Dok ste šetali ulicom Branilaca Sarajeva, vjerovatno niste ni slutili da se praktično iza fasade Bosanskog kulturnog centra nalazi jedinstveni jevrejski hram, koji tako iznenadi pojavom ukoliko ga gledate sa visine.
Ideja o izgradnji tada najvećeg jevrejskog hrama na Balkanu se rodila 1923. godine, zbog potreba lokalnog stanovništva, jer je kapacitet jevrejske sinagoge mogao da primi samo jednu petinu tadašnje populacije vjernika. Na čelu odbora za izgradnju hrama bio je Avram Majer Altarac, s kojim je Jevrejska općina iduće godine kupila zemljište za gradnju templa u iznosu od 100.000 švicarskih franaka.
Godine 1926. je postavljen kamen temeljac i započeti su radovi, da bi se objekat u konačnici završio 1930. godine.
Za realizaciju ideje o izgradnji hrama je bilo potrebno oko 30 godina, i hram je funkcionisao kao vjerski objekat 12 godina, a mogao je primiti do 1.000 vjernika.
Veličanstvena kupola
Izgled ove monumentalne građevine je ideja arhitekte Rudolfa Lubinskog, koji je projektovao u maorskom stilu, oslanjajući se na forme 14. i 16. stoljeća, kada je ovaj stil doživio svoj najveći procvat.
Danas se sa visine vidi kupola koja je krasila vrh ovog objekta, a koja je bila oslonjena na 28 betonskih stubova, također ukrašenih u maorskom stilu. Prvobitno je bila izgrađena od bakra i bila je treća po veličini u Evropi, no uništena je u samo dva dana izbijanjem Drugog svjetskog rata.
Put do BKC-a
Nedugo nakon izgradnje hrama dogodit će se najstrašnije zlo koje Jevreji pamte i pamtit će vijekovima. Došao je Drugi svjetski rat kada nacistička vlada vrši progon jevrejskog stanovništva, pljačkanje imovine i uništavanje svih tekovina kulture koja je stoljećima harmonično koegzistiralo sa ostalim kulturama u Bosni i Hercegovini, pa tako i ovaj objekat biva uništen i oskrvnaljen na najgori mogući način.
Pitanje obnove hrama je bilo otvoreno godinama nakon završetka rata. Godine 1965. arhitekta Ivan Štraus dobija zadatak da obnovi stari templ i prilagodi ga trenutnim potrebama grada, jer ga je po završetku rata, Jevrejska općina poklonila gradu Sarajevu. Štraus na mjestu hrama podiže radnički univerzitet „Đura Đaković“, te u saradnji sa najvišim državnim organima, kreira salu sa najboljom akustikom na prostoru bivše Jugoslavije.
Dvorana kapaciteta 854 sjedećih mjesta je obložena posebnim drvetom iz Australije, za koje danas kažu da nema cijenu, te podiže plafon kako bi se akustičnost prostora dovela do maksimuma.
Do 1992. godine ovaj prostor djeluje kao obrazovna i kulturna institucija, u kojoj su se održavali programi s ciljem unapređivanja društva. Godine 1993. godine, u jeku novih agresija i napada na ovu zemlju, centar se simbolično preimenuje u Bosanski kulturni centar, popularniji kao BKC, i taj naziv zadržava sve do aprila 2015.godine, kada se ujedinjuje sa još dvije institucije i dobija naziv JU „Centar za kulturu“ Kantona Sarajevo.
U periodu opsade Sarajeva su pred institucijom novi izazovi: kroz preobražaj u Bosanski kulturni centar, ovaj prostor postaje mjesto susreta i otpora prema destrukciji rata. Od mnoštva koncerata, predstava, filmskih projekcija, izložbi, javnih tribina održanih u ratu, neke najslavnije i najemotivnije od njih postale su dio historije grada, kolektivnog sjećanja Sarajlija, ali i ostatka svijeta. Među najpoznatijim dešavanjima je Izbor za Miss opkoljenog Sarajeva 1993. godine.
Godine 2017, centar ponovo mijenja naziv i u konačnici postaje JU „Bosanski kulturni centar“ Kantona Sarajevo.
Najživlja ustanova kulture u gradu
Smješten u samom centru Sarajeva, u neposrednoj blizini Narodnog pozorišta, Bosanski kulturni centar danas predstavlja jednu od najživljih kulturnih ustanova u gradu.
Od njegovog osnivanja, na repertoaru ovog centra našlo se mnoštvo koncerata, predstava, izložbi, filmskih projekcija, predavanja te brojnih drugih dešavanja, kao što su promocije umjetnika iz svih domena umjetnosti, književnika i izdavača, odgoj i obrazovanje djece, edukacija i socijalizacija osoba treće životne dobi, očuvanje i njegovanje autentične muzičko-folklorne baštine naroda BiH te povezivanje i saradnja sa drugim zemljama i institucijama kulture na internacionalnom nivou.
U svakoj od faza je prostor bio važan generator u oblikovanju grada, bilo da je funkcionirao kao vjerski, obrazovni ili kulturni hram.
Kamena Menora
S obzirom na to da se u njemu više ne održavaju jevrejski obredi, malo ko više zna da je u pitanju hram. No tu na ulazu je kamena Menora, autorski rad arhitekte Zlatka Ugljena, koji je tu da podsjeća na prvobitni objekat.
Menora predstavlja svijećnjak, poznati jevrejski simbol koja zajedno sa Davidovom zvijezdom predstavlja glavne simbole u judaizmu.
______________________________________________________________________________________________________
Festival “Baščaršijske noći” počinje izložbom “Priče iz Templa: metamorfoza hrama kroz prostor i vrijeme”, koja će biti otvorena za posjete od 1. do 30. jula, a koja donosi historiografske crtice o velelijepnom sefardskom hramu u kojem je danas smješten Bosanski kulturni centar. Posjetite je i saznajte više o hramu o kojem smo vam pisali!
Fotografije: Furaj.ba
