Širaz – grad pjesnika

Širaz – grad pjesnika

U centralnom dijelu Irana, nalazi se najčuveniji „trougao“ gradova: Širaz – Jazd – Isfahan, koji su zbog svog izuzetnog kulturno-historijskog značaja na obaveznoj listi posjete gotovo svih turista. 

10155294_634511746627797_104451978215899823_n

Ako ka prvom od njih – Širazu (Shiraz), dolazite iz pravca jugozapada, proći ćete kraj onog zbog čega je ovaj kraj poznat još iz perioda antike. Valovita brda na južnom prilazu gradu, prepuna zasada vinove loze, podsjećaju da je sorta vina „širaz“ nastala na ovim područjima, konzumirana još u vreme ahemenidskih careva. Iako je u današnjem Iranu alkohol zvanično zabranjen, kult vina (i nesrećnih ljubavi) najbolje je u svojim pjesmama opisao jedan od najčuvenijih persijskih pjesnika – Hafiz (koji je bio i veliki uzor Geteu), rođen u Širazu, u XIII vijeku. Osim njega, iz Širaza potiču i drugi čuveni pjesnici (Saadi, na pr), te sam grad i danas nosi epitet „grad pjesnika“. Mauzoleji Hafiza i Saadija, okruženi mirisnim baštama limuna i ruža, mjesto su svakodnevne posjete mnogih Iranaca, koji ovdje dolaze da čitaju stihove, ili da se osame. U tom smislu, mladi  zaljubljeni parovisakriveni među krošnjama u parku su česta pojava, obzirom da intimiziranje na javnom mjestu u Iranu nije prihvatljivo, niti dozvoljeno.

Kažu da svaki Iranac, u svom domu ima dvije knjige: Kur’an i „Divan“ – najčuveniju zbirku Hafizovih pjesama. Na dan persijske Nove godine (Nowruz – 21. mart), kada se porodica okupi na ručku, nasumično se otvaraju stranice „Divana“ i čita stih koji je prvi ugledan. Taj stih, navodno će odrediti sudbinu čitaoca za narednu godinu.

Osim za Novu godinu, mlađani Iranci i naročito Iranke, stranice Hafizovog „Divana“ otvaraju i radi „rješavanja“ ljubavnih problema. Jedna mlada prijateljica iz Širaza, ispričala mi je svoj „slučaj“. Svojevremeno, zbog ljubavnih problema koji su je mučili, sa prijateljicom je nasumično otvorila „Divan“ i nezadovoljna odgovorom, ponovila čin još tri puta u roku od mjesec dana. Kada je poslednji, četvrti put pogledala u „Divan“, naišla je na Hafizove stihove u stilu: „Ti si izgleda mnogo besposlena, ne prihvataš odgovor i stalno otvaraš ispočetka!“ Hafiz joj je, kaže, na kraju lijepo odgovorio!

1

Tvrđava  – Arg-e Karim Khan

Osim kao grad pjesnika, Širaz je poznat i po tome što je u drugoj polovini XVIII vijeka, za vrijeme dinastije Zand (porijeklom iz manjinskog naroda Luri) jedno vrijeme bio prijestolnica Persije. Njen osnivač – Karim kan, izgradio je tvrđavu usred grada (Agr-e Karim khan), a potonji guverneri grada, i veleljepne palate sa baštama Narandžestan i Kan-e Zinat ol-Molk (Naranjestan & Khan-e Zinat ol-Molk).

Sistem i koncept persijske bašte, u kojoj tekuća voda dijeli površinu na 4 dijela, nastao je u Persiji, u starom vijeku. Kada su prolazeći Persijom usred pustinje, antički Grci ugledali bujnu vegetaciju sa drvećem, cvijećem i tekućom vodom, upitali su Persijance kako to nazivaju. Odgovor je bio – „pairidaeza“ („ograđena bašta“). Ovim putem, riječ „paradise“ je sa pogrešnim značenjem ušla u mnoge jezike na Zapadu, opisujući persijske bašte kao Raj koji su Grci vidjeli. Ipak, nisu bili daleko od istine. Utvrđeno je da je biblijski Raj na Zemlji nekada davno postojao u delti četiri biblijske rijeke – na ušću: Tigra, Eufrata, Karuna i Pišona (koji je presušio) u Persijski zaliv, nedaleko od granice sa Irakom.

2

Bašta Eram

U Iranu, UNESCO je stavio pod zaštitu 9 persijskih bašti, i označio ih kao primjer izvornog koncepta istih. Jedna od njih, sa palatnim kompleksom – Bašta Eram (Bagh-e Eram), nalazi se na zapadu Širaza. Ostale su u: Isfahanu, Kermanu, Jazdu, Pasargadu, Kašanu, itd, a izvan Irana, u koncept persijske bašte spadaju i vrtovi Heneralife mavarske palate Alhambre u Granadi/ Španija, kao i vrtovi mauzoleja Tadž Mahal, u Indiji.

3

Hamam-e Vakil

Osim bašti, u Širazu treba obići čuveni širaski Bazar-e Vakil, jedan od četiri najbolja u Iranu, čiji se glavni ulaz nalazi kraj džamije Masđed-e Vakil (Masjed-e Vakil), a u neposrednoj okolini jednog od tri najlepša stara hamama u Iranu Hamam-e Vakil (Hammam-e Vakil). Danas je ovo svojevrsni mali muzej voštanih figura ljudi u javnom kupatilu, koji su odjeveni shodno njihovim zanimanjima, i prikazan „život“ u hamamu. Osim masaže i kupanja, muškarci iz Širaza u hamamu su nekada obavljali operacije zuba, koristili usluge brice, itd.

0-8

Nedaleko od bazara, nalazi se najfotografisanija džamija Irana – Masđed-e Nasir-e Molk (Masjed-e Nasir-e Molk), koju je u XIX vijeku izgradio isti onaj guverner koji je živio u Palati Narandžestan. U rano jutro, kada zraci sunca probijaju kroz raznobojne geometrijske vitraže na prozorima (tipični detalj persijskih vila i džamija), boja sa vitraža ogleda se u šarenim persijskim tepisima na podu, i stvara fantastične, blistave šare.

U centru Širaza nalazi se svojevrsno svetilište, mauzolej sina jednog od 12 šiitskih imama – Aramga-e Šah-e Čerag (Aramgah-e Shah-e Cheragh). Ovakva svetilišta na persijskom nazivaju „imamzade“ (Imamzadeh) i smatraju ih najsvetijim mjestima. Iran je jedina muslimanska zemlja na svijetu u kojoj je zvanična religija verzija šiitskog islama. Ostale islamske zemlje svijeta, prihvataju većinski sunitski islam. Najpoznatije šiitsko svetilište ne nalazi se u Iranu, već u njima izuzetno neprijateljskoj zemlji – Iraku, u gradu Karbali, na mjestu gde su u VII vijeku Hasan i Husein mučki ubijeni u bici koju su protiv njih vodili suniti. Husein je proglašen imamom, a vjerski praznik koji i danas obilježava bitku naziva se Ašura (unutar svetilišta Aramga-e Šah-e Čerag nije dozvoljeno fotografisanje, a žene su u obavezi da na ulazu pozajme čador).

10247272_634533739958931_153037850199586973_n

Persepolis

Na uzvišici iznad sjevernog izlaza iz Širaza, put prolazi kraj istorijske Kapije Kur’ana (Qur’an Gate, ili Darvazeh Qor’an), pretvara se u autoput, i posle nekih 60 km vožnje vodi pravo ka najčuvenijem arheološkom nalazištu Irana – Persepolisu, dijelu UNESCO-ve kulturne baštine. Nedaleko odatle posjetite još i Nakše Rostam (Naksh-e Rostam), mjesto na kojem se uklesani u stijenama nalaze mauzoleji najvažnijh persijskih careva dinastije Ahemenida i Nakše Radžab (Naksh-e Rajab), reljefne dekoracije iz nešto kasnijeg perioda, za vrijeme vladavine persijske dinastije Sasanida.

Fotografije i tekst: Ivana Dukčević, Furaj.ba

Zato što jedan članak nije dovoljan…

ISHAFAN – DRAGULJ IRANA

PERSEPOLIS

DINAMIČNI TEHERAN

DIZIN – NAJVEĆE SKIJALIŠTE BLISKOG ISTOKA