književnim krugovima. Uređivao je književni časopis Brazda od 1948. do 1951, a poslije toga je sve do smrti bio urednik u Izdavačkom poduzeću “Svjetlost”. Zbirke pripovijedaka Nosač Samuel, Od proljeća do proljeća i drama Hanka samo su neka od djela koja su obilježila njegov značajan književni rad.
Onoliko koliko ga je oblikovalo djetinjstvo kraj Drine, koje je mnogo utjecalo na njegovo književno djelo, toliko su ga vezale i očarale i sarajevske mahale na Bjelavama, Bistriku, što se vidjelo i osjetilo i u njegovom književnom radu zbog čega je svojevremeno bio prozvan portretistom Sarajeva. U njemu je i umro u 66. godini svog života, a sahranjen je na starom Jevrejskom groblju na Soukbunaru.
Kuća u kojoj je živio ne ispunjava uslove da bude proglašena nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine, iako posjeduje izrazitu dokumenarnu vrijednost, te bi sigurno trebala biti zaštićena zbog značaja lika i djela ovog vrhunskog pisca. Do dan-danas na njoj čak nema ni natpisa da je tu nekada živio pisac poput njega. Do svoje smrti 2014. godine o njoj se brinula piščeva kćerka Rikica. Ostavština je to austrougarske vladavine, izgrađena iza 1907. godine, a Samokovlija je postao njen vlasnik oko 1932. godine.
Ni njegova rodna kuća u Goraždu nije nacionalni spomenik BiH, no uprkos nemaru vlasti za svoje blago koje bi mogli umuzejiti, u BiH se i dalje čuva sjećanje na slavnog pisca. Naime, u Muzeju književnosti i pozorišne umjetnosti sačuvana je kao dio stalne postavke zbirka predmeta i dokumenata koji su mu pripadali.
Tekst i fotografije: S. Hodžić, Furaj.ba
Isak Samokovlija je rođen 3. septembra 1889. godine, u porodici sefardskih (španskih) jevreja. Njegova porodica se doselila iz Samokova u Bugarskoj, po čemu su dobili prezime Samokovlija. Umro je 15. januara 1955. godine, u Sarajevu.
