Jedan dan u Kelnu – za pamćenje

Jedan dan u Kelnu – za pamćenje

U Keln sam tog proljeća stigla vozom iz Bonna za nekih dvadesetak minuta vožnje. Već pri samom ulasku u grad vidi se koliko je prostran i velik, a čini se i šarmantan poput Bonna, ako ne i ljepši.

Piše: S. Hodžić

Po izlasku na grandioznu glavnu željezničku stanicu shvatate u čemu je njena posebnost. Pa čim zakoračite iz nje vi se nalazite ispred najvažnije kelnske građevine Kölner Dom – jedne od najpoznatijih katedrala svijeta smještene uz samu obalu rijeke Rajne.

Ispred katedrale je mnoštvo ljudi, putnici i turisti, no svi u opuštenom ritmu grada. Katedrala iz 13. stoljeća koju smatraju „iznimnim djelom ljudske genijalnosti“, najčuvenija građevina Njemačke na listi UNESCO-ve svjetske baštine, u tom periodu se renovirala. No ulaz u nju je bio dozvoljen, kao i inače, i besplatan, te naravno da ne želite propustiti vidjeti svu tu veličinu iznutra, iznimno lijepe vitraže, oltare, skulpture i orgulje koje su u nju poput gnijezda ugrađene prije više od 20 godina na 700. godišnjicu.

Iza Katedrale nalaze se dva svjetski poznata muzeja – Rimsko-germanski i Muzej Ludvig čija je spektakularna zgrada izuzetan doprinos kelnskoj arhitekturi, a u kojoj se i nalazi najveća zbirka moderne umjetnosti izvan Sjedinjenih Država, ujedno i jedna od najvećih zbirki Pabla Picassa u Evropi.

Kako nas je u Bonnu dojmio stari dio grada, željeli smo vidjeti i kelnski. Od puteva koji vode prema njemu izabrali smo onaj gdje je najveća gužva, kroz pješačku zonu u kojoj su smještene poznate brendirane prodavnice i koja je raj za ljubitelje dobrog šopinga. Duh i živost te ulice neopisivo podsjeća na sarajevsku Ferhadiju. Odmah ispod nje, do same Rajne nalazi se čuveni Alstadt – gotovo jednako šarmantan kao bonski.

Nešto je drugačije, stare su se barokne zgrade ugnijezdile kraj rijeke, a između njih su zelene površine na kojima Nijemci, ali i stranci, vole odmarati. Tu kulturu sjedenja u parkovima, na travi, mi nažalost nemamo, a ne vidim razloga zašto ne biti tako opušten. Stari dio grada je svijet u malom – argentinski restoran, libanski, moldavski, španski, skoro da možete poželjeti neku kuhinju svijeta i naći je u tom dijelu grada.  Ima naravno i nešto za ljubitelje balkanske kuhinje – roštilj.

Osim prelijepih starih zgrada i suvenira koje ovdje možete pronaći, jedan od najvrednijih spomenika je i  crkva Svetog Martina, nekako skrivena kao da ne žele da je vidite, možda baš zbog njene osobite ljepote.

Među bogatim izborom restorana i kafića, mi smo za kratki predah od jednodnevnog obilaska Kelna odlučili provesti u kultnom lancu kafića „Hard Rock Caffe“. Svaki od tih kafića širom svijeta čuva jednu unikatnu stvar, pa i kelnski – cipele koje su Madonna i Cher nosile na koncertu, francuzicu koju je nosila Britney Spears na koncertu u Njemačkoj, def na kojem je svirao Prince, jaknu čuvenih Beatlesa i još mnogo toga drugog.

Keln se svakako može hvaliti svojom multikulturalnošću. Zaposlenica ovog kafića je govorila bosanski jezik i jedva je dočekala susret sa svojim sunarodnjacima, a naš jezik ili za Bosnu i Hercegovinu čuli su brojni prodavci suvenira, slučajni prolaznici i ugostitelji.

Željeznički most Hohenzollern
Foto: S. Hodžić

Vrijeme brzo leti, pa je tako i obilazak ovog prekrasnog grada na Rajni proletio. U povratku prema željezničkoj stanici vidjeli smo još i Željeznički most Hohenzollern, simbol grada sa razglednica, koji je u međuvremenu postao i „most zaljubljenih“. Mnoštvo zaključanih katanaca gdje je ovjekovječena nečija ljubav tamo još uvijek stoji, stavljeni u nadi da će ostati zaključana i trajna. Ako ništa, bit će uspomena baš kao i posjeta gradu na obalama rijeke Rajne.