Dvadesetak kilometara od Sanskog Mosta, podno brda Bobija na području Lušci Palanke, u dnu velike i prostrane kraške uvale skriven je veoma zanimljiv prirodni fenomen.
Bobijaško oko malo je jezero čija veličina ovisi od godišnjeg doba i kišnih padavina, a kada se posmatra sa okolnih uzvišenja izgleda kao veliko oko, zbog čega je i dobio ovo ime. Geološkim istraživanjima utvrđeno je da se radi o velikoj šupljini u zemljištu povezanim sa mrežom podzemnih vodotokova koji se nalaze na prostoru ispod Palanačkog polja, te s izvorima rijeka Dabar i Zdena. Kako se voda u njemu kreće dvosmjerno, dolazi do estevele koja za visokog vodostaja i obilnih padavina ima karakteristike vrela, dok pri niskoj razini vode postaje ponor.
Za ovakav prirodni fenomen čudo bi bilo da se ne vežu neke legende. Pa tako se o Bobijaškom oku do dan-danas raspreda o vilama i vilenjacima koji noću pohode vrelo i na njemu igraju kola, priče o tome kako je jednom seljaku u ponor upala ovca koja je nakon nekoliko dana pronađena na obližnjem izvorištu gdje ju je navodno izbacila voda.
Vodene labirinte jezera istraživali su i ronioci koji su otkrili da u njemu živi i čovječija ribica, endemski prahistorijski vodozemac koji je opstao samo u potpuno čistim i mračnim vodama, poput onih u pećini Vjetrenica.
U ljetnim danima, u debeloj hladovini oko ovog prirodnog fenomena izletnici rado traže osvježenje, te dolaze na odmor i druženje. A svakog onog koga put odvede do Sanskog Mosta, rado odvedu da vide ovo čudo prirode!
Zato što jedan članak nije dovoljan…
HRUSTOVAČKA PEĆINA KOD SANSKOG MOSTA
