Bosansku kuhinju i općenito način serviranja, skladištenja i čuvanja hrane karakteriše velika upotreba prirodnih materijala. Manje više sve je od drveta, pa i samo gledanje, sada već u nekim domovima starinske suvenire, doprinosi sevdahu.
Ukus sira ili kajmaka iz drvene kace nezaboravan je gurmanski doživljaj, jednako kao i ukus raznih jela naročito pite ispod sača. Ne znam je li riječ o mirisu, vatri, samom posuđu ili samo u jednostavnosti koju ono nudi. Neki od tipičnih predmeta su sinija, odnosno veliki okrugli drveni stol koji služi za razvijanje jufke, pripremu jela kao i samo ručavanje, potom oklagija, tendžere (staro bakreno posudje) i mnogi drugi predmeti.
Foto: Furaj.ba
Posebno važan u svakoj kuhinji bio je sač. Sač je porijeklom turska riječ – saç, a to je u stvari poklopac sfernog oblika koji može biti napravljen od čelika, keramike odnosno zemlje. Hrana se sprema na sljedeći način: žar od vatre se razgrne i na to mjesto se stavi velika okrugla tepsija, u nju se poslaže meso i povrće, ili tijesto za hljeb, pite… sve se poklopi sačem, zatrpa žarom i tako se peče. Nekad su se jela spremala direktno na zemlji, bez te donje tepsije, a vjerovatno se negdje još uvijek tako sprema.
Bosansko-hercegovačke planine, tačnije sela, nude i danas domaće pite ispod sača, pa tako pimjerice na bjelašničkim selima možete potražiti razne pite od domaćih proizvoda.
Elvira Leka, Furaj.ba
