Kraj ljeta iskoristili smo da posjetimo Nacionalni park Sutjeska, Foču i okolinu i bili smo zaista očarani. Nacionalni park Sutjeska je najstariji nacionalni park u Bosni i Hercegovini. Krase ga prelijepe planine, rijeke, jezera, pitome doline i sačuvana divljina. Tu se nalazi i zaštićena prašuma Perućica te najviši planinski vrh u BiH – Maglić. Sedam dana definitivno nije dovoljno da bi se vidjelo sve što ovo područje ima za ponuditi ali to nam samo daje razlog da se tamo ponovo vratimo. Ipak za tih sedam dana naša ekipa je uspjela ispuniti čak 4 izazova sa BiH Bucket List Challenga!
Ulaznica u NP Sutjeska se plaća 10 KM. Iz parka možete dobiti vodiča i prijevoz za sve izlete koje isplanirate. Do većine destinacija u parku je potrebno barem dio puta preći terenskim vozilom prije nego što počnete planinariti. Ukoliko planirate višednevne ture možete ponijeti šatore ili spavati u jednoj od brojnih koliba i katuna.
Avanturu smo započeli na Zelengori. Za mnoge je najljepša planina na ovim prostorima zahvaljujući šumama, pašnjacima i cvijetnim planinskim poljima kojim je prekrivena kao ćilimom.
Osim prelijepih vidikovaca i poljskog cvijeća i na vašim slikama će se zasigurno naći lednička jezera ili takozvane „gorske oči“. Prvog dana smo posjetili Gornje i Donje Bare. Ova jezera i nisu baš prigodna za kupanje ali mislim da ćete se složiti da su veoma fotogenična.
Do oba jezera smo jednim dijelom išli terenskim vozilima a ostatak pješačili, ali to svakako nije jedina opcija. Ukoliko imate iskustva sa planinarenjem i u dobroj ste fizičkoj spremi možete unajmiti prijevoz do Gornjih bara (1.550mnv) te se nakon toga ispeti na Uglješin vrh (1.859 mnv) odakle se pruža prekrasan pogled na jezero i okolinu. Odatle se možete spustiti na Donje Bare te dalje do Tjentišta. Sa Donjih Bara se također možete popeti na vidikovac Borić odakle se pruža fenomenalan pogled na planine Volujak i Maglić.
Drugi dan na Zelengori smo proveli na Orlovačkom jezeru. To je još jedno glacijalno jezero na Zelengori okruženo planinskim vrhovima. Nalazi se na 1.500mnv ali se skoro do samog jezera može doći terenskim vozilima. Vožnja je poprilično dugA, skoro dva sata makadamskim putem. Kao višednevnu opciju bih definitivno preporučila provesti noć na ovom jezeru, a onda planinariti do Crnog i Bijelog jezera.
Ako pak niste za duže planinske ture možete kao mi produžiti jedan kilometar do Jugovog jezera, jedinog vještačkog jezera na Zelengori. Ime je dobilo po svom konstruktoru Jugi, koji je bio lovočuvar u Nacionalnom parku Sutjeska i njegova ideja o pregradnji jednog potoka je rezultirala nastankom ovog jezera. Jugovo je vjerovatno najpogodnije jezero za kupanje na Zelengori što definitivno treba iskoristiti tokom vrućih ljetnih dana.
Treći dan smo nakratko napustili Nacionalni park Sutjeska i otišli do obližnjih pješčanih piramida, manje od sat vremena vožnje. Pješčane piramide kod Foče nazivaju još “Bosanski Colorado” jer izgledom podsjećaju na one u SAD-u. Smatra se da su stare preko 200 godina te suprotno očekivanjima ne nestaju već rastu. Za sada dosežu visinu do 20 m.
Nakon posjete piramidama uputili smo se u Foču. Prva destinacija nam je bila jedna od najljepših džamija u Bosni i Hercegovini – Aladža džamija. Izgrađena je prije 470 godina i bila je jedna od prvih džamija izgrađenih u klasičnom otomanskom arhitektonskom stilu, te su njen stil emulirale mnoge džamije koje su kasnije izgrađene. Bila je uništena 1992. tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu, a u staro ruho je vraćena 2019. godine.
Još jedan vjerski objekat koji smo posjetili je Hram Svetog Save, ujedno i najveći pravoslavni hram na području Bosne i Hercegovine. Ovaj impozantni hram se prostire na površini od 1.500 m2. Temelji su postavljeni 1994. godine a zvanično je osnovan 2014.
Također smo posjetili i Sahat-kulu koja se nalazi u centru grada. Prema zapisima mnogi smatraju da je ovo najstarija sahat-kula u našoj zemlji. Sagrađena je 1758. godine, kao zadužbina Mehmed paše Kukavice, te je visoka 20 metara.
Od vrućine smo tražili spas u restoranu Mozart. Bili smo jako prijatno iznenađeni nevjerojatnom ponudom hrane, pića i raznih poslastica. Nismo se mogli odlučiti između 200 ponuđenih jela te smo naručili dvije plate, mesnu i riblju. Koji god kolač odaberete nećete pogriješiti, a i imaju i veliku ponudu palačinaka i sladoleda, sve po pristupačnim cijenama.
Četvrti dan smo se odlučili odmoriti prije naših najzahtjevnijih izleta. Uživali smo u bazenu koji se nalazi u sklopu Green Villas Tjentište. Na par sati smo iznajmili bicikla u Nacionalni park Sutjeska . Ovdje ću definitivno napomenuti da vam je za vožnju bicikla po ovim krajevima potrebna kondicija. Neki od nas su se jedva vratili nazad :). Neke od drugih aktivnosti koje možete isprobati dok ste tu su vožnja zip-lineom, te rafting ili kanyoning za koje preporučujemo da se javite rafting klubu RT.
Peti dan mi je bio daleko najdraži. Posjetili smo najveću, najstariju i najbogatiju prašumu u Evropi – Perućicu. U prašumu je zabranjeno ući bez pratnje vodiča iz Nacionalnog parka Sutjeska, i bez prethodne najave. Cijena za posjetu prašumi je 300 KM po grupi (do 8 osoba), tako da dolaskom u većoj grupi ili ranijom najavom i planiranjem možete uštedjeti mnogo novca. Dužina staze je 11 kilometra. Prosječnim tempom hoda može se proći za 3 sata, bez odmora.
Krenuli smo od Dragoš Sedla koje je udaljeno 12 km terenskim vozilom od Tjentišta. Ovaj vidikovac predstavlja najpoznatiji i najatraktivniji prostor za fotografiranje u granicama Nacionalnog parka Sutjeska, odakle se pogled pruža na prašumu Perućicu i vodopad Skakavac, kao i planinske vijence Maglića, Volujaka i Zelengore.
Naša ekipa je također dobila posebnu dozvolu Nacionalnog parka Sutjeska da posjeti biser Perućice, vodopad Skakavac, čija je posjeta inače strogo zabranjena. S obzirom da neki nisu marili za ova pravila uvedena je taksa od 1.000 KM za one koji se zapute ka vodopadu bez dozvole kako bi se zaštitili ovi krhki eko-sistemi donedavno netaknuti čovjekovom rukom. Naš tim je dobio dozvolu isključivo kako bismo napravili promociju jednog od najljepših ali i najnedostupnijih vodopada u BiH, te digli svijest o ljepotama koje se nalaze u našoj zemlji.
Perućicu mi teško može išta nadmašiti ali sam zasigurno bila jako oduševljena našim izletom na Trnovačko jezero. Jezero se inače nalazi u Crnoj Gori uz samu granicu sa Bosnom i Hercegovinom i na putu do njega ne prelazite granicu, na slikama možete vidjeti tablu koja razdvaja naše dvije države.
Nakon dva sata šetnje od Prijevora stići ćete do jezera u obliku srca. Trebate platiti taksu od 1 euro/2 KM pri samom dolasku na jezero rendžeru Parka prirode Piva – čika Milošu. Kod njega također možete popiti kafu ili sok ali očekujte skuplje cijene jer kao što možete zamisliti nije lako prenijeti namirnice do lokacije. Svakako ponesite peškire i kupaće kostime jer je jezero veoma ugodno za kupanje a kao što vidite definitivno vrijedi ponijeti i ležaljke.
Nekih 20 minuta hoda iznad kolibe ima vidikovac s kojeg možete vidjeti srcoliki oblik jezera. Daleko naljepši pogled na jezero se pruža sa vrha Maglića, ujedno i najvisočijeg vrha Bosne i Hercegovine. Ako se inače bavite planinarenjem to je nešto što definitivno ne trebate propustiti.
Posljednjeg dana, pred sami polazak smo posjetili i Dolinu heroja, memorijalni kompleks posvećen bitki na Sutjesci. Impozantni spomenik ove čuvene bitke, djelo Miodraga Živkovića, je za mene vjerovatno jedno od najfotogeničnijih mjesta u BiH. Nažalost muzej nije bio otvoren ali to je još jedna od mnogih razloga za vratiti se.
Ovo putovanje svakako ne bi bilo ni upola ovako divno bez divnih domaćina Green villas Tjentište i Zelengora.ba kojim se ovim putem mnogo zahvaljujemo. Pored ovakvog odmora kome treba more 🙂
Tekst i fotografije: Iman Azganović
Zato što jedan članak nije dovoljan…
UPOZNAJ BOSNU I HERCEGOVINU KROZ 100 IZAZOVA – BIH BUCKET LIST CHALLENGE
