Beč – grad muzej

Beč – grad muzej

Vjerovatno su mladi Mocart, Betoven, a kasnije Frojd, Klimt i mnogi drugi, znali zbog čega su izabrali da žive baš u Beču. U odnosu na ostatak razvijene srednje Evrope, na Njemačku ili Češku na primjer, Beč je oduvijek važio za „južnjački grad“ i sinonim za ležernost, opuštenost i zabavu. Gdje je zabava, tu je umjetnost i muzika, pozorište i opera, te je vremenom, pogotovo u periodu od XVIII do početka XX vijeka, Beč i u umjetničkom smislu uspio da se nametne kao jedna od najprestižnijih evropskih prestolnica.

Fotografije: Ivana Dukčević

Glavni grad Austrije sa svojih oko 1,7 miliona stanovnika, ne spada ni u jeftine, niti pretjerano velike metropole. Sam grad karakterističan je po nekoliko stvari: velikom broju odličnih i edukativnih muzeja, raskošnim baroknim i rokoko palatama, austro-ugarskim zdanjima u bijeloj ili bež boji (omiljenoj boji carice Marije Terezije), klasičnoj muzici u svakom smislu i neobično mnogo ljudi iz bivše Jugoslavije koji su ovde našli svoje parče sreće, i koje ćete sretati na svakom koraku.

Grad je karakterističan i po interesantnim i mnogobrojnim tablama sa raznim obavještenjima, koje ne služe samo lakšem snalaženju, već i kao svojevrstan vid obavještenja i upozorenja o tome šta se u Beču smije, a šta ne. Obzirom da se velika većina Bečlija (ali i onih koji to nisu) pridržava onog što na tablama piše, sam grad funkcioniše savršeno. Inače, Beč kao grad veoma je lak za snalaženje.

Šetajući Bečom, primjetit ćete otmjenost i uređenost bečkih zdanja, ljepotu mnogobrojnih pasaža između uličica u strogom centru, čistoću ulica i mnogobrojne turiste u vožnji starim taksi-vozilima – uglancanim, crnim fijakerima.

Neki od simbola ovog grada su i fantastično uređene poslastičarnice (neke od najpoznatijih su: Demel Konditorei ili Konditorei & Restaurant Oberlaa), u kojima možete probati čuvene bečke torte. U neke od klasika spada i čuvena – zaher torta. Evo i kako je nastala i od čega se spravlja:

188464_107966015949042_754546_n                 Srednjovjekovni dio centralnog Beča

Zaher torta (Sacher torte)

Kao i sve čuvene i „velike“ stvari, zaher torta je izmišljena slučajno. Godine 1832, moćni princ Meternik (Metternich), saopštio je svojim kuharima – poslastičarima, da imaju par sati vremena da do večernjih časova (kada je odlučio da priredi zabavu), osmisle novi dezert. Sudbina je htjela da glavni kuhar bude bolestan baš tog dana, te je ova dužnost dopala mlađanog, 16-godišnjeg kalfu i pomoćnika Franca Zahera (Franz Sacher) – morao je da osmisli nešto što nikako neće razočarati princa i njegove uvažene goste. Zaher je dao sve od sebe i uveče pobrao sve pohvale. Čokoladna torta sa mekim patišpanom, uz dodatak džema od kajsije postigla je neslućen uspjeh, te je mladi učenik uskoro postao glavni kuhar i čuvenog grofa Esterhazija. Kada je stekao dovoljno iskustva, odlučio je da započne samostalan posao.

Godine 1876, sin Franca Zahera, Edvard, osnovao je Hotel Zaher. Godine 1998, u njemu je napravljena najveća originalna zaher torta na svijetu, prečnika 2,5 metra, koja je ušla u Ginisovu knjigu rekorda.     Beč, kočije ispred  palate Hofburg (spomenik Mocartu)

Dok sjedite u jednoj od bečih kafeterija (Café Hawelka ili Café Central) i ispijate neku od bečkih kafa, možda uz zvuke jednog od bečkih valcera negdje u pozadini, svuda oko vas biće primjetni detalji nekadašnjeg sjaja i moći, koje je za sobom ostavila velika i moćna imperija – Austro-Ugarska.

 

I na kraju, evo i spiska 10 stvari koje ne bi trebalo propustiti u Beču (nije poredano po važnosti):

1) Provozati se unutar drvenih kabina najstarijeg “točka”- bečkom panoramom Raisenrad, u Prateru –  jednom od najstarijih zabavnih parkova Evrope;

Prater je poznato bečko rekreacijsko područje

2) Obići relativno nov i potpuno interaktivan muzej zvuka – Haus der Musik u kome, na primjer možete da „dirigujete“ Bečkom filharmonijom;

3) Provozati se fijakerom ulicama starog Beča;

U periodu između 1860. i 1908. u Beču je bilo čak i preko 1000 fijakera. Kočijaši su često pravi Bečani a nerijetko ćete vidjeti i kočijašice.

4) Obići Prirodnjački muzej  koji čuva kolekciju fosila, insekata, skeleta životinja iz prahistorije. San svakog profesora prirodnih nauka, ali i roditelja da pokaže svojoj djeci;

5) Popiti bečku kafu u jednoj od poznatih, starih kafeterija, na primjer u kafeu Hawelka, u kojem je i vlasnik starina za sebe;

6) Posjetiti jedan od dva najbolja umjetnička muzeja: Muzej istorije umetnosti ili Albertinu;

7) Subotom ujutro promuvati se po buvljoj pijaci Naschmarkt, kupiti ponešto za uspomenu, proći zelenom pijacom i zaustaviti se u nekom od kafea na jutarnjoj kafi;

8) Posjetiti najstariji na svijetu, bečki ZOO vrt (Tiergarten Schönbrunn), sa pandama, koalama, pingvinima i tropskom staklenom baštom;

9) Proći pored fasada zgrada iz perioda Secesije i posjetiti muzeje u kojima se čuvaju djela ovog umjetničkog pravca (Dvorac Belvedere, na primjer);

10) Posjetiti bečke palate: Hofburg i Schönbrun, a u Hofburgu prisustvovati vježbi carskih lipicanera.

190468_107960465949597_6949498_n             Baden, banja 20 km južno od Beča

I dodatno…

Posjetiti čuvenu bečku banju – Baden, sa bazenima mineralne, sumporne vode, vinogradima na brdu iznad njih, i Betovenovom kućom u centru.

                                „Vienna Card“

Sa „Bečkom kartom“ može se ostvariti 210 popusta (u muzejima, prilikom posjete znamenitostima, pozorištu, koncertima, pri kupovini, u kafeima, restoranima). Pomenuta karta važi i kao vozna karta za metro, autobus i tramvaj u periodu od 72 sata od momenta kada se otkuca. Roditelji koji posjeduju „Bečku kartu“ imaju besplatan prevoz za dijete do 15. godine. „Vienna Card“ košta 19,50 eura a može se kupiti u svim hotelima, turističkim biroima kao i kioscima gde se prodaju vozne karte.

Ivana Dukčević, Furaj.ba