Krim

Krim

U sjevernom dijelu ovalnog Crnog mora, nalazi se parče kopna koje kao da je svojim oblikom zalutalo u ovaj pejzaž. Autonomna ukrajinska republika Krim (Автономна Республіка Крим), poluostrvo šumovitih planina, kanjona, ali i šljunkovitih plaža, danas je omiljena destinacija Ukrajinaca i Rusa, i jedan od rijetkih regiona ogromnog, bivšeg Sovjetskog saveza koji bi se mogao uporediti sa nekim od sredozemnih, primorskih turističkih resorta.

14.01.2012.

Iako po mnogo čemu Krim ne može da konkuriše Mediteranu, planinski pejzaži, voćnjaci i vinogradi u čijem se podnožju nalaze čuveni gradovi Jalta ili Sevastopolj, ipak privlače popriličan broj turista. Betonski soliteri iz perioda komunizma, ali i sve više modernih zdanja i akva parkova, postepeno pokušavaju da dostignu slavu razvijenih turističkih gradova Španije, Turske ili Grčke. U tome im pomaže i klima, donekle slična mediteranskoj – blaža nego u ostatku bivšeg Sovjetskog saveza.

I istorija je tu. Nekadašnja zemlja antičkih Grka po kojima je mjesto Jalta dobilo naziv (yalos – „sigurna obala“), a zatim i Hazara, Vizantinaca, Bugara, Tatara, Turaka, Mongola i Đenovljana, postala je dio Rusije tek krajem XVIII vijeka. Krečnjački predjeli, kanjoni (na primjer, Boljšoj kanjon) i vulkanske formacije nekadašnjeg sjevernog dijela Puta svile, prepuni su podzemnih gradova iz vizantijskog perioda, građevina iz islamskog perioda (ostaci tatarskog grada Bahčisaraja) i pravoslavnih bogomolja zanimljive arhitekture (Svetouspenjski manastir, u stijeni)…

Što se tiče novije istorije, u Balaklavi postoje tuneli u kojima su skrivani podmornice i brodovi, dok je u Livadiji (predgrađu Jalte), u Palati nekadašnje ruske carske porodice – Voroncov, u februaru 1945. održana čuvena konferencija između Čerčila, Ruzvelta i Staljina, koja je unekoliko odredila kako će svijet izgledati po završetku Drugog svjetskog rata.

Palata Voroncov

60-tih godina XIX vijeka, članovi ruske kraljevske porodice sagradili su palate Voroncov i Masandru, i počeli da ljeta provode u Jalti (Ялта), na Krimu. Za sve je kriva kažu tuberkuloza, bolest koja je vezivana za vlagu i hladnoću, a koju su bogati i poznati Rusi (Anton Čehov i Lav Tolstoj, na primjer), u carsko vrijeme liječili na obali Krima. Za vrijeme komunizma, u Jalti su nikla lječilišta – banje za plućne bolesnike. U vrijeme kada građanima Sovjetskog saveza nije bilo lako i dostupno da radi godišnjih odmora napuste zemlju, snovi na hiljade običnih radnika završavali su se na šljunkovitim plažama krimskih obala. Iako bliži Ukrajini, 60 % današnjeg stanovništva ovog poluostrva čine Rusi, koji ujedno čine i najveći dio turista. Procenat posjete stranaca, još uvijek je relativno nizak – samo 7 %.

Atraktivna obala najpoznatije Jalte (i drugih gradića na Krimu), karakteristična je po rusko-tatarskoj kuhinji kojoj izgleda ništa ne mogu ni lanci Mc Donald’s restorana, ali i po promenadi kraj mora – Naberežnaja (tj. „Набережна імені Леніна” – Lenjinova promenada). Osim redova palmi, kafea i restorana, na promenadi nerijetko vlada vašarska atmosfera raznoraznih mašina za oprobavanje snage, pucanje vazdušnom puškom i sličnim, ne naročito intelektualnim zanimacijama… Ipak, posjetioci ne gube entuzijazam ni zbog prilično visokih cijena, ni zbog turističke usluge koja nije na naročito zavidnom nivou.

Palata Masandra

Najljepše poglede na Jaltu možete doživjeti ako se uspinjačom provozate na brdo Darsan, u čijem se podnožju nalazi grad. U samom gradu posjetite jermenske, katoličku, kao i ruske pravoslavne crkve, među kojima su neke od najpoznatijih Crkva Foros i Svetog Aleksandra Nevskog… Ne bi trebalo zaobići ni: Palatu Emira iz Buhare, spomen-kuću Antona Čehova, mali akvarijum, kao i „Hotel Tavridu“, prvi hotel u carskoj Rusiji koji je imao ugrađene liftove… Na kraju, možete se provozati najdužom trolejbuskom linijom na svijetu, koja vodi od glavnog grada Krima – Simferopola (Сімферо́поль), sve do turističke Jalte, dužine čitavih 96 kilometara!

 

Ivana Dukčević Budja, Furaj.ba