Menu
Menu
Dan nezavisnosti BiH nacionalni je praznik koji se obilježava 1. marta a kojim se proslavlja nezavisnost Bosne i Hercegovine od Socijalističke federativne republike Jugoslavije.
Nakon proglašenja nezavisnosti Slovenije i Hrvatske, Bosna i Hercegovina je odlučila da krene istim putem. Referendum o neovisnosti Bosne i Hercegovine održan je 29. februara i 1. marta 1992. godine.
Glasalo je ukupno 2.073.568 glasača. Referendumsko pitanje glasilo je: Jeste li za suverenu i nezavisnu Bosnu i Hercegovinu, državu ravnopravnih građana, naroda BiH – Muslimana, Srba, Hrvata i pripadnika drugih naroda koji u njoj žive? Odgovor je mogao biti: Za ili Protiv.
Na glasanje je tog dana izašlo oko 64 posto biračkog tijela, od čega je 99,7 posto građana dalo svoj glas za samostalnu, suverenu, cjelovitu i neovisnu BiH a 0,3 posto je bilo protiv.
Referendumu su pristupili Bošnjaci i Hrvati koji su glasali za nezavisnost, dok veći dio pripadnika iz reda srpskog naroda nisu izašli na referendum želeći da BiH ostane dio krnje Jugoslavije.
1. mart proglašen je Dan nezavisnosti BiH.
Mjesec dana nakon referenduma uslijedila je agresija na Bosnu i Hercegovinu.
Na osnovu ishoda referenduma tadašnja Evropska zajednica je 6. aprila 1992. priznala Republiku Bosnu i Hercegovinu kao nezavisnu i suverenu državu. U UN primljena je 22. maja iste godine.
Ne diraj!
Ne diraj, ni u snu,
Moju Bosnu!
A na Hercegovinu
I ne pomišljaj!
To je moj zavičaj,
I moram ga ostaviti
U amanet,
Svojoj kćerki
I svome sinu!
Ne diraj,
Moje brodove na Savi,
Vrbas, Sanu i Unu,
Ni u snu,
A kamoli na javi!
Ne muti mi,
Bosnu rijeku,
Neretvu, Krivaju i Drinu!
U srcu mome one teku,
I moram ih ostaviti
U amanet,
Svojoj kćerki,
I svome sinu!
Ne dotiči,
Grmeča, ni Kozare,
Maglića, Prenja i Zelengore!
Ne magli mi,
Igman, Vlašić i Jahorinu!
Moram ih ostaviti,
U amanet,
Svojoj kćerki,
I svome sinu!
I ne gazi ,
Korakom teškim,
Moje njive i ravnice,
Moju plodinu!
Moram ih ostaviti
U amanet,
Svojoj kćerki,
I svome sinu!
Ne ruši mi,
Stare mostove,
Moje kule i gradove,
Moju baštinu!
Moram ih ostaviti,
U amanet,
Svojoj kćerki,
I svome sinu!
Suada Kovačević
