Marija Anžuvinska (1371 – 17. maj 1395) je bila ugarska i hrvatska kraljica od 1382. do 1395. godine.
Unuka je bosanskog bana Stjepana II Kotromanića, a kćerka bosanske princeze, kasnije kraljice Elizabete I Kotromanić i kralja Ludovika I Anžuvinca, kralja Ugarske i Poljske.
Njena sestra je Jadviga I Anžuvinska, prvi ženski monarh Poljske i bosanska princeza.
Godine 1374. njihov otac Ludovik je aranžirao brakove za svoje dvije preživjele kćerke, pa je Mariju zaručio za Sigismunda Luksemburškog, sina cara i češkog kralja Karla Luksemburškog. Zamislio je prvo da Marija sa Sigismundom vlada Poljskom, a Jadviga Ugarskom sa svojim mužem, za kojeg se tada mislilo da će biti Vilim Austrijski.
Sedamnaestog septembra 1382. godine dvanaestogodišnja Marija je okrunjena kao kralj Ugarske. Njena majka, kraljica Elizabeta, upravljala je kraljevinom kao regent u ime maloljetne vladarice.
Nakon mnogo neslaganja sa plemstvom, koje je bilo nezadovoljno njenim brakom sa Sigismundom Luksemburškim, po Elizabetinom naređenju je izvršen atentat na Karla III, pa je Marija vraćena na prijestolje.
Prilikom putovanja u Hrvatsku, Elizabeta i Marija su zarobljene i bačene u zatočeništvo u Novigradu kod Zadra. Tu je Elizabeta ubijena pred Marijinim očima 16. januara 1387. godine, a Marija je umrla nakon pada s konja, kao posljednji Anžuvinac na ugarskom prijestolju.
