Čajdžinica Džirlo, ah meraka!
Sarajevski lokal o kojem su pisali svjetski mediji i koji je na TripAdvisoru proglašavan najboljim.
Piše: Elma Zećo, fotografija: Elvira Leka.
Laganim hodom uz Kovače najprije se rađaju misli o jednostavnosti ulice kojom koračate. No, već kada sluh i osjećaji nadjačaju čulo vida, postajete postepeno svjesni njene osebujnosti, a kasnije hronike zanimljivosti koju svakodnevno stišće u svoj čvrsti zagrljaj.
Malo mjesto, veliki užitak
S desne strane, maštovito poput prolaza kroz ormar u Narnijskim hronikama, ulazite kroz velike otvore u malu kao čokolada slatku Čajdžinicu Džirlo. U samo 20 kvadrata stalo je mnogo toga: lijepa porodična priča, vlasnikov svjetonazor, a kroz goste, koji dolaze iz različitih država, jedan veliki dio svijeta.
”S čim ćemo vaše duše zadovoljiti”, pita vlasnik Husein Džirlo pristigle gošće, dok ga čekamo za stolićem kojeg kao i sve susjedne stolove na samom ulazu krase crvene zdjelice s bijelim tufnama u kojima je zasađena jednostavna biljka jake simbolike – čuvarkuća.
Izgled poda kroje brojni mali ćilimi različitih dekoracija i boja, police krase kućni predmeti i knjige, a atmosferu uveličava prikladna muzika. Živo je i ispred čajdžinice, mještani i turisti stalno prolaze, nastaju fotografije za dugo sjećanje, ali i ukrasni predmeti u susjednim kazandžijskim radnjama iz kojih dopiru zvukovi čekića.
Uslišena očeva želja
Nakon što je enterijer osmislio arhitekta Amir Vuk Zec, a dekoraciju prostora vlasnik Husein, Čajdžinica Džirlo svoja vrata otvorila je 2012. godine. Kada se vratio iz inostranstva u rodni grad, vođen rukom sudbine Husein je poželio da usliši očevu želju, koji je njegovom bratu blizancu i njemu još dok su bili tinejdžeri rekao: ”Hasane i Huseine, imate dvije radnje, poslije moje smrti neka jedan vodi stolariju, a drugi neka otvori čajdžinicu”. O onom što mu otac ostavlja u amanet Husein nije razmišljao živeći dugo u različitim zemljama Evrope. Bio je mlad pun energije i želja za otkrivanjem čari života, no očeva smrt počinje ga vući prema Sarajevu, gdje će u konačnici, kao suprug i otac, odlučiti spustiti svoje sidro. Priznaje da mu fale putevi, ali zato su se oni s različitih kontinenata otvorili upravo prema njegovoj čajdžinici gdje srdačno dočekuje sve goste. Ovdje kada dođete Husein će vam obavezno pružiti ruku dobrodošlice, ali također ustati i ljubazno vas ispratiti na izlasku.
Sve što je urađeno vrijedilo je kao što vrijedi sve što se danas radi kako bi čajdžinica zadržala svoj prepoznatljivi duh. O njoj su pisali i poznati magazini poput New York Timesa, Sunday Timesa, Washington Posta…, te su priloge snimale različite televizijske kuće, kao što je, naprimjer, italijanski Rai.
”Nisam očekivao ovakav uspjeh. Štaviše, postojala je sumnja da čajdžinica može uspjeti kod nas, ali htio sam je napraviti po svaku cijenu. Priča je u kratkom roku poprimila sasvim drugačiju dimenziju. Na TripAdvisoru 2014., 2015. i 2016. čajdžinica je proglašena najboljim lokalom. Ovo je moje zadovoljstvo, gdje boravim 8, 9, 10 sati, upoznajem nove ljude, razgovaram, napunim se dobrom energijom”, kaže Husein, koji je ponudu čajdžinice oplemenio sa čak 73 napitka.
Tu su 53 vrste čaja, različite kafe i ukusni osvježavajući sokovi pravljeni od, naprimjer, zove, mente, ruže…, te tradicionalni slatki napitak salep.
U ambijentu u kojem, između ostalih, možete čuti marokanske i turske melodije, grčke i francuske šansone, koje gosti nerijetko požele i privatno da slušaju, osjetit ćete snažne vibracije zadovoljstva i ekspresiju užitka kroz lokalnu riječ ćeif. Ko ga nije doživio, ne zna šta je; ko ga živi, i drugima ga zna pokazati. Baš kao i Husein Džirlo.
