Važan je dio naše tradicije, od nje miriše dom, miriše i na djetinjstvo, ali jednako važno mjesto ima i u našim današnjim, savremenim životima.
Može biti slana i punjena sirom, zeljem, mesom, krompirom ili tikvom, može biti slatka pa punjena jabukama, orasima, makom ili višnjama, može biti i prazna, a može biti i lijena.
Može biti slagana ili „gužvana“, može biti motana u krug onoliko velik kolika je tepsija, a može i u male krugove, samo što se oni tada zovu zvrkovi. Može u tepsiji ravnih ivica biti slagana u prutiće, može biti zalivena, a može i suha.
Može se jesti rukom (tako je najukusnija), a može i viljuškom i nožem. Sjajno se slaže s mlijekom ili jogurtom, ali dobro joj je i samoj.
Važan je dio naše tradicije, od nje miriše dom, miriše i na djetinjstvo, ali jednako važno mjesto ima i u našim današnjim, savremenim životima.
Da, riječ je o piti, glavnoj zvijezdi bosanskohercegovačke kuhinje – tanko, gotovo do prozirnosti, razvaljano tijesto, punjeno raznim nadjevima.
A zvijezda među zvijezdama je svakako burek, najpoznatija bosanskohercegovačka pita, popularna i izvan naših granica. Vrhunski svjetski gurmani smatraju burek jednim od najboljih jela za doručak na svijetu. Niko ozbiljan u Bosni se s ovim neće složiti. Burek je najbolji svjetski i doručak i ručak i večera. I užina, naravno.
Burek u Bosni i Hercegovini označava pitu s mesom, pa može biti obični (s mljevenom ili sjeckanom junetinom), šareni (meso uz dodatak krompira) ili pileći. Uz meso se dodaju luk i začini. Zaključak – meso je obavezno i tu nema rasprave.
Mada već i ptice na grani znaju da riječ burek potječe od turske riječi „bur“ što znači savijati (tijesto), u Bosni se ne treba ni šaliti pa reći da je moguć burek s bilo čim osim s mesom. Zna se da ako u razvijanom pa savijanom tijestu ima sira, zelja ili krompira, radi se o piti – sirnici, zeljanici, krompiruši. Doduše, ovo pravilo vrijedi samo u Bosni i Hercegovini. Čim pređete granicu, spremite se da vas pitaju „A sa čim?“ ako zatražite burek.
Pita u Bosni i Hercegovini nije tek obična hrana, ona je dio identiteta i kulturne baštine zemlje, čin društvenog okupljanja i, zašto ne reći, dio sveukupne prehrambene kulture Balkana. Oko tepsije pite se okupljaju članovi porodice i prijatelji, rado je jedući direktno iz tepsije.
Na selima se sredina pite najčešće nožem odvajala i stavljala pred nastarijeg člana domaćinstva, a rupa koja ostane bila je zgodna za staviti zdjelu gustog kiselog mlijeka iz koje su mlijeko grabili svi koji sjede oko tepsije. U tom se slučaju pita može jesti – i kašikom.
Svaka pita ima svoju priču i poseban način pripreme koji se prenosi s generacije na generaciju i svaka će domaćica reći da je baš taj recept po kojem ona pravi pitu pravi, autentičan, najbolji. Pita je zajedništvo, čin gostoljubivosti i dobrodošlice, činom njene pripreme najavljenim gostima se ukazuje posebna čast jer iza spremanja pite postoji ozbiljan trud.
U našoj su zemlji cijene i slatke pite, za koje se tijesto priprema kao i za slane, samo uz dodatak jajeta.
U gradiću Šipovu, u samom centru, podignut je spomenik čuvenoj janjskoj piti. Ideja za ovaj neobični spomenik rodila se iz stihova pjesnika Voje Rakite „Pita nas je održala Njojzi hvala“, a podignut je kao zahvalnost piti, koja je tokom teških vremena stanovništvu zbog svoje ekonomičnosti bila glavno jelo.
Kada se prije tri godine u Podgorici igrala utakmica reprezentacija Bosne i Hercegovine i Crne Gore, navijači domaćina su sa tribina „provocirali“ goste skandiranjem „Burek sa sirom, burek sa sirom“. Tri mjeseca kasnije, navijači su pozvani u poznati restoran Kod Fehre koji se nalazi na regionalnom putu Zenica – Travnik, kod Lašvanske petlje. Na ručku je ugošćeno 500 navijača crnogorske reprezentacije koji su u našu zemlju stigli kako bi pratili uzvratnu utakmicu. Servirana im je janjetina i sirnica. Jer burek sa sirom – ne postoji.
Iz našeg vodiča – Bosna i Hercegovina – 100 izazova
Turistički vodič “Bosna i Hercegovina – 100 izazova”
