Zlatarska radnja Sofić nije samo ime koje treba povezivati sa nakitom, premda jeste specijalizirana za to. Plemeniti metali i drago kamenje pretvarani su i u medalje, medaljone, značke, minijature, suvenire.
Fotografije u tekstu: Privatni album
Visok i uspravan, sa porsche kačketom na glavi i sa gotovo punih 85 godina, Fahrudin Sofić, najstariji i najpoznatiji sarajevski zlatar, ide – na posao.
On svaki dan u jedinoj preostaloj sarajevskoj, možda čak i bosanskohercegovačkoj, zanatskoj radionici u kojoj se zlatni nakit i dalje proizvodi i pravi kao i prije stotinu godina – dakle ručno, provodi nekoliko sati stvarajući savršena remek djela ljudskih ruku.
Zlatarska radnja Sofić osnovana je u Sarajevu 1971. godine u Gazi Husrev-begovoj ulici i bilo bi premalo reći da je simbol kvalitetnog i unikatnog nakita. Sofić je, prije svega, vrhunski majstor posla, čovjek koji zna kako zlato diše, poznat po spajanju istočnih i zapadnih elemenata u dizajnima, čiji su rezultat blistavi komadi nakita, tradicionalni i moderni istovremeno. Nakit nastaje u radionici poznatoj ljubiteljima ručno rađenog nakita, sofisticiranog, a istovremeno raskošnog izgleda.
Strast za zlatarskim, ne zanatom, nego istinskom umjetnošću, počela je u ranom djetinjstvu. Učio je od majke i dajdže, nastavio kroz školovanje, a usavršio iskustvom stečenim u Švedskoj, gdje je boravio od 1965. do 1971. godine.
Period rada u uglednoj zlatarskoj radionici Dalgrens u Malmeu, koja baštini tradiciju dugu preko 200 godina, bio je vrijeme u kojem je Fahrudin mnogo naučio od švedskih zlatara, ali je istovremeno i on impresionirao njih.
Za dizajn zlatnog, ručno rađenog prstena, koji je proglašen za najbolji na jednom nacionalnom konkursu u Švedskoj, dobio sam nov automobil „peugeot“, kaže majstor Fahrudin koji je vrijeme u Švedskoj iskoristio i da nauči švedski, ali i danski i norveški jezik.
U švedskoj je kompaniji, kao trajni trag iza njega, stvoren, a i danas postoji odjel za ručnu izradu nakita.
No, zlatarska radnja Sofić nije ime koje treba povezivati samo sa nakitom, premda jeste, prije svega, specijalizirana za to. Plemeniti metali i drago kamenje pretvarani su i u medalje, medaljone, značke, minijature, suvenire. Upravo je majstor Fahrudin, zajedno sa nećakom Elmirom Šehićem, u svojoj radnji napravio Dejtonsku nagradu za mir koja je 2000. godine uručena Billu Clintonu.
Bili smo pozvani i na njeno uručenje u Dejton, ali bilo je nemoguće stići na vrijeme, kažu Fahrudin i Elmir.
Neki će reći da je Sofić Fahrudin imao privilegiju da izrađuje nakit za mnoge poznate ličnosti, a mi bismo rekli da su ipak oni ti koji su imali ili imaju privilegiju nositi nakit sa njegovim potpisom, potpisom majstora koji je uvijek bio posvećen održavanju tradicije pravog zlatarskog zanata, onog koji čuva čvrstoću i kvalitet zlata koji nekim drugim metodama izrade nakita neminovno slabe.
Treba reći i da majstor Fahrudin posvetio mnogo vremena učenju i prenošenju vještina mlađim naraštajima, čime je obogatio lokalnu zajednicu i očuvao vrijednosti zlatarske umjetnosti.
Moj ponos i čovjek kojem sam prenio sve svoje znanje, je upravo moj nećak Elmir, sin moje sestre. Njega je ljubav prema zlatarskom zanatu, kojeg je zavolio kao šestogodišnjak, a kojem sam ga kasnije i ja učio, udaljio od poziva za koji se školovao. Elmir je ljekar, stomatolog, ali i majstor zlatarstva, s ponosom kaže Fahrudin čija je majka bila prva žena zlatarka na našim prostorima.
Fahrudin i Elmir danas su vođe tima ljudi, koji topi, kuje i oblikuje zlato stvarajući personalizirane komade nakita „kakve nema niko“. Ljudi do njih dolaze u potrazi za specifičnim komadima, koji prevazilaze ugravirane posvete i datume. Ova personalizacija čini radnju Sofića još jedinstvenijom.
Fahrudin Sofić je uvijek insistirao na tome da svaki komad nakita koji izlazi iz njegove radionice mora biti besprijekorno izvršen, što mu je osiguralo dugoročnu reputaciju. Njegova posvećenost detaljima i perfekcionizmu podjednako je oduševljavala i njegove klijente i kolege.
Termin kreativni nered dobija novu definiciju u radnoj sobi majstora Fahrudina. Na stotine minijaturnih ladica, polica, kutija, komada nakita u različitim fazama nastajanja, ali i dragog i poludragog kamenja, njegovo su carstvo u kojem se savršeno snalazi i u kojem u svakom trenutku zna gdje se šta nalazi. A sve počinje od odabira kamena. Onda počinje bajka.
