Četvrtog novembra 1905. godine (7. dana ramazana 1322. hidžretske godine) ovaj svijet je napustio Alijaga Kučukalić, jedan od najznačajnijih ličnosti u historiji Brčkog.
„Alijaga je rogjen 1807. god. u Čačku u Srbiji, gdje u ranoj mladosti ostade sirota bez oca. Za Karagjorgjeve bune oteše im sve imanje, te kad mu nije tužakanje ni kod kneza Miloša pomoglo, preseli se bez pare i dinara s majkom i nenom u novu postojbinu Bosnu u grad Brčko. Tu je s početka lovio ribu i prodajući je prometao se s majkom, a kad sabirući paru po paru steče 70 groša, zatrgovči se s čvrstom odlukom da nikad ne potroši onoliko, koliko je zaradio. Čvrsta volja i ustrajnost učinila da se mladi Alija do skora bacio i na lagju i trgovao i sticao, dok ne poče i hiljadama baratati. Kasnije je na stotine hiljada gubio i dobivo…“, zapisao je o ovom slavnom trgovcu bosanskohercegovački pisac Edhem Mulabdić koji je u Brčkom službovao kao učitelj 1890. godine, kada je upoznao Alijagu Kučukalića, koji je u to vrijeme dosezao vrhunac ekonomske i trgovačke moći.
Alijaga je stekao veliki imetak marljivim radom i štednjom od svoje 14. do 98. godine, pa je iza sebe ostavio 140 zgrada, 100 kmetova, 3.000 dunuma zemlje i dosta novca. Pojedini historijski izvori navode kako je Alijaga Kučukalić bio prvi milioner u Bosni, što je vrlo vjerovatno s obzirom na vrijednosti kapitala kojim je raspolagao i svjetskim razmjerima trgovine koje je Brčko dosezalo u tom periodu.
U Brčkom je Alijaga sagradio najznačajnije poslovno-stambene objekte koji i danas krase centar grada, stoga mu Brčaci i danas odaju počast doživljavajući ga kao ličnost koja je dala pečat urbanom razvoju grada.
Iza sebe je ostavio hotel „Posavina“, palatu Kučukalića, palatu „Palestina“, Dom Islahijeta, prvu poštu, vilu Kučukalića, Ruždija medresu, Mekteb-ibtidaijja i druge objekte, od koji se većina nalazi na stalnoj ili privremenoj listi nacionalnih spomenika kulture Bosne i Hercegovine.
Brčko je početkom 20. stoljeća imalo 5 hotela, 6 banaka, nekoliko etivaža za suhu šljivu, industriju špirita, dvije pilane, dvije ciglane itd. Švedski putopisac August Heimer 1903. godine Brčko je opisao kao budući bosanski Hamburg.
Ono po čemu se Alijaga Kučukalić izdvaja od ostalih uspješnih trgovaca je njegov izraženi senzibilitet za siromašne i pomoć potrebnim te promocija pismenosti i obrazovanja. U časopisu Nada (br. 8) 1901. godine Mehmed H. Sejdović piše: „Nu današnjem bogatašu ne mjeri se sreća po bogatstvu nego po dobrim djelima. Aliaga Kučukalić čuven je po tome što je jedan od onijeh rijetkih ljudi koji nijesu sticali za imanja, nego za pomaganja.“
Veličina materijalnih dobara koje su uvakufili za potrebe zajednice, Alijagu Kučukalića i njegove potomke svrstavaju u red najvećih vakifa u Bosni i Hercegovini i najvećim u povijesti Brčkog. Izgradili su i poklonili tri medrese, a darovnicom / vakufnamom iz 1903. godine Alijaga Kučukalić je poklonio / uvakufio šest magaza, osam kuća na sprat sa vlastitim gradilištem ili bez njega, tri prizemne kuće, kuću sa magazom, osamnaest dućana, pekaru, dvije kahvane, berbernicu i gradilišta te zemljište za mezarje na kojem su ukopavani Bošnjaci posljednjih 120 godina. Njegov sin Salihaga Kučukalić 1909. godine poklanja / vakufi 17 katastarskih čestica, a poklonom / vakufom Kučukalića smatra se i zgrada Mektebi-ibtidaijje (danas obdanište Evlad) te most na rijeci Brki u Brčkom.
