Isfahan – dragulj Irana

Isfahan – dragulj Irana

Treći najveći grad u Iranu (oko 1,6 miliona stanovnika) i jedan od tri koji pripadaju „zlatnom trouglu“ gradova od kulturno-historijskog značaja, najljepši je i najkitnjastiji od svih. Nalazi se na 1600 metara nadmorske visine iranskog platoa, sa jednom od najvećih industrijskih zona. 

„Isfahan je pola svijeta“ (“Esfahān nesf-e jahān ast”), glasi čuvena persijska izreka koja u jednoj rečenici objašnjava zlatno doba ovog grada, kada je na početku XVII vijeka, za vrijeme safavidske dinastije, Šah Abas I protjerao Osmanlije iz Perzije i proglasio Isfahan prijestolnicom.

10151820_635245709887734_5312004052502835587_n

Šah Abas I bio je poznat i po tome što je šiitski islam proglasio zvaničnom vjerom Perzije. Izgradio je i novo gradsko jezgro, kao i drugi po veličini stari gradski trg na svijetu – Imamov trg (Naghsh-e Jahan Square) površine 510 m x 160 m, koji se nazivao i Trg šaha Abasa. Ovaj impozantni trg, koji je u XVII vijeku sagrađen kako bi se na njemu igrao polo (popularan perzijski sport koji su prihvatili Englezi), i na kojem se na četiri strane nalaze četiri impozantna arhitektonska spomenika, UNESCO je 1979. proglasio svjetskom kulturnom baštinom.

1979766_635251799887125_5531366649270362537_n

Bazar-e Bozorg (Qeyasarieh Portal)

U Isfahanu se nalazi jedan od četiri najveća pokrivena bazara u Iranu – Bazar-e Bozorg, a dio oko Imamovog trga, unutrašnji i spoljašnji, osim širaskog ima najbolju ponudu suvenira na jednom mjestu, za svaki džep. Table igre šah (sa druge strane – tavle) sa likovima perzijskih prinčeva i princeza, božanstvene kutijice za nakit ili olovke od drveta ili kamilje kosti, ručno oslikane, nargile, metalni tanjirići najčešće u plavim nijansama – trodimenzionalni i ručno oslikani, marame, stoljnjaci i prekrivači sa motivom „suze“ (koja označava vječnost), starinski srebrni i zlatni nakit, roba iz kujundžijskih radnji, iranski slatkiši („širini“) u svim mogućim bojama i oblicima, keramičke pločice sa motivima iz prošlosti, začini i istočnjački mirisi…. samo što vam se ne zavrti u glavi od ponude! U pozitivnom smislu, naravno.

10259944_635047556574216_9063840726603004772_n

Šahova džamija (Masjed-e Shah)

Monumentalni ulaz u isfahanski bazar – kapija Kejsarije (Qeysarieh Portal), jedno je od četiri arhitektonska obilježja čuvenog trga. Drugo predstavlja jedna od tri isfahanske palate – Palata Ali Kapu (Ali Qapu), sa fenomenalnom reljefnom tavanicom akustične „muzičke sobe“ i prilično oštećenim zidnim kompozicijama života perzijskih prinčeva i princeza. Treće i četvrto obilježje Imamovog trga predstavljaju dvije džamije toliko lijepe, da osim što su dio UNESCO-ve baštine, spadaju i među nekloliko najljepših na svijetu.

Džamija šeika Lotfole (Masjed-e Sheikh Lotfollah)

Arhitektonski gledano, perzijske džamije i samim izgledom prilično se razlikuju od turskih i arapskih. Osim prelijepih, dekorisanih kupola sa ispupčenim kubetima, monumentalni ulaz u njih sa jedne, dvije, ili sve četiri strane, ukrašen je bogato, reljefno dekorisanim lukom u predvorju, koji se na perzijskom naziva „ivan“ ili „iwan“. Plavo-žuta, akustična Šahova džamija (Masjed-e Shah) i bež-plava nazvana po njegovom cjenjenom zetu iz Libana – Džamija šeika Lotfole (Masjed-e Sheikh Lotfollah), sa najfinijim primjerima kaligrafske dekoracije i zlatnim prikazom pauna unutar kupole, spadaju u vrh perzijske i uopšte, svjetske sakralne arhitekture. S obzirom da Iran spada u izuzetno trusno područje, još prilikom gradnje (početak XVII vijeka) unutar stubova je ugrađeno olovo kao svojevrstan amortizer u slučaju zemljotresa.

10245300_635253076553664_2706531274441782794_n

Na samom trgu, u jednoj od uličica nalazi se interesantna čajdžinica Azadegan. Unutar uzdužnog hodnika lokala, sa plafona i po zidovima, vise čajnici i lampe, ramovi i kutlače, nargile i samovari, predmeti za koje ponekad imate utisak da će svakog momenta pasti na vaš sto. Narudžbina u klasičnom smislu ovdje – ne postoji. Vlasnik-kelner, samo će pogledati koliko vas je sjelo za udužni sto i doneti vam čajnik sa crnim čajem i čašama, praćen činijom sa nekoliko perzijskih slatkiša.

1-29

Palata Čehel Sotun (Kakh-e Chehel Sotun Palace)

Najvažnija i najposjećenija od tri stare isfahanske palate – Palata Čehel Sotun (Kakh-e Chehel Sotun Palace), nalazi se u blizini velikog trga, a njena bašta sa jezerom ispred, spada u 9 perzijskih bašti pod zaštitom UNESCO-a. Palata je imala samo jednu namjenu – da ugošćuje zvanice Šaha Abasa i napravljena je za proslave i zabave. U holu palate nalaze se ogromne slikarske kompozicije, freske koje predstavljaju borbu između Safavida i Osmanlija, protiv Indijaca (sa svim detaljima u vidu kostima, oružja, itd), ali i život perzijskih prinčeva i princeza u palatama: gozbe – igračice i muzičare sa raznim instrumentima, i scene iz bašti – piknik, i slično.

Od centra grada ka rijeci vodi Bulevar Abasi (Abbasi Boulevard), najpoznatija istorijska avenija u Iranu. Na pola puta do rijeke, nalazi se najveći očuvani karavansaraj Perzije, koji je pretvoren u jedan od najluksuznijih hotela u Iranu – Hotel Abasi (Abbasi Hotel). U ogromnoj unutrašnjoj bašti hotela, uređen je park sa drvećem, ružičnjacima i jezercima (po ugledu na perzijske bašte), i postavljene stolice sa stolovima za čaj (za goste hotela, ali i za one koji to nisu).

10314504_635262439886061_7247835536164787862_n

Rijeka Zajdane (Zaydaneh Rude) dio je savremene isfahanske misterije, jer od prije par godina, od marta do oktobra – ne postoji! 30 km prije njenog ulaska u grad napravljena je brana koja tokom ljetnjih mjeseci vodu kompletno usmjerava ka pustinjskim gradovima.

Iako osim zimi rijeka ne postoji, vašu pažnju privući će nekoliko prelijepih mostova izgrađenih u vrijeme Safavida. Najljepši od svih, svakako su Most 33 luka (Pol-e Si-o Seh) iz 1602, i nešto dalji Prinčev most (Pol-e Khaju) iz 1650. godine. Između njih, duž čitave južne strane rijeke, nalazi se dugačko šetalište koje vodi kroz predivni park sa drvoredima, fontanama, spravama za vježbanje, dječijim igralištima, itd. Prelijepi Prinčev most obično se posjećuje u kasno popodne, prije nego što ga u suton osvietle narandžastim svjetlom, u vrijeme kada u njegovim lukovima i prolazima, zbog odlične akustike lokalni mladići pjevaju perzijske arije.

1461753_635268543218784_692552767809864781_n

Sa južne strane rijeke, još krajem XVI vijeka Šah Abas I dio tadašnjeg predgrađa dodjelio je oko 42.000 Jermena koji su pobjegli iz grada Džolfe (danas u autonomnoj republici Nahčivan, delu Azerbejdžana), pred invazijom Osmanlija. Kraj je prozvan Nova Džolfa (Jolfa), i u njemu je tokom XVII vijeka izgrađeno 24  jermenske crkve. Danas u Džolfi živi oko 5000 Jermena i aktivno je 9 crkvi. Iako je glavna i najvažnija crkva u Iranu – Vank Katedrala (Kelisa-ye Vank ili All Saviors Cathedral) obavezna stanica svih turista sa Zapada, vrijedi vidjeti i druge, manje crkve koje je u okolnim uličicama okružuju (Holy Mother of God i Holy Bethlehem, na pr).

10344813_635273983218240_998623530035314579_n

Za kraj posjete Isfahanu, posjetite zurkane (zurkaneh), vježbaonicu drevnog perzijskog sporta i vještine, nastale tokom srednejg vijeka, u vrijeme mongolskih osvajanja. Jednočasovni, večernji spektakl kombinacija je igre, snage, vještine, uz vježbe sa čunjevima, metalnim spravama i održavanjem ravnoteže. Ritam vježbanja sportista unutar kružne „arene“, održava osoba koja sjedi na specijalnom „prijestolu“, u ćošku sportske vježbaonice, udarajući o bubanj i svirajući frulu.

 

Fotografije i tekst: Ivana Dukčević