Hrana je kultura, baština i bogatstvo. Jedan od najboljih načina upoznavanja Irana je preko gastronomije. Iranska kuhinja jedna je od najegzotičnijih na svijetu.
Iranska kuhinja jedna je od najegzotičnijih na svijetu. Njena čarolija je u posvećenosti kuhanju, odabiru namirnica i začina. Baš kako se u Iranu pristupa poeziji i umjetnosti, tako se ulazi i u kuhinju. Pravilna upotreba biljaka i začina savladavana je godinama. Nezamislivi su obroci bez riže, a Iranci vole jesti i voće i povrće – naročito zato što raste svuda oko njih. Poznati su kao dobri domaćini, jer slijede izreku svojih predaka Perzijanaca: “Mehman hedijeh Hodast“, što znači “Gost je Božiji dar“. Zbog toga da dostojanstveno dočekaju gosta iranske domaćice čuvaju tradicionalne recepte od zaborava.
Hrvatsko-iransko društvo Irandustan pokrenulo je na svojoj Facebook stranici izazov “Kuhajmo iranski”, stoga vas upoznajemo s nekim od najomiljenijih recepata svih Iranaca. O omiljenom jelu Korme sabzi već smo pisali.
Suprotno mnogim očekivanjima, Iranci zapravo jedu malo mesa. Kebab se većinom jede u restoranima, a kod kuće meso dolazi u manjim količinama, praćeno s mnogo povrća i nezaobilaznom rižom. Tako je npr. jedno od najdražih jela u Iranu horešte bamije. Radi se o varivu od bamije, koje se često miješa s mesom, a originalno stiže iz južne pokrajine Huzestan.
Aš je iranska gusta juha, slična maneštri. Može se naći u raznim varijantama širom Irana, ali i u Afganistanu, na Kavkazu i istočnoj Turskoj. Koliko je aš važan za Iran pokazuje i riječ za kuhara – ašpaz, što doslovno znači „osoba koja kuha aš“. Kuhinja se na perzijskom jeziku kaže ašpazhane, što pak znači dom kuhara. Postoji preko 50 vrsti aša u Iranu, a aš-e rešte je jedna od najomiljenijih. Rešte je osobito popularan u južnom iranskom gradu Širazu, rodnom kraju mnogih omiljenih iranskih pjesnika i filozofa. Rešte je vrsta tanke tjestenine. Aš-e rešte se obično poslužuje za iransku novu godinu (Noruz) ili tokom hladnijih mjeseci u godini, s obzirom da rešte nose simboliku dobre sreće u novoj godini.
Sinonim za abgušt je Dizi, koji je posebno dobro čuvan kao kulinarska tradicija u svetom šijitskom gradu Komu. Ono je vrhunsko iransko jelo i jedno je od najpopularnijih u zemlji. Dizi je u stvari naziv za zemljani lonac u kojem se priprema hrana. To je jedno od najstarijih jela čovječanstva, jer recept seže do zore civilizacije, u drevnoj Mezopotamiji. Sjeckana janjetina, slanutak, bijeli grah, nasjeckani luk, čehnja bijelog luka, kurkuma i biber pomiješaju se zajedno u vodi i kuhaju. Kad je spreman, ima poseban način posluživanja. Juha se prvo stavlja u zdjelu i jede se obično uz hljeb natopljen u njoj (Iranci ovu juhu nazivaju hljebom Terid). Ostatak se mora zgnječiti. Na tradicionalan način, dok poslužuju Dizi, konobari nude gostima opremu za drobljenje sastojaka, koji se potom umataju u komadu hljeba i jedu rukom. Uz njega se poslužuje povrće, posebno luk i limeta. Dizi se uvijek jede vruć jer daje izvrstan okus!
Neka od omiljenih jela još su: Kufte Tabrizi, Fesendžan,
Čelo kebab i Kotab.
Korme Sabzi – omiljeno jelo svih Iranaca | Furaj.ba
Korme Sabzi je omiljeno jelo svih Iranaca i može se naći na stolu svake sedmice. Foto: Facebook Smatrano nacionalnim jelom Irana, tradicija i historija Korme Sabzija datira najmanje od 500 do 1.000 godina. Stoljećima se posluživalo kao glavno jelo u iranskim domaćinstvima, a ujedno jelo i za članove porodice vraćajući se nakon dugih izbivanja daleko od kuće.
