Kada se spomene Blagaj, prva asocijacija gotovo uvijek je Tekija – derviški biser sklupčan pod okriljem stijene, gdje rijeka Buna izvire gotovo iz srca zemlje. No, ako se zadržite samo na tom prizoru, propuštate otkriti ono što Blagaj zaista jeste – mozaik historije, prirode, običaja i atmosfere koja liječi. Jer Blagaj nije jednodnevna destinacija, već mjesto koje se upija polako, kao hercegovačko sunce kroz smokvin list.
Na samo nekoliko minuta hoda od Tekije nalazi se Velagića kuća – kompleks iz osmanskog perioda koji savršeno ilustrira kako su nekada živjele imućne blagajske porodice. U hladu starih čempresa i pored vrta u kojem tiho teče potok, ova kuća otkriva spoj orijentalne arhitekture i lokalne tradicije. Drvene verande, vezene jastučnice, stari alat i kamene staze pričaju priču o vremenu u kojem su mir i domaćinstvo bili svetinja. Mjesto kao stvoreno za one koji vole intiman susret s prošlošću.
Iznad svega – doslovno i metaforički – stoji Stari grad Blagaj. S uzvisine koju paraju samo ptice, ova tvrđava gleda na cijeli krajolik kao nijemi svjedok epoha koje su prošle. Uspon do nje zahtijeva malo volje i dobre cipele, ali ono što vas dočeka na vrhu vrijedi svakog koraka: pogled koji zahvata cijelu dolinu Bune, a možda i nešto dublje – mir koji se teško opisuje riječima.
Za one s nemirom u petama i strašću za visinama, Blagaj je i destinacija za penjanje. Vertikalne stijene iznad vrela Bune nisu samo slikovita kulisa – one su aktivno penjalište koje okuplja avanturiste iz cijelog svijeta. Svake godine, krajem ljeta, ovdje se održava Blagaj Climbing Fest – događaj koji spaja sport, muziku, kampiranje i lokalnu hranu u jedinstvenu atmosferu zajedništva i adrenalina. I dok ruke grabe stijenu, oči uživaju u pogledu koji se ne zaboravlja.
Blagaj ne nudi samo slike za pamćenje – nudi i ukuse koji vraćaju sjećanja. Turistička zajednica Blagaj povremeno organizira radionice pravljenja smokvare, tradicionalnog kolača od suhe smokve, oraha i začina. U hladu starog dvorišta, uz priče starijih žena koje znaju svaku tajnu ovog jednostavnog, a raskošnog zalogaja, učesnici imaju priliku zaviriti u naslijeđe koje se ne prenosi receptima već rukama i srcem. Ovo je Blagaj u svom najnježnijem izdanju.
Blagajska pastrmka, poznata po izuzetnoj svježini i okusu, pravi je gastronomski biser ovog hercegovačkog kraja. Uživati u njoj znači osjetiti spoj čiste vode rijeke Bune i tradicionalne pripreme koja se njeguje generacijama. Bilo da je pečena na žaru, u pećnici ili servirana s domaćim prilozima, pastrmka u Blagaju se ne jede – ona se doživljava.
Većina posjeta ostaje u sjeni Tekije, ali ako krenete nizvodno, stazom koja prati rijeku kroz sjenovitu oazu, otkrit ćete drugu stranu Bune i naići na arhitektonsko čudo.
Karađoz-begov most u Blagaju, svega 700 metara nizvodno od vrela Bune, jedan je od najstarijih i najljepših mostova u Hercegovini. Sagrađen u 16. stoljeću kao zadužbina Mehmed-bega Karađoza, most s pet skladnih kamenih lukova povezuje obale Bune i nekadašnji put prema Stocu. Obnavljan kroz historiju, ovaj elegantni most i danas očarava svojom jednostavnom ljepotom i majstorskom gradnjom domaćih neimara. Smješten u idiličnom ambijentu Blagaja, idealna je tačka za fotografiju – i kratki povratak u prošlost.
U plodnoj dolini podno stjenovitih litica iznad vrela Bune, gdje se rijeka susreće s nebom, Blagaj se ne izdvaja samo po historiji, već i po zlatnim plodovima zemlje koje njegovi ljudi brižno uzgajaju. U tom krajoliku, između sunca i hlada maslina, smjestile su se plantaže koje privlače jednako turiste, znatiželjnike, agronome i zaljubljenike u prirodu.
Najveća i najpoznatija među njima je impresivna voćna plantaža porodice Badžak, poznata pod imenom Jaffa-Komerc. Na površini od čak 80 hektara niže se preko 105.000 stabala – trešanja, breskvi, jabuka, šljiva, nara… Puteljci kroz voćnjake, bijeli vozić kao iz bajke i mogućnost da sami uberete plod iz prirode pretvaraju ovu plantažu u neodoljivu turističku atrakciju. Posjetioci uživaju u edukativnim turama, degustacijama i mirisima koje nose vjetrovi s juga. Djeca postaju mali istraživači, studenti rade diplomske radove, a svi zajedno odlaze sa osmijehom i punim korpama.
Ali Blagaj nudi i nježniju, tišu priču – onu o ruži đulbešećerki porodice Džumhur. Na skromnoj plantaži u porodičnom dvorištu raste preko 500 sadnica ove mirisne, jestive ruže, od koje Fatima, njena kćerka Aida i unuk Dino stvaraju sokove, slatko, sirće i čajeve bez imalo hemije.
U Blagaju, podno stijena i neba, bračni par Šašivarević stvorio je vlastitu Obećanu zemlju – oazu mira, prirode i jednostavnog, ali istinski luksuznog života. Njihovo imanje nije za svakoga – ovdje dolaze ljudi koji traže tišinu, povezivanje s prirodom i iskustva vrijedna pamćenja. Umjesto hotela s pet zvjezdica, gosti dobiju vrt s kućom, domaću hranu, meditaciju pod zvijezdama i zvuke koji se ne čuju u gradovima. Ovdje dani mirišu na lavandu, doručci na domaći sir i uštipke, a noći svijetle mliječnim putem.
