U okolini Stoca, na jugu Bosne i Hercegovine, sačuvane su najbrojnije i najljepše nekropole stećaka, koje se kao i ostale nalaze na listi UNESCO-ovog zaštićenog kulturno-historijskog aslijeđa.
Stolačke nekropole zanimljivih su oblika, bogate reljefnim ukrasima i nadgrobnim natpisima pisanim bosančicom. Pored Radimlje, najpoznatija je nekropola Boljuni koja se nalazi na ivici malog polja u istoimenom selu, desetak kilometara od Stoca.
Kako se na njoj nalaze 273 spomenika, ona se smatra jednom od najvećih do sada pronađenih nekropola stećaka. Prema oblicima najviše je stećaka sanduka – 176, potom ploča – 76, pa sljemenjaka -12 i 3 križa. Od ukupnog broja ukrašena su 92 stećka (34 posto). I dok se nekropola Radimlja ističe bogatstvom, raznovrsnošću i visokom kvalitetom izrade reljefnih motiva, nekropola u Boljunima ističe se velikim brojem natpisa – 19 (7 posto), što je po broju natpisa na prvom mjestu u Bosni i Hercegovini. Na boljunskim je stećcima najčešći ukras križ, a potom povijena lozica sa trolistom (motiv je karakterističan za cijelu Hercegovinu, a ovdje se pojavljuje prilično često), štit s mačem, kao i rozete, potom razne bordure, polumjesec, scene lova, turniri, kola itd.
U sklopu nekropole nalazi se grob čuvenog vojvode Vlatka Vukovića na čijem križu piše: ”Ase leži dobri čoek Vlatko Vuković”. Navodi se kako je on prvi pobijedio Osmanlije kod Bileće 27. augusta 1388. godine, a umro je 1392. godine. Veliki je vojvoda iz kuće Kosača, osoba od povjerenja kralja Tvrtka.
Za spomenuti je vrijedan i stećak Taraha Boljunovića koji ima ukrase na svim uspravnim stranama i natpise na istočnoj i zapadnoj strani, te stećak sa likom majke koja u naručju drži dijete. Boljunski su natpisi pisani hrvatskim narodnim jezikom s elementima crkvenoslavenskog književnog jezika i jednim od triju hrvatskih pisama: hrvatskom ćirilicom. Svi su natpisi na ovoj nekropoli iznimno kratki, lapidarni, sadrže uglavnom samo osnovne biografske podatke, a kao većina drugih obično počinju znakom križa i formulacijom “a se leži”. Sustavnim istraživanjem ove nekropole zaključeno je da najveći broj potiče iz doba djelovanja majstora Grubača i majstora Semorada tj, u 15 i 16 stoljeću. Uz samu nekropolu nalazi se tzv. Grčki bunar u narodu poznat kao Neveš voda.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Zato što jedan članak nije dovoljan…
Prirodi ste došli u goste. Tretirajte je s poštovanjem. Kad odlazite, ponesite smeće – svoje i tuđe. Neka ljepota ostane… 
