Nišan – mjesto gdje se ljeti najbolje teferičilo u Sarajevu

Na mjestu gdje se danas nalazi čuveni sarajevski restoran “Kod Bibana” nekada se nalazila isto tako čuvena “Nišan kafana”.

Kafana se nalazila u starom dijelu grada, na obroncima Trebevića, u sarajevskom naselju Hrid do kojeg se i danas može doći pješke, šetnjom uz mahale koje se nalaze na južnoj obali Miljacke.

“Uzbrdo od bistričke stanice, nakon restorana Park Prinčeva, a na nekadašnjem streljačkom poligonu osmanske vojske Nišan, nalazi se jedna od najstarijih kafana u Sarajevu. Mjesto kod Bibana naši pradjedovi koristili su za teferiče još u vrijeme fesova i čalmi. Put iz mahale vodi na rub, liticu, kraj puta i početak meraka. Pogled iz ove kafane daje dubinu kanjona Miljacke, blizinu Čaršije i daljinu sarajevske kotline, sve u jednom. Niz Miljacku se nižu mostovi koji čine čaroliju ovog pogleda potpunom. Na drugoj strani pred okom je Trebević i najpoznatiji sarajevski vidikovac koji čeka svoju žičaru. Uz kafu kod Bibana obavezno ide pita od suhih šljiva”, opisao je u svojoj kolumni Vedran Jakupović.

Nišan spominje i ljetopisac Mula Mustafa Bašeskija za vrijeme kada su se na njemu održavali teferiči ljeti, na kojeg su dolazili ljudi iz raznih krajeva Bosne kako bi predstavili svoja umijeća. Bilo je to pedesetih godina dvadesetog stoljeća i ti izleti na teferič bili su dostupni za svakoga.

Bašeskija to potvrđuje navodeći kako je na Nišanu upoznao čovjeka iz Krajine.

“Kad sam otišao na teferič na Nišan, susreo sam ondje jednoga čovjeka iz Krajine. Razgovarali smo o koječemu. On mi je rekao da su u Krajini nekakvi insekti napali hrastova stabla toliko da šume izgledaju kao ogoljele. Upitao sam ga kakva su ta stvorenja, a on mi je rekao da su to veliki leptirovi koje nabosanskom zovemo prndelj. Toliko je leptirova na stablima da čovjek pomisli kako je hrast stablo duda koje se prolama od roda. Leptirovi su prekrili cijelu šumu i brste listove stabala. Prolaznik može čuti šum koji dolazi od njihovog kretanja.”

Tada su brojni gosti dolazili na Nišan gdje se pjevalo i sviralo, o čemu rado svjedoče stare Sarajlije, a danas odlaze kako bi uživali u spektakularnom pogledu na grad i dobroj kuhinji restorana “Kod Bibana”.