Prvi dan proljeća u Zenici svake godine dočekuje se na specifičan način – pripremom čimbura na Kamberovića polju.
Tradicija pripreme čimbura jedinstvena je po gostoprimstvu zeničkih domaćina. Čimbur ko čimbur – samo je ovaj zenički obogaćen prvim proljetnim listovima žare, mladog luka, maslačka ili tratinčice.
Tako čimbur poprimi zelenu i žutu boju – boje zeničkog grba i zastave.
Jedna od najstarijih zeničkih tradicija na Kamberovića polju okupi Zeničane i goste grada, naročito one iz dijaspore, a pored čimbura na vatri se peku i ćevapi, kobasice i kotlić s raznovrsnim mesom, rjeđe janje na ražnju.
Održavaju se i kulturno-sportske manifestacije, poput regate na rijeci Bosni od Drivuše do Zenice, koja okuplja raftere iz cijele BiH, a svake godine upriliči se i prvo proljetno kupanje.
Pravljenje čimbura na prvi ili drugi dan proljeća pradavni je običaj kojem niko pouzdano ne zna početak, ali svako o njemu ima ponešto ispričati. Neki ga smještaju u pagansko vrijeme prije ustoličenja bilo kojeg od danas poznatih svjetonazora, drugi pak nalaze izvorište u bogumilskoj tradiciji, treći po etimologiji naziva u tursko doba, a ima i onih koji ga svode na puki teferič i priliku za okupljanje ljubitelja vatrene kapljice.
Foruma građana Zenica kandidirao je ovu tradicionalnu manifestaciju za Listu nematerijalne baštine Federacije BiH, a svu potrebnu proceduru okončali su prošlog mjeseca.
Dok danas često govorimo o vraćanju prirodi i hrani koja potječe iz nje, probajmo zamisliti kako je davnašnji svijet dočekivao prve zelene listove da ih mogu dodati u hranu.
Koje sjeme ne proklija kad ga se u zemlju baci? Zar u sjeme čovjekovo sumnji, onda, mjesta ima”.
Rumi
Zato što jedan članak nije dovoljan…
