Dinamični Teheran
Smještena u podnožju planinskog vijenca Alborz, Teheran 13-milionska prijestolnica Irana udaljena je sat vremena od poznatih skijališta Dizin i Šemšak. Na sjeveru grada, naročito oko skvera Tadžriš, u strmim uličicama s predivnim drvoredima platana tiskaju se vile imućnih stanovnika, s voznim parkom kojem bi mnogi pozavidjeli.
Foto: Pixabay-mohammadshahhosseini
Piše: Ivana Dukčević
Najveća zbrika dijamanata
Teheran može da se pohvali velikim brojem lijepo uređenih parkova i interesantnim muzejima. Osim Nacionalnog arheološkog muzeja u kojem se nalazi zbirka iz najznačajnijih perioda perzijske historije s najvažnijih arheoloških nalazišta: Ekbatan, Susa, Persepolis, Pasargad, Tape Sialk, u Teheranu ne treba propustiti ni Nacionalni muzej dragulja, koji, poslije londonskog Towera, posjeduje najveću zbirku dijamanata i dragog kamenja na svijetu. Kolekcija obuhvata nakit, krune i tronove nekoliko perzijskih carskih dinastija. Pronađen u Indiji i donesen u 17. vijeku u Perziju, u muzeju je izložen drugi po veličini dijamant na svijetu – Daria-i-Noor, što u prijevodu znači More svjetlosti.
U Teheranu postoje također muzeji drugačije ponude. Ljubitelji iranskog filma, jedne od najperspektivnijih kinematografija na svijetu, uživat će u sjajno uređenom Muzeju iranskog filma, smještenom u jednoj od manjih palača Kadžar dinastije u sjevernom Teheranu. Nešto južnije, u parku Lale, još dva muzeja s razlogom mogu da privuku pažnju – Muzej tepiha i Muzej savremene umjetnosti, koji je sagrađen sredinom 1970-tih u stilu tadašnjeg modernizma koji se prepliće s arhitektonskim elementima antičke Perzije. U muzeju, kojeg je, između ostalog, otvorio i slavni umjetnik Andy Warhol, nalaze se još uvijek njegova poznata djela – Mick Jagger, Mao Ce-Tung i Marilyn Monroe, izložena u suterenu, gdje se inače može vidjeti i jedna od najvećih zbirki djela savremene umjetnosti u svijetu. Osim Warhola, tu su i platna Picassa, Degase, Van Gogha, Lichtensteina, te najveća zbirka Jacksona Pollocka. Ipak, u samom muzeju i izvan njega, u bašti možete vidjeti nekoliko skulptura jednog od najvećih skulptora 20. vijeka, Britanca Henryja Moorea, kao i belgijskog umjetnika Renea Magrittea. U tekstu britanskog Guardiana, objavljenom prije nepune dvije godine, novinar je primijetio da Teheran leži na zlatnom rudniku moderne umjetnosti.
Foto: Pixabay – barkhi
U centralnom dijelu grada, u blizini labirinta Teheranskog bazara, obiđite kompleks Golestanske palače, posljednje uporište perzijske dinasije Kadžar, čiji su vladari sredinom 19. vijeka preselili prijestolnicu Perzije iz Isfahana u Teheran. Kao i mnoge palače u Iranu, i ova je prepoznatljiva po zidovima i plafonima ukrašenim u kitnjastom maniru, sa na hiljade umjetnutih ogledalaca. Tokom srednjeg vijeka, Perzijanci su ogledala uvozili iz Venecije. Poslije višednevnog putešestvija na konjima i kamilama, veliki broj ogledala stizao je do odredišta u djelićima. Nakon nekog vremena, neko se u Perziji dosjetio jedinog načina da ovom problemu stane na put – da ih još više isjecka. Tako je igrom slučaja u zemlji uspostavljena nova moda ukrašavanja carskih odaja.
Foto_ Pixabay- mostafa_meraji
Život i umjetnost u parkovima grada
Ukoliko imate vremena, osim parka Lale, u Teheran vrijedi posjetiti i park Melat s velikim jezerom u sjevernom dijelu po kojem se šepuri pernata menažerija i savremenim zdanjem od stakla – Mellat Park Cineplex – u čijem se valovitom obličju nalaze galerije i bioskopi. Slično Turcima i drugim narodima s Istoka, i Iranci kao da najviše na svijetu vole piknik, iako piknik često ne podrazumijeva samo izlazak iz grada. U gotovo svakom parku u zemlji, porodica će se ujutro često spontano okupiti makar i na zajedničkom doručku u parku, te je većina parkova izuzetno lijepo uređena.
U parku Honar, koji se nalazi u centralnom dijelu grada, nema onih koji prave piknik, ali je zato poznat po interesantnim, modernim skulpturama. U centralnom dijelu parka nalazi se zdanje s umjetničkim galerijama, kafeom i vegetarijanskim restoranom na glasu.
Za kraj posjete Teheranu, na zapadnom obodu grada prođite kraj čuvenog Azadi spomenika, podignutog na velikom trgu početkom 1970-tih povodom proslave 2500 godina od osnivanja Perzijskog carstva, a zatim produžite ka sjeveru grada do Tornja Milad. Šesti po visini toranj na svijetu mnogo je više od toga. Osim fantastičnog pogleda na čitav grad, s visine od preko 400 metara, unutar tornja Milad nalaze se mnoge galerije i suvenirnice, s mladim umjetnicima koji prodaju slike, umjetničke predmete i nakit. Na vrhu tornja je restoran, a na tri najniža sprata – šoping centar. U prizemlju se možete odmoriti u tradicionalnoj slastičarnici uz nestvarno ukusni sladoled od šafrana posut pistaćima, dok oko vas u samom holu šušti voda različitih fontana, a između dva spoljna stakla, kao u mini ZOO vrtu, šepure se paunovi u tropskoj bašti. Izvan tornja, na platou uređenom modernim skulpturama, nalazi se još jedna fontana koja igra u ritmu, a iza nje koncertna dvorana.
U kasno popodne i sunce na izmaku, naizgled beživotni sivkasti planinski vijenac Alborz, sa snježnim vrhovima na početku maja, rumeni se na sjeveru, dok na stotine Teheranaca na platou šeta, ili sjedi u kafeu na čaju i kolačima.
Zato što jedan članak nije dovoljan….
