Stećci kao svjedoci bh. historije – Nekropola Radimlja
Stećci, neobični mrtvi spavači sami po sebi su fascinantna pojava, ali veći broj njih na jednom području kao upravo ova skupina, Nekropola Radimlja, zaista je zadivljujući i zagonetni zapis o minuloj prošlosti. Prošlosti koju nam oni nastoje prenijeti jer svaka izrada je jedinstvena, neponovljiva i nije pravljena po uzoru na neke druge spomenike.
40 km južno od Mostara nalazi se Stolac – grad-muzej. Stolac je hercegovački grad sa najvećim brojem arheoloških nalazišta i kulturnohistorijskih spomenika. Turci su zaposjeli grad 1466. godine i to objašnjava otomanski stil u arhitekturi. Neki od najvažnijih objekata koji su preživjeli događaje iz devedesetih su Inat Ćuprija, Podgradska Ćuprija i Begovska Ćuprija (XV – XIX vijek) i Crkva Svetog Petra i Pavla iz 1500. Historijsku srž Stoca čini srednjovjekovni Vidoški grad iz XV vijeka.Ilirski grad Daorson, nedaleko od Stoca, formiran je u III vijeku p.n.e. Grad zadivljuje posjetioce svojim zidinama, a predstavlja arheološki lokalitet.
Nekropola Radimlja, udaljena 2 km od Stoca, jedno je od najzagonetnijih i najinteresantnijih nalazišta u ovoj zoni. Tu se nalazi nekoliko desetina “stećaka”, koji predstavljaju bogumilske nadgrobne spomenike
Zašto baš na Radimlji tolika skupina stećaka? Odgovor na ovo pitanje možda se krije i u činjenici da se sjeverozapadno od ove nekropole nalazi selo Ošanjići sa starom crkvom i dvije kamene stolice iz srednjeg vijeka. Prema dosadašnjim spoznajama, stećci su podizani u razdoblju od kraja 13. stoljeća do prvih desetljeća 16. stoljeća. Opisat ćemo ih kao monumentalne kamene blokove sa simboličnim natpisima, reljefom ili drugim ukrasima. Na crtežima vidimo jelene i srne, od oruđa luk i strijelu (karakteristično za grobove ratnika), potom scene lova, kola i turnira, motivi arkada i slično. Različitog su oblika i dimenzije i na ovom lokalitetu nalazi se 133 stećka.
ZAPIS SA STEĆKA IZ 1094. GODINE
Clovjek mojze vidjeti ono tsto nije vidio, tcuti ono tsto nije tcuo, okusti ono tsto nije otkusio, bit tami gdji nije bio, al` uvijek i svagdi, samo sebe moze najti, ili ne najti. I mnogo ot moje ruke na zemji bi, a ni ot mene niko ne bi mrtav i ubit. I da ostavih kosti u tujini, i tad bih samo Bosnu sanjo. Clovjece, tako da niesi proklet, ne tikaj u me. Legoh 1094 ljeta, kad bjese susa, pa u nebu ne bjese nijedne suze za me. |
Elvira Leka, Furaj.ba
