Bablje ili Miholjsko ljeto

Pojam “bablje ljeto” se javlja u većem dijelu Europe, te postoji više teorija porijekla ovog pojma.

Po jednoj od teorija, ime ove pojave izvedeno je od naziva za niti paučine kojom mladi pauci iz porodice Linyphiidae jedre u jesen kroz zrak. U većini slavenskih jezika to su “bapske vlasi” (od baba = stara žena, vještica).

U narodnom vjerovanju, to je razdoblje kad su se novačile vještice, a ta paučina je njihova kosa. Također, ova paučina smatrala se i predivom vilenjaka, patuljaka, norni ili djevice Marije. Vjerovalo se da će uskoro biti vjenčanje ako se leteća paučina uplela u kosu mlade djevojke.

Prema “Velikoj sovjetskoj enciklopediji” to je razdoblje “kad starice na suncu još mogu zagrijati svoje kosti”.

U većini europskih jezika pojam je najčešće poznat kao “bablje ljeto”, ali se javljaju i drugi oblici, vezani uglavnom za neki jesenski praznik, kao što su “Miholjsko ljeto” koje se odnosi se na razdoblje toplog vremena koje nastupi nakon blagdana sv. Mihovila (Mihaela – arkanđela), 29. septembra. i “Martinjsko ljeto” (prema sv. Martinu, 11. novembra). Datum je to koji ukazuje da se većina radova u polju do tada privede kraju i nagovješava ulazak u hladniji dio godine.

U Bugarskoj se ovakav tip vremena naziva “ciganskim ljetom” (sirotinjsko ljeto), a francusko i englesko govorno područje koristi sintagmu “indijansko ljeto”. Postoji i objašnjenje da je baba čest naziv planinskih vrhova, pa da predstavlja najudaljeniju točku ljeta u godini.

Izreke poznatog hrvatskog meteorologa Milana Sijerkovića:

Ako je uoči Miholja vedra noć, zima će imati veliku moć.

Ako na Miholje sjever vuče, veliku zimu i snijeg dovuče.

Kakvo vrijeme na Malu Gospu nastane, takvo rado još dva  mjeseca ostane.

Ako Mauricija sunce grije, po zimi oštar vjetar brije.