Jedna fotografija iz opkoljenog Sarajeva obišla je svijet i postala simbol dostojanstva, prkosa i snage žene u ratnim godinama. Na njoj je Meliha Varešanović, Sarajka čiji su držanje, elegancija i miran korak privukli pažnju svjetske javnosti, dok je grad živio pod opsadom.

Fotografija je nastala 1994. godine, sasvim slučajno, na relaciji Dobrinja – Alipašino Polje. Snimio ju je britanski fotoreporter Tom Stoddart, koji je tog dana radio u Sarajevu. Meliha tada nije ni znala da je fotografisana, niti je mogla pretpostaviti da će prizor kojem je pripadala postati jedna od prepoznatljivih fotografija ratnog Sarajeva.

„Fotografija je nastala 1994. godine, a nastala je s jednim velikim bolom kada je umrla moja mama. Fotografija je nastala slučajno na relaciji Dobrinja – Alipašino Polje“, prisjetila se Varešanović.

Stoddart je kasnije govorio da se, nakon što je snimio fotografiju, uplašio i potražio zaklon. Meliha je, međutim, nastavila svojim putem. Upravo taj trenutak – žena koja uspravno i smireno hoda gradom izloženim svakodnevnoj opasnosti – fotografiji je dao posebnu snagu.

Korak kao znak prkosa

Meliha je kasnije govorila da je ponosan hod dio njenog karaktera, ali i nešto što je naslijedila od majke. Tokom rata, kako je ispričala, nikada nije trčala.

Nije željela pokazati strah onima koji su posmatrali grad kroz nišane.

„Na svoj način sam željela da odagnam taj strah. To je bio poseban osjećaj prkosa, ponosa i inata“, kazala je.

Upravo su prkos i dostojanstvo postali neodvojivi od priče o fotografiji. U gradu bez normalnih uslova za život, svakodnevni odlazak po vodu, hranu ili druge potrepštine nosio je rizik, ali je Meliha nastojala zadržati osjećaj normalnosti.

Uprkos nedostatku struje, vode i hrane, brinula je o svom izgledu i štedjela ono što je imala.

„Jaka volja i navika, želja da živim i lijepo izgledam“, objasnila je govoreći o tome kako je uspijevala zadržati svoj izgled u ratnim godinama.

Fotografija koja je stigla do svjetskih časopisa

Fotografija je objavljena u brojnim svjetskim medijima, među kojima su bili časopis Life i Sunday Times. Ipak, Meliha dugo nije znala da je upravo ona žena s fotografije koja je obišla svijet.

Za njenu priču saznala je na neobičan način. U paketu s odjećom koji su joj poslale žene iz Engleske nalazio se primjerak časopisa Life. Na naslovnici je bila njena fotografija.

„To mi je bilo posebno zadovoljstvo. Tek 2012. godine uslijedio je susret“, prisjetila se Varešanović.

Tada je priča o fotografiji dobila i lični nastavak, nakon što je upoznala fotografa koji je zabilježio njen hod kroz ratno Sarajevo.

Sarajevska Sophia Loren

Meliha Varešanović s vremenom je dobila nadimak sarajevska Sophia Loren, a njena fotografija ponovo je privukla pažnju međunarodne javnosti kada ju je magazin Cracked uvrstio među fotopriče o hrabrim ženama i buntovnicama iz historije.

Uz fotografiju je opisana kao žena koja je „donijela glamur u ratnu zonu“.

Danas se ta fotografija ne pamti samo kao dokument jednog ratnog vremena. Ona je postala dio vizuelne priče o Sarajevu, gradu čiji su stanovnici, uprkos strahu i svakodnevnoj opasnosti, nastojali sačuvati dostojanstvo, navike i osjećaj života.

Meliha Varešanović ostala je zapamćena upravo po tome: kao žena koja je kroz opkoljeno Sarajevo hodala uspravno, elegantno i bez trčanja, pretvarajući običan trenutak iz svakodnevice u fotografiju koju je upoznao cijeli svijet.

Oficirski paviljoni u Sarajevu

Šetajući Vilsonovim šetalištem ili mu prilazeći sigurno ste opazili raskošan kompleks zgrada na Marijin-Dvoru koji podsjeća na bečke palače.

Šetajući Vilsonovim šetalištem ili mu prilazeći sigurno ste opazili raskošan kompleks zgrada na Marijin-Dvoru koji podsjeća na bečke palače. Pa donekle ste upravu, te zgrade i jesu građene kao palače za oficire austrougarske vojske u Sarajevu. Čak su i zaštićene kao nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine.

Prije dolaska Austro-Ugarske, na ovom mjestu nalazilo se naselje koje se zvalo Carina. No naseljenost ovog područja ne počinje sa Osmanlijama koje su tako ovaj dio grada zvale, već postoje i sačuvani arheološki dokazi o životu na ovom mjestu još od antičkog doba. 

“Oficirski paviljoni u Sarajevu predstavljaju značajan primjer stambene gradnje u monumentalnoj kompoziciji slobodnostojećih palača iz austrougarskog perioda u Bosni i Hercegovini. Osim toga, to je najveća stambena cjelina izgrađena u duhu secesije s primjesama historicizma, koja ima veliku ambijentalnu vrijednost u sklopu centralnog gradskog kvarta Marijin Dvor”, naveli su iz Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika BiH u opisu odluke o proglašenju ovog kompleksa nacionalnom baštinom.

Izgrađeni su u periodu između 1909. i 1914. godine, nedugo nakon izgradnje zgrade Zemaljskog muzeja u periodu između 1908. i 1913. godine po projektu Karla Paržika.  Pretpostavlja se da je autor urbanističkog rješenja i projektant pojedinih objekata arhitekt Rudolf Tonnies.

Prije izgradnje stambenog kompleksa, isti ti austrougarski oficiri zasadili su lipe na Vilsonovom šetalištu (1905), tada Kalajevoj promenadi, zbog kojih im se i danas zahvaljujemo.

Poznato je da su austrougarski oficiri živjeli u ovim paviljonima do kraja Prvog svjetskog rata, kada se u ovaj stambeni kompleks useljavaju vojnici tadašnje Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca.

U kompleksu koji i danas očarava ljepotom i prirodnim okruženjem nekada je postojala fontana, ali je srušena za potrebe nove zgrade. 

Oni koji su bili sretni da ih dopadne život u ovim “palačama” interno se zovu “Paviljonci” i svakog augusta se okupljaju na tradicionalnim susretima kako bi se družili i prisjetili zajedničkog života u paviljonima.

Fotografije: furaj.ba/

Facebook
Twitter
LinkedIn

MOŽE VAM SE DOPASTI

POVEZANI ČLANCI