Bijeljina – srce Semberije

Na samoj granici Bosne i Hercegovine sa Srbijom, na plodnim ravnicama Semberije i obroncima planine Majevice, smjestila se prekrasna Bijeljina omeđena veličanstvenim rijekama Savom i Drinom. 

Kako je zemlja u Bijeljini plodonosna zbog svog jedinstvenog položaja, grad je odvajkada bio poznat po ratarima i povrtarima, no posljednjih godina sve je više onih koji je posjećuju radi banjskog ili vjerskog turizma, te poznatom etnoselu.

Historija grada ne seže predaleko. Prvi put se spominje 3. marta 1446. godine kada su u gradu ljudi iločkog bana opljačkali dubrovačkog trgovca Bogišu Bogmilovića. Ipak, kada se govori o etimologiji imena grada, spominje se i sredina 12. vijeka i  “Ljetopis popa Dukljanina” u kojem je opisana pobjeda zahumskog kneza Bele-Pavlimira protiv Mađara, a koja se desila  “u ravnici Belina”. Pretpostavlja se da se ta bitka dogodila negdje oko današnje Bijeljine. Također, pretpostavlja se da je između 13. i 15. vijeka pod mađarskom upravom mogao biti franjevački samostan pod imenom Biblina-Bilina, pa otud ime gradu, a špekuliralo se i da Bijeljina navodno duguje svoje ime mađarskom kralju Beli. No, unatoč brojnim pretpostavkama, ime grada potiče iz 1918. godine, jer je grad u austrougarskom periodu ovaj grad nosio ime Bjelina, a prije toga Belina ili Bilina. Tako da se zna da je grad dobio ime zbog bjeline zemlje na kojoj se nalazi (pjeskoviti bijelji drinski nanosi).

Srce grada

Srce Bijeljine je Trg kralja Petra Karađorđevića na kojem danas stoji njegov spomenik. U blizini trga može se vidjeti nekoliko značajnih gradskih spomenika poput Muzeja Semberije koji čuva više od 10 hiljada stalnih eksponata još od najstarijih pronađenih tragova života u bijeljinskom kraju – iz perioda neolita. Na glavnom trgu je i zgrada Gradske skupštine izgrađena u neoklasičnom stilu, u periodu od 1908. do 1910. godine, koju su projektovale sarajevske arhitekte. U zgradi općine nalazi se i Galerija “Milenko Atanacković” koja je osnovana 1985. godine i nosi ime po prvom akademskom slikaru iz Bijeljine.

U centru grada je i jedan od najstarijih restorana – kultni Lovac, gdje se još od sredine prošlog vijeka svraća na čuvene ćevape. Neposredno uz trg je i gradski park, čija su stabla zasađena davne 1892. godine, s restoranom usred parka koji je poznat po fantastičnim sladoledima i kolačima. Ambijentalnu cjelinu trga uljepšava i „Centar za kulturu“ i ljetna bašta gradske kafane, omiljenog sastajališta Bijeljinaca. A tu je i zgrada stare gimnazije, gradske biblioteke itd.

Vjerski turizam

Bijeljina je multietnički grad, na malom prostoru možete vidjeti pravoslavnu i katoličku crkvu, te džamiju. Najstarija građevina u Bijeljini je Atik džamija iz 1520. godine, zadužbina Sulejmana Veličanstvenog, a koje je danas nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine. Na teritoriji Bijeljine nekada je bilo pet džamija. Međutim, sve su srušene, a jedino je Atik džamija obnovljena 2014. godine. U blizini je Crkva Svetog Đorđa sagrađena 1872. godine, no najpoznatiji je pravoslavni manastir Tavna čija je kupola ucrtana i u središnji dio grba općine. Manastir se nalazi na obroncima planine Majevice, dvadesetak kilometara od centra grada, a narodno predanje vezuje njegovo osnivanje za kralja Dragutina. Pažnju posjetilaca privlači i manastir Svete Petke na samom ulasku u grad, koji je izgrađen u ruskom stilu i čije vas zlatne kupole podsjećaju na Kremlj. Često je posjećen i manastir Svetog Vasilija Ostroškog čiji je simbol zvonik sa satom visokim više od 30 metara, simbol manastira svetog Vasilija Ostroškog.

Banja Dvorovi

U selu Dvorovi smjestila se istoimena banja sa kompleksom od pet bazena sa ljekovitom termalnom vodom, koji su otkriveni poslije istraživanja nalazišta nafte 1957. godine. Sa dubine od 1.435 metara ističe ljekovita voda čija je temperatura na površini 75 stepeni. Ipak, ta rashlađena voda koristi se za bazene, piće, inhalaciju, te masažu u terapiji mnogih bolesti, a u vrelim ljetnim danima banju posjećuju i drugi kupači. Pored bazena, posjetioci mogu uživati i na sportskim terenima kao i lijepo uređenom parku, a za one koji žele duže boraviti na ovom mjestu tu je i hotel sa bolničkim kompleksom.

Etno selo Stanišići

Jedna od najpopularnijih atrakcija bijeljinskog kraja je etnoselo koje je 2003. godine osnovao Boris Stanišić. U srcu semberijske ravnice sagradio je autentično planinsko selo u koje kada zakoračite vratite se na kraj 19. ili početak 20. stoljeća. Stare kuće, jezero, potok, vodenica… sve posjeća na to kako se nekad tu živjelo.

Nedaleko od etnosela Stanišići nalazi se i most ispod kojeg su se smjestile prelijepe plaže na Drini i nekoliko vikendica.

Ranč Tanasić

Još jedna od atrakcija nadomak Bijeljine je i ranč Tanasić kojeg sa jedne strane okužuje rijeka Drina, a sa druge šume prohodne za šetnju sa konjima. Uz šum vjetra i cvrkuta šumskih ptica domaćini ovog ranča ce vam približiti život i rad sa konjima, pernatim životinjama i papkarima. Mjesto gdje se ne čuju zvukovi moderne tehnologije već samo zvukovi prirode, pruža pravi psiho-fizički odmor.

Lov i ribolov

Obale rijeke Drine privlače veliki broj sportskih ribolovaca zbog izuzetno bogatog ribnog fonda, a najatraktivnija lokacija ribolovcima je dio gdje se Drina ulijeva u Savu. Drinska riba se odlikuje posebnim kvalitetom zbog čega je posebno i atraktivna za ribolov. Ovo područje ima i izuzetan potencijal za razvoj kupališnog turizma, raznih sportova na vodi, te krstarenja rijekom.

Područje oko Bijeljine bogato je i divljači, pa rado privlači i lovce. Lovci često nakon lova organiziraju tematske večeri, pa tako svake godine krajem augusta Lovačko udruženje „Semberija“ organizira manifestaciju „Sabor lovaca“ kada se okupljaju lovci iz udruženja i uz takmičarske igre (gađanje glinenih golubova, povlačenje konopca…) pokazuju spretnost, snagu i izdržljivost, takmiče se, druže, pripremaju lovačke specijalitete i prepričavaju lovačke podvige. Svake godine se organizira i komercijalni lov fazana-izletanje fazana pred pušku.

Polja uljane repice

Ne, ova fotogenična i nepregledna žuta polja nisu niti Češka niti Slavonija – već upravo nadomak Bijeljine. Kraj je oduvijek poznat po uzgoju kukuruza, pšenice, uljane repice i drugog voća i povrća, a ova polja uljane repice zaista su prelijep prizor za vidjeti kroz proputovanja ovim krajem.

S. Hodžić, Furaj.ba