Na mezaru Muse Ćazima Ćatića u Tešnju

“Ja sam vjerni rob ljepote… Kad mi majka život dala,

S oblaka je vila pjesme nad bešiku moju pala

I cjelovom, štono pali kao tropsko sunce vrelo,

Taknula u usne moje i djetinsko sitno čelo;

Zato vazda na mom čelu vječnog aška misli

gore,

A usne ih pjesmom zbore…”

Jedan od najboljih bosanskohercegovačkih pjesnika Musa Ćazim Ćatić rođen je 12. marta 1878. godine u Odžaku.

Smatra se začetnikom bh. moderne poezije.

“Rijetko je koji pjesnik uspio stvaralački objediniti te dvije raznorodne, ponekad i sasvim oprečne duhovne tradicije, kao što je u nemalom broju pjesama učinio s prividnom lakoćom Musa Ćazim Ćatić”, napisao je profesor Filozofskog fakulteta u Sarajevu Enver Kazaz u svojoj knjizi u knjizi “Musa Ćazim Ćatić – Književno naslijeđe i duh moderne.”

U rodnom gradu pohađao je mekteb i osnovnu školu, a nakon očeve smrti i majčine preudaje seli se u Tešanj. Tamo uči brijački zanat, upisuje se u medresu i uči kod tešanjskog muftije Mesud efendije Smajlbegovića turski, arapski i perzijski jezik. Godine 1898. odlazi u Carigrad, gdje se upoznaje s Osmanom Đikićem, a slijedeće godine vraća se kući, nakon čega tri godine služi vojsku u Tuzli i Budimpešti. Otuda ponovo odlazi u Carigrad, gdje pohađa medresu Mektebi numuci terekki, a zatim prelazi u gimnaziju. Usljed imovinskih neprilika, vraća se u Sarajevo i tu upisuje Šerijatsku sudačku školu. Tada piše za brojne listove, ponajviše za Behar.

Nakon što je zbog boemskog života isključen iz internata, preuzima uredništvo Behara, diplomira i odlazi u Zagreb. Tu upisuje Pravni fakultet, druži se s Matošem i Tinom. 1910. godine vraća se u Bosnu, gdje u više mjesta (Bijeljina, Tešanj, Sarajevo) službuje da bi napokon preuzeo časopis Biser u Mostaru i u potpunosti se posvetio spisateljskom radu. Piše pjesme, eseje, kritike, prevodi brojne studije i knjige za Kalajdžićevu Muslimansku biblioteku, među kojima je i Borba polumjeseca i krsta turskog autora Halila Halida (1913). Godine 1914. ponovo biva mobilisan, prebačen u Tuzlu, pa u Örkény u Mađarskoj. Tada se razbolio od tuberkuloze i poslije kratkog liječenja vraćen u Tešanj gdje je umro.

Na njegovom mezaru u Tešnju stoji uklesana rubaija Safvet-bega Bašagića: “Ovdje leži pjesnik odličnoga dara, koji nije tražio časti ni šićara, već boemski živio i čuvenstveno pjevo, dok ga smrt ne doprati do ovog mezara.” 

Neke škole u Bosni i Hercegovini nose njegovo ime među kojima je i tešanjska Gimnazija “Musa Ćazim Ćatić”.

Njegov lik nalazi se na bh. novčanici od 50 konvertibilnih maraka.

U njegovom rodnom Odžaku svake godine bude upriličena svečana manifestacija “Ćatićevi dani kulture i stvaralaštva – poezija u sevdahu” koju organizira Udruženje “Musa Ćazim Ćatić” s ciljem davanja prostora umjetnicima, posebno mladima, za njihovu afirmaciju i promociju najrazličitijih ideja, programa i aktivnosti iz oblasti kulture, a koje i dodjeljuje književnu nagradu za najbolje neobjavljene pjesme i priče na konkursu s njegovim imenom.

Sva njegova djela su naknadno sabrana u dvije knjige: Izvorna poezija i Izvorna i prevedena proza, pod nazivom Sabrana djela.

Musa Ćazim Ćatim je umro 6. aprila 1915. godine u Tešnju. Njegovu smrt nije zabilježio niti jedan dnevni list, a na dženazi mu je bilo tek devet osoba.

Tek godinu kasnije u trobroju časopisa „Biser“ objavljen je nekrolog pjesniku kojeg je napisao njegov prijatelj Šemsudin Sarajlić.