Turbe „Sedam braće“ je jedno od najpoznatijih sarajevskih mauzoleja. Nalazi se u neposrednoj blizini Trga Austrije, u Sarajevskom naselju Bistrik, na dnu ulice Širokača.
Sam naziv potiče od turkih riječi „yediler turbesi“, što u prevodu znači „turbe sedmorice“, a u narodu je poznatije kao turbe „Sedam braće“. Legenda kaže da su tu sahranjeni nepravedno osuđeni i pogubljeni ljudi, ne braća po krvi, već braća po nesreći.
Prvi je u turbetu ukopan Šejh kojem je Sultan Fatih Mehmed dozvolio da se nastani u današnjem Sarajevu. Za dugogodišnju službu Sultan mu je dao vlasništvo nad zemljištem od Latinske ćuprije do današnjeg turbeta. U narodu ovaj dio se naziva „Šehove njive“. Nakon smrti, Šejh je ukopan na kraju svojih njiva.
Nakon stotinjak godina tu su ukopana i dva stranca, koja su krivo optužena da su opljačkali gradsku blagajnu. Nakon njihvog osuđenja i pogubljenja, brzo su uhvaćeni pravi lopovi, te kako su stranci bili nevino pogubljeni zatraženo je da se ukopaju pored Šejha.
Naknadno, tu su ukopana i četiri bega čije je pogubljenje naredio Mustaf-paša Dalbatan . Naime, begovima je bio zadatak da na granicama motre na austrijske trupe, te da, ukoliko dođe do njihovog prodora na teritoriji Bosne, koja je tada bila u sklopu Osmanskog carstva, jave da je primjećena opasnost, kako bi se mogao organizovati otpor. U jesen, te 1697. godine dojava je izostala, a austrijska vojska na čelu sa Eugenom Savojskim je prodrla na teritoriju i preko noći spalila Sarajevo.
Begovi su pozvani u Sarajevo, gdje nisu uspjeli dokazati da nije bilo riječi o izdaji, već da nije postojala obavještajna služba na drugoj strani koja bi javila da je Eugen spremao vojsku i planirao upad u Bosnu. Odbrana begova nije prihvaćena te su ubrzo pogubljeni.
Imam iz obližnje džamije je insistirao da se begovi ukopaju pored predhodno pomenuta dva mezarja i tako je nastalo kako predanje kaže Turbe sedam braće.
Turbe je usko i dugo, jer su mezari svi u jednoj liniji. Iznad svakog mezara je jedan prozr, iznad kubure čirak i svjetiljka.
Za ovo turbe se veže i jedna od najpoznatijih legendi grada Sarajeva. Naime, narodna vjerovanja kažu da će vam molitve biti uslišene ukoliko u svaki prozor, krenuvši od vrata, ubacite istu svotu novca i proučite Fatihu.
Mnogi građani Sarajeva, kao i posjetioci ovog grada idu pred turbe „Sedam braće“ ukoliko imaju veliku dilemu. Nakon ubacivanja novca i učenja Fatihe treba se izbjegavati vraćanje istim putem. Također, se vjeruje da trebate osluškivati i šta prolaznici govore. Prve riječi koje čujete, prema vjerovanju su odgovor na vaše pitanje.
Turbe kakvo danas poznaju građani Sarajeva i mnogi drugi posjetioci je podigao Sulejman-paša Skopljak 1815. godine, te naredio da se mezarje ogradi zidom sa sedam prozora i da se podigne soba za čuvara turbeta. Jedan od čuvara turbeta bio je Šejh Sejfulah Iblizović koji je nakon završetka školovanja u Carigradu 1865. godine preuzeo dužnost čuvara turbeta. Osnovao je i tekiju koja je u početku bila samo prostorija za čuvara turbeta, a danas više ne postoji.
