Jedna fotografija iz opkoljenog Sarajeva obišla je svijet i postala simbol dostojanstva, prkosa i snage žene u ratnim godinama. Na njoj je Meliha Varešanović, Sarajka čiji su držanje, elegancija i miran korak privukli pažnju svjetske javnosti, dok je grad živio pod opsadom.

Fotografija je nastala 1994. godine, sasvim slučajno, na relaciji Dobrinja – Alipašino Polje. Snimio ju je britanski fotoreporter Tom Stoddart, koji je tog dana radio u Sarajevu. Meliha tada nije ni znala da je fotografisana, niti je mogla pretpostaviti da će prizor kojem je pripadala postati jedna od prepoznatljivih fotografija ratnog Sarajeva.

„Fotografija je nastala 1994. godine, a nastala je s jednim velikim bolom kada je umrla moja mama. Fotografija je nastala slučajno na relaciji Dobrinja – Alipašino Polje“, prisjetila se Varešanović.

Stoddart je kasnije govorio da se, nakon što je snimio fotografiju, uplašio i potražio zaklon. Meliha je, međutim, nastavila svojim putem. Upravo taj trenutak – žena koja uspravno i smireno hoda gradom izloženim svakodnevnoj opasnosti – fotografiji je dao posebnu snagu.

Korak kao znak prkosa

Meliha je kasnije govorila da je ponosan hod dio njenog karaktera, ali i nešto što je naslijedila od majke. Tokom rata, kako je ispričala, nikada nije trčala.

Nije željela pokazati strah onima koji su posmatrali grad kroz nišane.

„Na svoj način sam željela da odagnam taj strah. To je bio poseban osjećaj prkosa, ponosa i inata“, kazala je.

Upravo su prkos i dostojanstvo postali neodvojivi od priče o fotografiji. U gradu bez normalnih uslova za život, svakodnevni odlazak po vodu, hranu ili druge potrepštine nosio je rizik, ali je Meliha nastojala zadržati osjećaj normalnosti.

Uprkos nedostatku struje, vode i hrane, brinula je o svom izgledu i štedjela ono što je imala.

„Jaka volja i navika, želja da živim i lijepo izgledam“, objasnila je govoreći o tome kako je uspijevala zadržati svoj izgled u ratnim godinama.

Fotografija koja je stigla do svjetskih časopisa

Fotografija je objavljena u brojnim svjetskim medijima, među kojima su bili časopis Life i Sunday Times. Ipak, Meliha dugo nije znala da je upravo ona žena s fotografije koja je obišla svijet.

Za njenu priču saznala je na neobičan način. U paketu s odjećom koji su joj poslale žene iz Engleske nalazio se primjerak časopisa Life. Na naslovnici je bila njena fotografija.

„To mi je bilo posebno zadovoljstvo. Tek 2012. godine uslijedio je susret“, prisjetila se Varešanović.

Tada je priča o fotografiji dobila i lični nastavak, nakon što je upoznala fotografa koji je zabilježio njen hod kroz ratno Sarajevo.

Sarajevska Sophia Loren

Meliha Varešanović s vremenom je dobila nadimak sarajevska Sophia Loren, a njena fotografija ponovo je privukla pažnju međunarodne javnosti kada ju je magazin Cracked uvrstio među fotopriče o hrabrim ženama i buntovnicama iz historije.

Uz fotografiju je opisana kao žena koja je „donijela glamur u ratnu zonu“.

Danas se ta fotografija ne pamti samo kao dokument jednog ratnog vremena. Ona je postala dio vizuelne priče o Sarajevu, gradu čiji su stanovnici, uprkos strahu i svakodnevnoj opasnosti, nastojali sačuvati dostojanstvo, navike i osjećaj života.

Meliha Varešanović ostala je zapamćena upravo po tome: kao žena koja je kroz opkoljeno Sarajevo hodala uspravno, elegantno i bez trčanja, pretvarajući običan trenutak iz svakodnevice u fotografiju koju je upoznao cijeli svijet.

Marija Anžuvinska, ugarsko-hrvatska kraljica bosanskih korijena

Marija Anžuvinska (1371 - 17. maj 1395) je bila ugarska i hrvatska kraljica od 1382. do 1395. godine.   Marija Anžuvinska Unuka je bosanskog bana Stjepana…

Marija Anžuvinska (1371 – 17. maj 1395) je bila ugarska i hrvatska kraljica od 1382. do 1395. godine.

Marija Anžuvinska

Unuka je bosanskog bana Stjepana II Kotromanića, a kćerka bosanske princeze, kasnije kraljice Elizabete I Kotromanić i kralja Ludovika I Anžuvinca, kralja Ugarske i Poljske.

Njena sestra je Jadviga I Anžuvinska, prvi ženski monarh Poljske i bosanska princeza.

Godine 1374. njihov otac Ludovik je aranžirao brakove za svoje dvije preživjele kćerke, pa je Mariju zaručio za Sigismunda Luksemburškog, sina cara i češkog kralja Karla Luksemburškog. Zamislio je prvo da Marija sa Sigismundom vlada Poljskom, a Jadviga Ugarskom sa svojim mužem, za kojeg se tada mislilo da će biti Vilim Austrijski.

Sedamnaestog septembra 1382. godine dvanaestogodišnja Marija je okrunjena kao kralj Ugarske. Njena majka, kraljica Elizabeta, upravljala je kraljevinom kao regent u ime maloljetne vladarice.

Nakon mnogo neslaganja sa plemstvom, koje je bilo nezadovoljno njenim brakom sa Sigismundom Luksemburškim, po Elizabetinom naređenju je izvršen atentat na Karla III, pa je Marija vraćena na prijestolje.

Prilikom putovanja u Hrvatsku, Elizabeta i Marija su zarobljene i bačene u zatočeništvo u Novigradu kod Zadra. Tu je Elizabeta ubijena pred Marijinim očima 16. januara 1387. godine, a Marija je umrla nakon pada s konja, kao posljednji Anžuvinac na ugarskom prijestolju.

Facebook
Twitter
LinkedIn

MOŽE VAM SE DOPASTI

POVEZANI ČLANCI