Stećci, neobični mrtvi spavači, sami su po sebi fascinantna pojava, ali veći broj njih na jednom mjestu, kao što je nekropola Radimlja, zaista je zadivljujući i zagonetan zapis o prošlosti. Prošlosti koju nam nastoje prenijeti, jer je svaki stećak jedinstven, neponovljiv i nije pravljen po uzoru na druge spomenike.

Četrdesetak kilometara južno od Mostara je Stolac, grad-muzej, poznat po brojnim arheološkim nalazištima i kulturno-historijskim spomenicima. Osmanlije su ga zauzele u 15. stoljeću, što se vidi i u arhitekturi. Među najvažnijim objektima koji su preživjeli rat devedesetih su Inat-ćuprija, Podgradska i Begovska ćuprija, nastale između 15. i 19. stoljeća. Historijsku srž Stoca čini srednjovjekovni Vidoški grad, koji se prvi put spominje 1444. godine. Nedaleko od Stoca je i ilirski grad Daorson iz 3. stoljeća prije nove ere, arheološki lokalitet koji posjetioce zadivljuje zidinama.
Nekropola Radimlja
Nekropola Radimlja, nadomak Stoca, jedno je od najzagonetnijih i najzanimljivijih nalazišta u ovom kraju. Na njoj su 133 stećka, srednjovjekovna nadgrobna spomenika, a 63 su ukrašena. Od 2016. godine Radimlja je, zajedno s drugim nekropolama stećaka u BiH i susjednim zemljama, na UNESCO-ovoj Listi svjetske baštine.

Zašto baš na Radimlji tolika skupina stećaka? Odgovor se možda krije u činjenici da je sjeverozapadno od nekropole selo Ošanjići, sa starom crkvom i dvije kamene stolice iz srednjeg vijeka. Stećci su podizani od 12. do 16. stoljeća. Riječ je o monumentalnim kamenim blokovima s natpisima, reljefima i drugim ukrasima, različitog oblika i veličine. Na stećcima Radimlje su jeleni i srne, luk i strijela, karakteristični za grobove ratnika, scene lova, kola i turnira, motivi arkada i slično. Zaštitni znak nekropole je muška figura s uzdignutom rukom, za koju se vjeruje da pozdravlja putnika namjernika.
Zapis sa stećka
Uz Radimlju i druge nekropole često se navodi i zapis za koji se kaže da je uklesan na jednom stećku. Teško ga je pročitati ravnodušno:
Ti, koji pročitaš moj kam, možda si hodio do zvijezda. I vratio se, jer tamo nema ništa do ponovo ti sam.
Čovjek može vidjeti ono što nije vidio, čuti ono što nije čuo, okusiti ono što nije okusio, biti tamo gdje nije bio, al’ uvijek i svagdi, samo sebe može naći, ili ne naći.
I mnogo od moje ruke na zemlji bi, a ni od mene niko ne bi mrtav i ubit.
I da ostavih kosti u tuđini, i tad bih samo Bosnu sanjo.
Čovječe, tako da nisi proklet, ne tikaj u me.
Legoh kad bješe suša, pa u nebu ne bješe nijedne suze za me.
Više o nekropoli i ostalim lokalitetima pod zaštitom UNESCO-a donosi službena stranica nominacije „Stećci“.
Elvira Leka, Furaj.ba
BiH Bucket List Challenge, izazov #95: Dotakni svjedoke bh. historije, stećke











