Menu
Sevdalinka je ona intrigantna, čeznutljiva pjesma s kojom ćete se upoznati putujući Bosnom i Hercegovinom. Začut ćete je u prijevoznim sredstvima, s radija, u šetnji usred dana kako se stapa sa žamorom glasova u gužvi, ali će vas posebno oduševiti noću, kad nastupi tišina i kada osjetite da su se svi oko vas prepustili njenoj melodiji i osjećajima.
Sevdalinka je melanholična, emotivna muzička forma nastala u urbanim sredinama srednjovjekovne Bosne, koja je nadživjela sva vremena pjevajući i kazujući upravo o onom iskonskom u čovjeku – čežnji za ljubavlju, želji za nježnosti i žudnji za voljenim bićem.
Omer Pobrić, poznati bosanski autor sevdaha i njen veliki poznavalac, najbolje je definirao ovaj muzički žanr: “Sevdah je bosanska, gradska ljubavna pjesma, pri čemu riječ ‘bosanska’ geografski određuje autohtnost sevdaha, riječ ‘gradska’ urbanost, a riječ ‘ljubavna’ sadržajnu tematiku.”
Može se reći i da sevdalinka predstavlja jedan od velikih neotkrivenih svjetskih muzičkih stilova, koji se ljepotom može mjeriti sa portugalskim fadom i argentinskim tangom, da u njoj nalazimo elemenata ukrajinskih, grčkih, rumunskih, ciganskih i sefardskih muzičkih formi, s posebnim naglaskom na osmanske.
Tekstovi su gotovo isključivo domaćih autora, no malo je poznato i da je jedan od najvećih pisaca svjetske i evropske književnosti, njemački pjesnik Heinrich Heine poklonio BiH jednu od najljepših sevdalinki – “Kraj tanana šadrvana”. Pjesma je originalno napisana pod nazivom “Der Asra”, a na bosanski jezik je preveo književnik Safvet-beg Bašagić, no prevodili su je i drugi autori. Himzo Polovina i Zaim Imamović smatraju se najboljim izvođačima ova čuvene sevdalinke, no pjevale su je i druge zvijezde ali Hanka Paldum jedina je otpjevala na njemačkom jeziku.
Sevdalinka bi uskoro mogla biti upisana na UNESCO-vu listu zaštićene nematerijalne kulturne baštine Bosne i Hercegovine.Neophodno je da se njeguje kao dio postojećeg kulturnog naslijeđa.
