Baš kao što u parfumeriji možete doživjeti pravi luksuz i glamur mirisa, tako i na Baščaršiji, u jednoj od njenih uličica blizu Begove džamije, ulaskom u zanatsko-obrtničku radnju RM, Hajrudina Bureka, Sarajlije s Vratnika, odjednom vaša čula preokupira snažna punoća mirisa kafe, netipična za moderno doba. A kako i ne bi, kada se pravi na starinski način njegujući tradiciju koja je svoje temelje postavila još u 19. vijeku.
O čemu se radi odaje s lijeve strane kod ulaznih vrata dibek u kojem vlasnik Hajrudin svakodnevno tuca kafu. Predstavlja raritet star preko 150 godina, a naslijedio ga je Muharem Bekrić Mušo, djed Hajrudinove supruge, kada je otvorio kafanu na Vratniku 1895. godine. I ćuskija pored njega, ručni rad kovača, vjerovatno je isto toliko stara.
Priču iz prošlosti Hajrudin je pretvorio u uspješnu porodičnu djelatnost o kojoj svakodnevno brine zajedno s mlađim sinom Mufidom.
”Ujutro dođemo i pržimo kahvu za naredni dan, jer se mora ohladiti, iz nje mora izaći sva vlaga. Jedan od nas melje i pakuje, drugi tuca i pakuje, tako izgledaju naši prvi radni sati”, opisuje Hajrudin početak svog radnog dana koji započinje između 6 i 6.30.
Dibek kahva se peče u velikom šišu od 20 kila, a njen ukus ovisi o pažljivom prebiranju zrna.
”Najprije moraš kupiti kvalitetnu kahvu, ali i tu ima loših zrna koji se moraju odstraniti. U tome se krije tajna dobre kahve”, govori nam Hajrudin, dok naš razgovor nerijetko prekidaju radoznali turisti koji ulaze iz znatiželje da saznaju nešto više o tradicionalnoj kafi.
Nisu oni jedini koji redovno dolaze u posjetu. Hajrudinov dućan nezaobilazno je mjesto posjete brojnih poznatih ličnosti koje poslovno borave u Sarajevu. O tim lijepim susretima svjedoče uramljene slike na kojima se mogu vidjeti javne ličnosti iz svijeta politike, muzike, sporta, glume… Na jednoj je i turska glumačka zvijezda Kenan Imirzalioglu, kojeg je domaća publika upoznala prateći popularnu seriju Ezel u kojoj je tumačio naslovnu ulogu.
”Turci čine 50% mojih mušterija. Kada oni vide Ezela da tuca kahvu, odmah se odluče kupiti pakovanje za sebe”, prepričava Hajrudin, koji posebno pamti prvi susret s nekadašnjim predsjednikom Hrvatske, Stjepanom Mesićem, koji će poslije toga više puta navraćati zbog njegove kafe, čiji je slogan: Ova se kahva tuca i pije, ko može i ko smije, Hajrudin usnio još dok je u Sarajevu vodio svoju kafanu.
U vrijeme bivše Jugoslavije bio je cijenjen kao vlasnik kafane koja se zvala Višegradska kapija, gdje je imao priliku da ugosti znamenite ličnosti tog vremena.
”Kada je pao most, koji je išao iz Faletića prema mojoj kafani, ostao sam bez posla. Mene su inače komunisti, kao i ovi sada, držali kao kap vode na dlanu, jer se historija kahve uvijek poštovala. Tako sam 1989. dobio ovu radnju kako bih mogao ponovo otvoriti kafanu.”
Međutim, 2001. Hajrudin je odlučio promijeniti koncept i napraviti pržionicu iz ekonomskih razloga. Potez se pokazao odličnim, jer, kako i on sam u šali kaže: ”Ko ovdje jednom kupi kahvu, doći će ponovo – djeluje kao sihir.”
A ko dođe neće ostati uskraćen ni da se upozna s narodskim nazivima kafa koje je Hajrudin sabrao na jednom mjestu, poput sehur kahve, krmeljuše, dočekuše, razgovoruše, šutkuše, merakuše, rastjeruše, srkletuše, doljevuše, potrkuše i iftar kahve, što također govori o značaju ovog napitka u kontekstu različitih situacija ali i dovitljivosti Sarajlija da svakoj daju prikladan naziv.
Elma Zećo, Furaj.ba
