Jedna fotografija iz opkoljenog Sarajeva obišla je svijet i postala simbol dostojanstva, prkosa i snage žene u ratnim godinama. Na njoj je Meliha Varešanović, Sarajka čiji su držanje, elegancija i miran korak privukli pažnju svjetske javnosti, dok je grad živio pod opsadom.

Fotografija je nastala 1994. godine, sasvim slučajno, na relaciji Dobrinja – Alipašino Polje. Snimio ju je britanski fotoreporter Tom Stoddart, koji je tog dana radio u Sarajevu. Meliha tada nije ni znala da je fotografisana, niti je mogla pretpostaviti da će prizor kojem je pripadala postati jedna od prepoznatljivih fotografija ratnog Sarajeva.

„Fotografija je nastala 1994. godine, a nastala je s jednim velikim bolom kada je umrla moja mama. Fotografija je nastala slučajno na relaciji Dobrinja – Alipašino Polje“, prisjetila se Varešanović.

Stoddart je kasnije govorio da se, nakon što je snimio fotografiju, uplašio i potražio zaklon. Meliha je, međutim, nastavila svojim putem. Upravo taj trenutak – žena koja uspravno i smireno hoda gradom izloženim svakodnevnoj opasnosti – fotografiji je dao posebnu snagu.

Korak kao znak prkosa

Meliha je kasnije govorila da je ponosan hod dio njenog karaktera, ali i nešto što je naslijedila od majke. Tokom rata, kako je ispričala, nikada nije trčala.

Nije željela pokazati strah onima koji su posmatrali grad kroz nišane.

„Na svoj način sam željela da odagnam taj strah. To je bio poseban osjećaj prkosa, ponosa i inata“, kazala je.

Upravo su prkos i dostojanstvo postali neodvojivi od priče o fotografiji. U gradu bez normalnih uslova za život, svakodnevni odlazak po vodu, hranu ili druge potrepštine nosio je rizik, ali je Meliha nastojala zadržati osjećaj normalnosti.

Uprkos nedostatku struje, vode i hrane, brinula je o svom izgledu i štedjela ono što je imala.

„Jaka volja i navika, želja da živim i lijepo izgledam“, objasnila je govoreći o tome kako je uspijevala zadržati svoj izgled u ratnim godinama.

Fotografija koja je stigla do svjetskih časopisa

Fotografija je objavljena u brojnim svjetskim medijima, među kojima su bili časopis Life i Sunday Times. Ipak, Meliha dugo nije znala da je upravo ona žena s fotografije koja je obišla svijet.

Za njenu priču saznala je na neobičan način. U paketu s odjećom koji su joj poslale žene iz Engleske nalazio se primjerak časopisa Life. Na naslovnici je bila njena fotografija.

„To mi je bilo posebno zadovoljstvo. Tek 2012. godine uslijedio je susret“, prisjetila se Varešanović.

Tada je priča o fotografiji dobila i lični nastavak, nakon što je upoznala fotografa koji je zabilježio njen hod kroz ratno Sarajevo.

Sarajevska Sophia Loren

Meliha Varešanović s vremenom je dobila nadimak sarajevska Sophia Loren, a njena fotografija ponovo je privukla pažnju međunarodne javnosti kada ju je magazin Cracked uvrstio među fotopriče o hrabrim ženama i buntovnicama iz historije.

Uz fotografiju je opisana kao žena koja je „donijela glamur u ratnu zonu“.

Danas se ta fotografija ne pamti samo kao dokument jednog ratnog vremena. Ona je postala dio vizuelne priče o Sarajevu, gradu čiji su stanovnici, uprkos strahu i svakodnevnoj opasnosti, nastojali sačuvati dostojanstvo, navike i osjećaj života.

Meliha Varešanović ostala je zapamćena upravo po tome: kao žena koja je kroz opkoljeno Sarajevo hodala uspravno, elegantno i bez trčanja, pretvarajući običan trenutak iz svakodnevice u fotografiju koju je upoznao cijeli svijet.

Sarajevski muvekiti – Najneobičniji posao u gradu

Sarajevski muvekiti čiji posao datira još iz 16. vijeka, kada se kula pravila, i podrazumijeva brigu o ispravnosti i tačnosti ovog lunarnog sata, danas jedinog takvog…

Šetajući Baščaršijom ne možete, a da ne primjetite, sahat kulu visoku 30 metara koja pokazuje vrijeme drugačije od sata na vašoj ruci. Ova jedinstvena sahat-kula jedini je javni sat u Evropi koji vrijeme pokazuje po lunarnom kalendaru. To je vrijeme koje se koristi za određivanje islamskih molitvi, a muvekit, osoba zadužena za njegovo pravilno očitavanje i podešavanje, brine se da sat uvijek bude tačan.

Foto: Furaj.ba

Uz 76 drvenih stepenica sarajevske Sahat-kule, sa čijeg vrha puca pogled na baščaršijske krovove, na koje slijeću sebiljski golubovi i sunčaju se čaršijske mačke, barem jednom u sedam dana, najčešće petkom, penje se jedan čovjek. Toga dana podešava satni mehanizam koji se narednih sedam dana nepogrešivo oglašava, u tačno vrijeme zalaska sunca, važnog za određivanje vremena molitvi muslimana.

Ritam života vjernika

Njegovo ime je Mensur Zlatar i primarno zanimanje mu je jednako kao prezime. On je zlatar, ali i muvekit, čovjek koji brine o mehanizmu sata koji već pet vjekova određuje ritam života islamskih vjernika, odnosno njihovih molitvi.

Posao muvekita datira još iz 16. vijeka, kada se kula pravila, i podrazumijeva brigu o ispravnosti i tačnosti ovog lunarnog sata, danas jedinog takvog preostalog javnog sata u svijetu. 

Muvekithane su objekti u kojima su smješteni astronomski predmeti za mjerenje vremena nastupanja dnevnih molitvi, tj. namaza i izrade kalendara, koji su građeni u sklopu kompleksa pojedinih vakufa, obično uz džamiju. U muvekithanama službu su obavljaji specijalizirani astronomi, koji se nazivaju muvekiti. Muvekit je prvo institucionalizirano astronomsko zanimanje u Bosni i Hercegovini. Sjene koje pravi sunce, njegova visina i položaj bili su „instrumenti“ koje je muvekit koristio za određivanje vremena molitvi. Njegov zadatak je podrazumjevao i izradu takvima, odnosno kalendara, i čuvanje instrumenata koji se koriste u muvekithani.

Danas, u vrijeme pametnih satova, muvekit je simbolična funkcija koja čuva tradiciju, ali time ništa manje važna jer je tradicija neizostavan dio našeg identiteta.

Foto: Furaj.ba

Zlatarevih šest decenija

Smjena dana i noći prema satu na ovoj kuli dešava se u trenutku zalaska sunca, odnosno u vrijeme akšam namaza za muslimane. U tom trenutku sat pokazuje 12 sati, što nerijetko zbunjuje posjetitelje Sarajeva, a i same Sarajlije. Kada sat na kuli počne otkucavati ponoć, na minaretu Begove džamije pale se kandilji. U vrijeme mjeseca ramazana, to je trenutak kada vjernici koji su postili započinju iftar.

Kako se vrijeme zalaska sunca, odnosno smjena dana i noći prema lunarnom mjerenju vremena, mijenja na dnevnoj bazi, za besprijekornu tačnost sata odgovaraju upravo muvekiti. Mensur Zlatar taj posao obavlja punih 57 godina, sa jednakom pažnjom kao prvoga dana.

Kada je Zlatar 1967. godine postao muvekit, poznati sarajevski zanatlija Abdulah Kasumagić prihvatio se renoviranja sata, pa je sa grupom odabranih ljudi, među kojima je bio i Zlatar, rastavio sat i postolje, skinuvši čak i vanjske brojčanike. Brojčanici i kazaljke su, prije vraćanja u mehanizam, pozlaćeni.  

Molitve po Takvimu

Satni mehanizam koji se nalazi u Sahat-kuli u Sarajevo je iz Londona 1876. godine, donio sarajevski trgovac Hašimaga Glođo. Stari turski sat, koji je nekad bio na kuli, već je bio dotrajao. Odnesen je u Vratničku džamiju gdje se i danas nalazi.

Današnji muvekit kaže kako je za gotovo šest decenija održavanja sata, „upoznao“ i njegovu ćud, pa prepoznaje kad ga treba podmazati ili popraviti. Misiji održavanja sata „u životu“ bio je posvećen i tokom opsade Sarajeva.

Ko će biti muvekit nakon zlatara Zlatara, odredit će Vakuf kada za to dođe vrijeme. Važno je da muvekit živi ili radi u blizini kule kako bi u slučaju nepredviđenih okolnosti mogao reagovati.

U priči o sarajevskim muvekitima ne smije se zanemariti Rijaset Islamske zajednice, vrhovne vjerske institucije muslimana u našoj zemlji. Hafiz Hamza Lavić izrađuje i određuje Takvim, islamski kalendar po kojem se označava tačno vrijeme za pojedine molitve koje u sahat kulu „upisuje“ upravo muvekit.   

Facebook
Twitter
LinkedIn

MOŽE VAM SE DOPASTI

POVEZANI ČLANCI