Renomirani BBC (BBC Travel), vodeći svjetski javni servis, u sekciji za putovanja izvještava o bosanskohercegovačkim stećcima – misterioznim monolitnim nadgrobim spomenicima upisanim na UNESCO-ovu Listu svjetske baštine, koje spadaju u najprepoznatljivije znamenitosti.
Autorica Lidija Pisker navela je kako je više od 60.000 živopisnih nadgrobnih spomenika prošarano ruralnim krajevima zemlje, te kako nude fascinantan uvid u srednjovjekovni život u regiji.
“Kad god putujem kroz Hercegovinu, južni dio moje domovine Bosne i Hercegovine, odlazim na veliko polje 3 km zapadno od grada Stoca koje se zove nekropola Radimlja. Tu se susrećem licem u lice sa 135 srednjovjekovnih nadgrobnih spomenika raspoređenih u gusto koncentrisanim redovima. Dok se divim geometrijskim šarama, mjesecima, zvijezdama i ljudima koji me naizgled pozdravljaju raširenih ruku urezanih na bijelo kamenje, pitam se ko je tu sahranjen i kako je živio. Ovo nije bilo kakvo groblje; ljubomorno čuva stotine godina historije moje zemlje”, piše Pisker.
Pisker potom pojašnjava kako su stećci (izgovara se “stech-tsee”) kao monolitni nadgrobni spomenici neki od najprepoznatljivijih – iako zagonetnih – znamenitosti Bosne i Hercegovine.
“Oko 60.000 ovih srednjovjekovnih kamenih spomenika leži razbacano po cijeloj zemlji (sa mnogo manjim brojem u susjednoj Hrvatskoj, Srbiji i Crnoj Gori), a obično su grupisane u nekropole. Izranjajući iz zelenila bosanskih brda i livada, njihovi živopisno izvedeni dizajni zbunjuju historičare i putnike vijekovima, ali i dalje služe kao simbol nacionalnog ponosa i identitet među bosanskohercegovačkim multietničkim stanovništvom.
Stećci su rađeni od 12. do 16. vijeka, a kao i nadgrobni spomenici drugdje u svijetu, ponekad su ukrašeni vjerskim krstovima i rozetama. Drugi pokazuju oružje, što bi moglo ukazivati na društveni status i profesiju pokojnika. Scene lova na jelene, viteški dvoboji i kružne grupne pogrebne igre nude fascinantne poglede na svakodnevni život u srednjovjekovnoj Bosni”, pojašnjava Pisker u svom tekstu.
Pisker navodi i kako se na pojedinim stećcima nalaze ćirilični natpisi koji sadrže podatke o pokojniku, kao i filozofske napomene, kao što je epitaf Vignja Miloševića koji glasi: „Ja sam nekad bio kao ti i bićeš kao ja“.
“Ovi natpisi otkrivaju zanimljive detalje o nivoima pismenosti tog vremena”, objašnjava Pisker dodajući i kako riječ stećci dolazi od glagola stajati, jer je njihova svrha bila da stanu iznad groba pokojnika i identifikuju ga.
“Zbog svog historijskog i kulturnog značaja, stećci su upisani na Unescovu listu svjetske baštine zbog svoje ‘izuzetne univerzalne vrijednosti'”, dodaje Pisker.
U svom tekstu Pisker je razgovarala sa direktoricom Historijskog muzeja Bosne i Hercegovine Elmom Hašimbegović koja je navela kako je jedan od najzanimljivijih aspekata stećaka to kako oni predstavljaju „preplitanje i stapanje različitih uticaja – istočnih i zapadnih, mediteranskih, vizantijskih i srednjoevropskih, katoličkih i pravoslavne, [i] uticaj latinske i ćiriličke pismenosti“.
“Teritorija današnje Bosne i Hercegovine je kroz historiju bila mjesto susreta različitih kultura i religija. Pravoslavna, katolička i bosanska crkva (srednjovjekovna crkva koja je postojala između 12. i 15. stoljeća) koegzistirali su u srednjovjekovnoj Bosni, a mnogi se naučnici slažu da su stećke koristili sljedbenici sve tri vjerske grupe, zasnovane na pravoslavlju. nadahnuti krstovi i rozete pronađeni na stećcima, zapadnjački inspirirani motivi štita s mačem, te pojedini natpisi koji se prevode kao “(osoba) prave rimske vjere” ili ‘rob Božji'”, pojasnila je Hašimbegović nastavljajući kako neki stručnjaci smatraju da su stećke stvorili bogumili, dualistička vjerska sekta porijeklom sa Balkana.
Među najbolje očuvanim i najvrednijim od ovih lokaliteta svjetske baštine je Radimlja, navodi autorica teksta te dodaje kako je najpoznatiji simbol lokaliteta – kao i prva slika koja većini Bosanaca i Hercegovaca padne na pamet kada pomisle na stećke – prikaz muške figure urezan na jednom od nadgrobnih spomenika nekropole, koji podiže desnu ruku dok lijevu drži luk i strijelu. Neki antropolozi smatraju da bi to moglo predstavljati gest molitve prema Suncu ili Mjesecu.
“Motiv podignute ruke čest je i u stvaralaštvu bosanskohercegovačkog pjesnika Mehmedalije Maka Dizdara, koji je odrastao kod Radimlje. ‘Kameni spavač’, njegovo remek-djelo iz 1966. godine, inspirisano je crtežima i natpisima stećcima, i smatra se jednim od najznačajnijih književnih djela u Bosni i Hercegovini. Dizdarove pjesme probudile su Bosance i Hercegovce na važnost ovog kamenja, te nas podsjećaju da poštujemo svoju prošlost i prigrlimo svoj identitet.
Kao rezultat toga, stećci – posebno podignuta ruka – postali su oličenje bosanskog duha kulturne otvorenosti. Danas slika izaziva emotivnu vezu kod mnogih Bosanaca i Hercegovaca.
Na tragu Dizdara, mlađi bosanskohercegovački umjetnici nedavno su počeli istraživati stećke i ugrađivati ih u svoja djela”, piše autorica teksta za BBC otkrivajući kipara Adisa Eliasa Fejzića kako tumači sadašnjost i budućnost nacije sagledavajući njenu prošlost.
“Ne znam šta su tvorci antičkih stećaka vidjeli u svom kamenju i željeli od njih, ali znam šta vidim u njima. Zato oživljavam tu tradiciju nakon nekoliko stoljeća [tako što ih vajam]”, rekao je Fejzić. .
Jedna od Fejzićevih skulptura nalik stećku stoji ispred zgrade australijskog parlamenta u Canberri, kao poklon Bosne i Hercegovine Australiji. Drugi je podignut u Odenseu, u Danskoj, na zahtjev tamošnjih bosanskohercegovačkih izbjeglica. Većina njegovih radova je, međutim, u Bosni i Hercegovini.
“Sa stećcima sam najdirektnije vezan za naše bosanskohercegovačko i umjetničko porijeklo”, rekao je Fejzić. “Stećak je također ‘vremeplov’ kojim tako lako i brzo komuniciram u vlastitoj percepciji i kreativnosti sa tradicijama i stilovima iz [naše prošlosti].”
Pisker u nastavku teksta otkriva kako su stećci inspirisali i druge umjetničke radove, kao one nagrađivane ilustratorke i dizajnerke Aleksandre Nine Knežević, koja je na osnovu nadgrobnih spomenika izradila ilustracije za knjige i druge projekte. “Ono što mi je veoma inspirativno i privlačno kod stećka je to što motivi koji se pojavljuju (na njima) slave ljubav, život, radost i općenito pozitivan stav”, rekao je Knežević. “Ovo otkriva senzibilitet i želje tadašnjih ljudi, naših predaka, i govori mnogo o našem naslijeđu, našem karakteru i našoj prirodi.”
Knežević nije usamljena. Još jedan mladi zanatlija koji koristi stećke kako bi prigrlio svoje kulturno naslijeđe je kazandžija Denis Drljević, čija se radnja AbrakaBakra Copper Art nalazi u starom gradu u Mostaru. „Motive sa stećaka sam počeo da koristim od samog početka bavljenja ovim zanatom“, rekao je Drljević. “Oni predstavljaju jedan od najstarijih artefakata naše historije.” Prošle godine Vedrana Božić, koja vodi mostarsku umjetničko-obrtničku galeriju Claire Noel, počela je prodavati modne torbe na kojima su otisnute njene slike stećaka: „Volim spoj tradicije i modernosti i željela sam predstaviti našu kulturnu baštinu u moderan način”, rekla je ona.
Osim ilustracija, bakrenih reljefa i torbi, putnici sada mogu kupiti ženski nakit nadahnut stećcima, ukrasne igle, majice i druge suvenire u čast srednjovjekovne prošlosti zemlje.
Historičar Gorčin Dizdar (unuk poznatog pjesnika) napisao je knjigu o stećcima i također promovira bosanskohercegovačku kulturu kroz svoju fondaciju Mak Dizdar. Jedan od nedavnih projekata Fondacije bio je okupljanje mladih ljudi iz cijele zemlje kako bi napravili interaktivnu mapu stećaka kako bi se identifikovali ranije neregistrovani stećci i digitalizirali već poznati.
Dok Dizdar, domaći umjetnici i mlađi Bosanci se ponose srećcima, mnoge od ovih nekropola ostaju zanemarene od lokalnih vlasti, navodi Pisker u tekstu. Radimlja je, na primjer, na listi ugroženih nacionalnih spomenika jer je u neposrednoj blizini izgrađena industrijska i trgovačka zona.
Mediji često izvještavaju o slučajevima oštećenja stećaka i njihovog propadanja. Prije tri godine, internetski oglas jednog Bosanaca koji se nada da će prodati navodni stećak u blizini svoje kuće izazvao je snažne reakcije javnosti. Neki su ga osudili, dok su drugi osudili nemar vlade u zaštiti ovih lokacija.
Ali kako se sve više i više javnosti budi uviđanje vrijednosti ovih tajanstvenih srednjovjekovnih relikvija, nada je da će sve veći pokret na lokalnoj razini potaknuti vlasti da ih bolje očuvaju, dodaje autorica za BBC.
“Mislim da je to vrlo pozitivan trend jer se na ovaj način susreću mlađe generacije i pojedinci koji nisu nužno zainteresovani za srednjovjekovnu umjetnost sa ovim vrlo vrijednim elementom našeg kulturnog naslijeđa”, rekao je Dizdar.
