Jedna fotografija iz opkoljenog Sarajeva obišla je svijet i postala simbol dostojanstva, prkosa i snage žene u ratnim godinama. Na njoj je Meliha Varešanović, Sarajka čiji su držanje, elegancija i miran korak privukli pažnju svjetske javnosti, dok je grad živio pod opsadom.

Fotografija je nastala 1994. godine, sasvim slučajno, na relaciji Dobrinja – Alipašino Polje. Snimio ju je britanski fotoreporter Tom Stoddart, koji je tog dana radio u Sarajevu. Meliha tada nije ni znala da je fotografisana, niti je mogla pretpostaviti da će prizor kojem je pripadala postati jedna od prepoznatljivih fotografija ratnog Sarajeva.

„Fotografija je nastala 1994. godine, a nastala je s jednim velikim bolom kada je umrla moja mama. Fotografija je nastala slučajno na relaciji Dobrinja – Alipašino Polje“, prisjetila se Varešanović.

Stoddart je kasnije govorio da se, nakon što je snimio fotografiju, uplašio i potražio zaklon. Meliha je, međutim, nastavila svojim putem. Upravo taj trenutak – žena koja uspravno i smireno hoda gradom izloženim svakodnevnoj opasnosti – fotografiji je dao posebnu snagu.

Korak kao znak prkosa

Meliha je kasnije govorila da je ponosan hod dio njenog karaktera, ali i nešto što je naslijedila od majke. Tokom rata, kako je ispričala, nikada nije trčala.

Nije željela pokazati strah onima koji su posmatrali grad kroz nišane.

„Na svoj način sam željela da odagnam taj strah. To je bio poseban osjećaj prkosa, ponosa i inata“, kazala je.

Upravo su prkos i dostojanstvo postali neodvojivi od priče o fotografiji. U gradu bez normalnih uslova za život, svakodnevni odlazak po vodu, hranu ili druge potrepštine nosio je rizik, ali je Meliha nastojala zadržati osjećaj normalnosti.

Uprkos nedostatku struje, vode i hrane, brinula je o svom izgledu i štedjela ono što je imala.

„Jaka volja i navika, želja da živim i lijepo izgledam“, objasnila je govoreći o tome kako je uspijevala zadržati svoj izgled u ratnim godinama.

Fotografija koja je stigla do svjetskih časopisa

Fotografija je objavljena u brojnim svjetskim medijima, među kojima su bili časopis Life i Sunday Times. Ipak, Meliha dugo nije znala da je upravo ona žena s fotografije koja je obišla svijet.

Za njenu priču saznala je na neobičan način. U paketu s odjećom koji su joj poslale žene iz Engleske nalazio se primjerak časopisa Life. Na naslovnici je bila njena fotografija.

„To mi je bilo posebno zadovoljstvo. Tek 2012. godine uslijedio je susret“, prisjetila se Varešanović.

Tada je priča o fotografiji dobila i lični nastavak, nakon što je upoznala fotografa koji je zabilježio njen hod kroz ratno Sarajevo.

Sarajevska Sophia Loren

Meliha Varešanović s vremenom je dobila nadimak sarajevska Sophia Loren, a njena fotografija ponovo je privukla pažnju međunarodne javnosti kada ju je magazin Cracked uvrstio među fotopriče o hrabrim ženama i buntovnicama iz historije.

Uz fotografiju je opisana kao žena koja je „donijela glamur u ratnu zonu“.

Danas se ta fotografija ne pamti samo kao dokument jednog ratnog vremena. Ona je postala dio vizuelne priče o Sarajevu, gradu čiji su stanovnici, uprkos strahu i svakodnevnoj opasnosti, nastojali sačuvati dostojanstvo, navike i osjećaj života.

Meliha Varešanović ostala je zapamćena upravo po tome: kao žena koja je kroz opkoljeno Sarajevo hodala uspravno, elegantno i bez trčanja, pretvarajući običan trenutak iz svakodnevice u fotografiju koju je upoznao cijeli svijet.

Čajdžinica Džirlo, ah meraka!

Sarajevski lokal o kojem su pisali svjetski mediji i koji je na TripAdvisoru proglašavan najboljim. Piše: Elma Zećo, fotografija: Elvira Leka. Laganim hodom uz Kovače najprije…

Sarajevski lokal o kojem su pisali svjetski mediji i koji je na TripAdvisoru proglašavan najboljim.

Piše: Elma Zećo, fotografija: Elvira Leka.

Laganim hodom uz Kovače najprije se rađaju misli o jednostavnosti ulice kojom koračate. No, već kada sluh i osjećaji nadjačaju čulo vida, postajete postepeno svjesni njene osebujnosti, a kasnije hronike zanimljivosti koju svakodnevno stišće u svoj čvrsti zagrljaj.

Malo mjesto, veliki užitak

S desne strane, maštovito poput prolaza kroz ormar u Narnijskim hronikama, ulazite kroz velike otvore u malu kao čokolada slatku Čajdžinicu Džirlo. U samo 20 kvadrata stalo je mnogo toga: lijepa porodična priča, vlasnikov svjetonazor, a kroz goste, koji dolaze iz različitih država, jedan veliki dio svijeta.

”S čim ćemo vaše duše zadovoljiti”, pita vlasnik Husein Džirlo pristigle gošće, dok ga čekamo za stolićem kojeg kao i sve susjedne stolove na samom ulazu krase crvene zdjelice s bijelim tufnama u kojima je zasađena jednostavna biljka jake simbolike – čuvarkuća.

Izgled poda kroje brojni mali ćilimi različitih dekoracija i boja, police krase kućni predmeti i knjige, a atmosferu uveličava prikladna muzika. Živo je i ispred čajdžinice, mještani i turisti stalno prolaze, nastaju fotografije za dugo sjećanje, ali i ukrasni predmeti u susjednim kazandžijskim radnjama iz kojih dopiru zvukovi čekića.

Uslišena očeva želja

Nakon što je enterijer osmislio arhitekta Amir Vuk Zec, a dekoraciju prostora vlasnik Husein, Čajdžinica Džirlo svoja vrata otvorila je 2012. godine. Kada se vratio iz inostranstva u rodni grad, vođen rukom sudbine Husein je poželio da usliši očevu želju, koji je njegovom bratu blizancu i njemu još dok su bili tinejdžeri rekao: ”Hasane i Huseine, imate dvije radnje, poslije moje smrti neka jedan vodi stolariju, a drugi neka otvori čajdžinicu”. O onom što mu otac ostavlja u amanet Husein nije razmišljao živeći dugo u različitim zemljama Evrope. Bio je mlad pun energije i želja za otkrivanjem čari života, no očeva smrt počinje ga vući prema Sarajevu, gdje će u konačnici, kao suprug i otac, odlučiti spustiti svoje sidro. Priznaje da mu fale putevi, ali zato su se oni s različitih kontinenata otvorili upravo prema njegovoj čajdžinici gdje srdačno dočekuje sve goste. Ovdje kada dođete Husein će vam obavezno pružiti ruku dobrodošlice, ali također ustati i ljubazno vas ispratiti na izlasku.

Sve što je urađeno vrijedilo je kao što vrijedi sve što se danas radi kako bi čajdžinica zadržala svoj prepoznatljivi duh. O njoj su pisali i poznati magazini poput New York Timesa, Sunday Timesa, Washington Posta, te su priloge snimale različite televizijske kuće, kao što je, naprimjer, italijanski Rai.

”Nisam očekivao ovakav uspjeh. Štaviše, postojala je sumnja da čajdžinica može uspjeti kod nas, ali htio sam je napraviti po svaku cijenu. Priča je u kratkom roku poprimila sasvim drugačiju dimenziju. Na TripAdvisoru 2014., 2015. i 2016. čajdžinica je proglašena najboljim lokalom. Ovo je moje zadovoljstvo, gdje boravim 8, 9, 10 sati, upoznajem nove ljude, razgovaram, napunim se dobrom energijom”, kaže Husein, koji je ponudu čajdžinice oplemenio sa čak 73 napitka.

Tu su 53 vrste čaja, različite kafe i ukusni osvježavajući sokovi pravljeni od, naprimjer, zove, mente, ruže…, te tradicionalni slatki napitak salep.

U ambijentu u kojem, između ostalih, možete čuti marokanske i turske melodije, grčke i francuske šansone, koje gosti nerijetko požele i privatno da slušaju, osjetit ćete snažne vibracije zadovoljstva i ekspresiju užitka kroz lokalnu riječ ćeif. Ko ga nije doživio, ne zna šta je; ko ga živi, i drugima ga zna pokazati. Baš kao i Husein Džirlo.

Facebook
Twitter
LinkedIn

MOŽE VAM SE DOPASTI

POVEZANI ČLANCI