Daleke 1377. godine, Bosna je zvanično postala kraljevinom nakon što je Tvrtko I Kotromanić krunisan u Milama kod Visokog. Od tog historijskog trenutka zemljom vladaju kraljevi, a uz njih na tron stupaju i bosanske kraljice, koje su kroz vijekove dijelile teret vlasti, ali i sudbinu same države. Srednjovjekovna Bosna je upravo u tom periodu doživjela svoj najveći procvat, postajući teritorijalno najveća i vojno najjača država na jugoistoku Evrope.
Ko su bile bosanske kraljice i zašto ih zaboravljamo?
Iako se o vladarima srednjovjekovne Bosne često i detaljno govori, njihove supruge uglavnom ostaju u sjeni historije. Izuzetak je kraljica Katarina, koja je do danas ostala omiljena u narodu, dok su ostale bosanske kraljice nepravedno pale u zaborav.
Prva među njima bila je Doroteja Vidinska, bugarska princeza o čijem se životu danas zna tek pokoja pojedinost. Kao kćerka cara Ivana Stracimira, svojom udajom za tadašnjeg bana Tvrtka I donijela je Bosni izuzetno važno političko i diplomatsko osnaženje veza s Bugarskim carstvom. Njihovo vjenčanje ostalo je upamćeno kao raskošno i veličanstveno slavlje, a u godinama koje su uslijedile, ovaj kraljevski par važio je za primjer sklada i zajedništva na dvoru.
Jedina žena na bosanskom prijestolju
Jelena Gruba zauzima potpuno jedinstveno mjesto u našoj historiji – prvo kao supruga kralja Dabiše, s kojim je dijelila tron od 1391. do njegove smrti 1395. godine, a potom i kao jedina žena koja je samostalno vladala zemljom. Iz braka s Dabišom imala je kćerku Stanu, a nakon muževe smrti, domaće plemstvo izabralo ju je za zvaničnu vladaricu.
Međutim, period njene vladavine donio je velike unutrašnje izazove. Krupne velmože su toliko ojačale da su praktično preuzele kontrolu nad većim dijelom države. Vodeći potpuno samostalnu politiku i ubirući carine na svojim posjedima, direktno su slabili centralnu kraljevsku vlast. Taj pritisak je kulminirao u maju 1398. godine, kada su je moćni plemići predvođeni Hrvojem Vukčićem Hrvatinićem smijenili s trona i za novog vladara proglasili Ostoju. Iako stvarni razlozi za ovu smjenu nikada nisu do kraja razjašnjeni, Jelena Gruba je nastavila živjeti u Bosni, zadržavši svoje dostojanstvo i titulu kraljice.
Sudbine kraljica bez plemićkog porijekla
Prva supruga kralja Ostoje bila je Vitača, jedna od rijetkih bosanskih kraljica koja je poticala direktno iz naroda. Za Ostoju, vanbračnog sina kralja Tvrtka I, udala se davno prije nego što je on uopšte bio izabran za vladara. O tome da li su imali djece, historijski izvori danas šute. Kada je Ostoja 1398. godine sjeo na tron, Vitača je postala kraljica, ali ta titula nije dugo trajala. Kako nije bila u srodstvu s uticajnim plemstvom, kralju nije mogla donijeti politički vrijedne saveze. Zbog toga se već u septembru 1399. godine, u dubrovačkim dokumentima, spominje kao njegova bivša supruga.
Odmah nakon razvoda, Ostoja se ženi Kujavom Radenović, plemkinjom koja je mogla zadovoljiti dvorske interese, ali će šesnaest godina kasnije doživjeti potpuno istu, gorku sudbinu i biti odbačena.
Političke igre i smjene na dvoru
Kujava Radenović bila je sestra ili bliska rođakinja moćnog kneza Pavla Radinovića. Za razliku od svoje prethodnice Vitače, Kujava je bila plemićke krvi, što ju je u očima dvora činilo potpuno dostojnom krune. Ovaj brak donio je kralju Ostoji snažan i koristan savez s porodicom Radinović, pa je Kujava u dva navrata provela godine na tronu.
Međutim, politički interesi ponovo mijenjaju sudbinu bosanskog dvora nakon smrti velikog vojvode Hrvoja Vukčića Hrvatinića. Kada su njegovi posjedi ostali nezaštićeni, lukavi vladar je vidio novu priliku za proširenje moći. Odlučuje se razvesti od Kujave, čiji mu savez više nije bio politički privlačan, te ženi Hrvojevu udovicu, Jelenu Nelipčić.
Ovim proračunatim potezom, kralj je stekao Plivsku i Lučku župu, zajedno sa strateški važnim i bogatim gradom Jajcem, koji je Jelena donijela u miraz. Ipak, ovaj čin je izazvao duboke porodične razmirice, pa mu je rođeni sin, kojeg je imao iz braka s Kujavom, žestoko zamjerio odbacivanje majke. Sama Jelena Nelipčić ostala je upamćena u hronikama tog vremena kao žena nadaleko prepoznatljiva po svojoj izuzetnoj ljepoti, ali i ogromnom bogatstvu.
Dvorski sjaj i borba za prihvatanje
Zanimljivo je da se i supruga kralja Tvrtka II zvala Doroteja – riječ je o Doroteji Gorjanskoj, čiji je brak ponovo bio plod važnog političkog saveza, ovog puta između Ugarskog i Bosanskog kraljevstva. Dok su je Dubrovčani izuzetno cijenili i uvažavali, pojedini domaći velikaši nisu joj bili naklonjeni. Ipak, njen uticaj na dvoru bio je ogroman; u potpunosti je obnovila tada zapuštenu kraljevsku prijestolnicu Bobovac i u nju unijela profinjene običaje i sjaj ugarskog dvora.
S druge strane, potpuno drugačiju sudbinu imala je Vojača, druga bosanska kraljica koja je poticala iz naroda. Kao djevojka skromnog porijekla i sljedbenica Crkve bosanske, udala se za Stjepana Tomaša davno prije nego što će on uopšte naslijediti krunu. Međutim, kada je njen muž sjeo na tron, strogo bosansko plemstvo zbog njenog društvenog statusa jednostavno nije željelo prihvatiti Vojaču kao svoju kraljicu.
Legendarna sudbina kraljice Katarine
Posljednje veliko poglavlje ove priče pripada Katarini Kosači Kotromanić, bez sumnje jednoj od najslavnijih i najupečatljivijih ličnosti naše prošlosti. Kao kćerka istaknutog velikaša Stjepana Vukčića Kosače i Jelene Balšić, u sebi je nosila gene uticajnih plemićkih loza Balkana. Njen uticaj na dvoru i trag koji je ostavila u historiji učinili su je simbolom jedne cijele ere.
Ipak, njena sudbina bila je duboko tragična. Nakon pada kraljevstva, preminula je u izgnanstvu u Rimu, daleko od svoje domovine i vlastite djece, za kojom je tugovala do posljednjeg dana. Zbog njenih plemenitih ljudskih i vjerskih vrlina, Katolička crkva ju je proglasila blaženom, a u narodu Bosne i Hercegovine i danas živi uspomena na njenu dobrotu i dostojanstvo.
Ko je zaista bila posljednja bosanska kraljica?
Iako mnogi smatraju da je to Katarina, historija bilježi drugačije. Ta čast pripada Mariji Branković (kraljici Mari), kćerki srpskog despota Lazara Brankovića i bizantijske princeze Jelene Paleolog.
Udajom za posljednjeg bosanskog kralja Stjepana Tomaševića, Mara uzima ime Jelena i stupa na tron. Njenim brakom ispisane su zadnje stranice dvorskog života prije pada države pod osmansku vlast, čime je završena era u kojoj su bosanske kraljice dijelile sudbinu zemlje.
Oproštajno pismo bosanske kraljice Katarine | furaj.ba/
Pismo koje je kraljica Katarina napisala svojoj dječici pred smrt, Sigismundu i Katarini koju su Turci zarobili, odveli u Tursku i koje nije nikada više vidjela. Piše: Enver Imamović Bosanski vladari su po običaju svog vremena sa pratnjom boravili sad u ovom sad u onom gradu, mada im je Bobovac bio stolni grad.
