Postojnska jama je jedna od najposjećenijih turističih atrakcija u Europi, a svake godine, posjeti je više od 500.000 turista. Nastajala je u dužem vremenskom periodu, stvarajući prekrasne kreacije stalaktita i stalagmita. Nalazi se u blizini istoimenoga mjesta Postojna u Sloveniji, a pobliže, riječ je o jednom pravom podzemnom svijetu, koji sačinjavaju hodnici, rovovi, galerija i dvorana duga preko 20 kilometara. U blizini Postojne nalazi se i srednjovjekovni Predjamski dvorac koji je smješten na strmoj litici ispred ulaza u pećinu.
Foto: pexels-shootcase-chronicles
Otkrivena je davne 1818. godine kada ju je slučajno pronašao jedan mještanin, da bi već sljedeće godine primila prve posjetitelje – turiste. 1872. godine u jamu su položene željezničke šine, a 1884. godine osvjetljenje bakljama i petrolejkama zamijenjeno je električnim. Krenimo polahko u razgledanje vozom.
Obzirom da je temperatura u jami između 8 i 10 ºC, obavezno je dobro se utopliti bez obzira na godišnje doba vani. Naravano, iako zaboravite ovaj dio izorganizirati, neće biti neka šteta jer se mogu iznajmitit kabanice i čizme. Žuti turistički vozić otvorenih vagona spreman je da vas poveze u središte zemlje. Obilazak sa vodičem traje 90 minuta i za to vrijeme obiđe se pet uređenih kanala.
Razgledanje jame ni u kojem trenutku nije dosadno, nego čak, slobodno možemo reći, nižu se osjećaji divljenja i fascinacije jer je svaka jama drugačija i priča za sebe. Preko Ruskog mosta, koji su za vrijeme Prvog svjetskog rata izgradili ruski zarobljenici, dolazi se do Lijepih jama, potom Bijela i Crvena dvorana, Zimska dvorana sa snježnobijelim cvjetovima sige na stropu i Špageti dvorana sa bezbroj kalcitnih cjevčica.
Simbol jame je veličanstveni stalagmit „Dijamant“ koji je specifičan zbog svoje veličini ali i zbog blještave bjeline kojom obasjava čitavu dvoranu. Obilazak Postojnske jame završava na mjestu koje se zove Koncertna dvorana, a zauzima površinu od oko 3.000 kvadratnih kilometara, visoka je oko 40 metara i može da primi oko 10.000 posetilaca. Veoma dobra akustika i zanimljiva scenografija čine je odličnim mjestom za organizovanje koncerata, pa tako u vrijeme božićnih praznika, kao dio obavezne dekoracije, postavljaju se jasle sa slamom i figuricama, a dječji crkveni hor pjeva božićne pjesme. Odavde put vodi umjetnim tunelom do podzemne željezničke stanice gdje vas čeka voz za povratak u stvarnost.
Svakako da ne smijemo zaboraviti pomenuti jednog malo, ali izuzetno vrijednog stanovnika ovog mjesta, to je svega 20 centimetara dugačka, ružičasta čovječja ribica “Proteus anguinus”, izuzetno bitna odlika ovog kraja zbog svoje rijetkosti.
Pripremila Elvira Leka, Furaj.ba
