A šta će vam Sarajlije reći o Sarajevu? Reći će vam da  ovdje živi čovjek koji je u ime svih muškaraca ove zemlje poljubio Sharon Stone kad mu je uručila Oskara

.

Piše: Adisa Bećiragić, Furaj.ba
.

Šta je važno znati o Sarajevu, pokušat ćemo (i naravno da nećemo uspjeti) opisati u narednim redovima. Možda za početak naglasiti da je Sarajevo glavni grad Bosne i Hercegovine svima. Osim Sarajlijama. Njima je glavni grad svijeta.

Da ih pitate šta je u Sarajevu važno, reći će vam da je važno da su u Sarajevu rođene najveći muzičari u bivšoj Jugoslaviji, koji su zvjezdani status imali svuda, osim u Sarajevu. Zdravko Čolić, Dino Merlin, Kemal Monteno, Hari Varešanović, Plavi orkestar, Bijelo dugme, Crvena jabuka, Zabranjeno pušenje, Indexi i  Davorin u Sarajevu su bili – raja.  

.

Mostovi na Miljacki
–

Reći će da je u rodnom listu najvećeg bosanskohercegovačkog košarkaša svih vremena, slavnog Mirze Delibašića, pisalo da se rodio u Tuzli, ali je Sarajevo bilo njegov grad do smrti. Ponosno će vam pokazati spomenik podignut ispred dvorane koja nosi njegovo ime. U Sarajevu, naravno.

Pohvalit će se slavnim nogometnim stručnjakom Ivicom Osimom Švabom. U nadimak su mu stale, napisao je divno Sarajlija Miljenko Jergović, dvije stvari – dijelom plava kosa, a dijelom porijeklo. Štraus sa Grbavice nosio je Sarajevo u srcu, od Grčke, preko Austrije, pa sve do Japana. Reći će vam i da je njihov Edin Džeko, najbolji nogometaš kojeg je Bosna i Hercegovina imala. 

Reći će vam i da u Sarajevu živi Danis Tanović, čovjek koji je u ime svih muškaraca ove zemlje poljubio Sharon Stone kad mu je uručila Oskara za film Ničija zemlja. 
.

.

Reći će vam i da se u Sarajevu održava jedan od najvažnijih evropskih filmskih festivala i da su našim crvenim (i šarenim) tepisima prolazile najveće zvijezde današnjice – od Brad Pita i Angeline Jolie, preko Roberta De Nira, Morgana Freemena, slavnog agenta 007 Daniela Craiga, Orlanda Blooma do Benicia Del Torea i Bono Voxa, te da su se svi oni šetali i Čaršijom i pili tucanu kahvu.

Reći će vam i da Sarajevo nisu pite, ćevapi, Čaršija i Titova, ali da Sarajevo ipak jesu i pite i ćevapi i Čaršija i Titova. Reći će vam i da se ovdje kafama koje traju satima ne ubija vrijeme, već se vrijeme investira u prijateljstvo. Reći će vam nešto i o fildžanu viška za „ako neko naiđe“. 

.

.

Pričat će vam priču o Miljacki koja Grad dijeli na dvije polovine, ali i o mostovima koji te polovine spajaju. 

Reći će vam da se u Sarajevu 1984. godine održala Olimpijada i da je možda te godine Sarajevo postalo glavni grad svijeta. Reći će vam da iz centra grada možete žičarom za devet minuta biti na Trebeviću, jednoj od olimpijskih planina.

.

 Sarajevske ruže

Pokazat će vam mjesto kod Latinske ćuprije s kojeg je Gavrilo Princip 28. juna 1914. godine pucao u austrijskog prijestolonasljednika Franca Ferdinanda i njegovu suprugu i otpočeo Prvi svjetski rat. Most se Latinska ćuprija zove od 1993. Do tada se zvao Principov.

Reći će vam i da se, ako ste u Sarajevo doputovali avionom, ispod piste na koju ste sletjeli nalazi tunel, danas muzej, koji je od ‘92. do ‘95., u vrijeme najduže opsade u novijoj historiji svijeta, bio granica između života i smrti. 

Reći će vam da na mjestu najveće sarajevske ratne tragedije, pijace Markale, danas sarajevske gospođe prodaju bukete najljepšeg cvijeća u gradu. Pobjeda je to života nad smrću, ljubavi nad mržnjom, cvijeta nad korovom, boja nad crnilom.

Reći će vam nešto i o sarajevskim ružama, koje ne mirišu i ne usrećuju. Rupe od granata u asfaltu ispunjene crvenim voskom simboliziraju krv Sarajlija stradalih u ratu. 

.

.

Reći će i da se Sarajka Meliha Varešanović kao simbol otpora našla na naslovnoj strani knjige fotografa Toma Stoddarta koji ju je fotografisao u jeku rata, dok je sarajevskim ulicama hodala ponosno podignute glave, obučena kao za modnu pistu. 
.

Vrijeme po mjesecu

Reći će vam da u Sarajevu žive ljudi najrazličitijih religija, boja, vjera i nacija i svi imaju svoje džamije, crkve, sinagoge.

Reći će vam da o višestoljetnom životu Jevreja u Sarajevu svjedoče Stari hram u kojem je danas Muzej Jevreja, Staro jevrejsko groblje, jedno od najvećih posljednjih počivališta Jevreja u Evropi, Aškenaška sinagoga i čuvena Haggadah, koja se čuva u Zemaljskom muzeju. U dvorištu Zemaljskog muzeja su i stećci, među kojima su neki remek djela srednjovjekovne umjetnosti, a najpoznatiji među njima je Zgošćanski stećak. 

.

Foto: Furaj.ba
.

Reći će vam i da se u najživopisnijoj sarajevskoj ulici nalazi Sahat kula i na njoj jedini javni sat koji mjeri vrijeme lunarno, a la turca, po kojem se mjeri vrijeme islamskih dnevnih molitvi i prema kojem se smjena dana dešava u trenutku zalaska sunca.

Reći će vam i da je u Sarajevu nekad bilo na stotine sebilja (javnih česmi u obliku kioska), a da je ostao tek jedan, onaj najveći, Wittekov, pored kojeg se morate uslikati jer niste u Sarajevu bili ako nemate sliku sa sebiljem i stotinama golubova iza leđa.

Reći će vam i da su u osmansko vrijeme sagrađene neke od najpoznatijih džamija u BiH, od velikih poput Gazi Husrev-begove, Careve i Ali-pašine, do manjih, ali jednako vrijednih poput Baščaršijske i Ferhadije. 

–

.

Reći će vam i da imaju Staru pravoslavnu crkvu (Crkvu svetih arhanđela Mihaila i Gavrila) koja čuva petu po vrijednosti zbirku ikona u svijetu. Uz crkvu je i pravoslavni muzej, jedan od najznačajnijih na svijetu.

Reći će vam s ponosom da je u Sarajevu Katedrala srca Isusova, jedan od najljepših spomenika austrougarske arhitekture u BiH, sagrađena po projektu Josipa Vancaša, koji je projektirao i zgradu Zemaljske vlade (danas zgradu Predsjedništva BiH). 

Reći će vam i da se jedan od najljepših pogleda na grad pruža sa zidina starog grada Vratnika, podignutih 1697. godine nakon što je Eugen Savojski provalio do Sarajeva, opljačkavši i spalivši grad. Reći će vam i da se ovaj grad iz svakog pepela dizao poput feniksa.

Sve će vam reći i mislit ćete da pretjeruju. A onda ćete doći i bit će vam jasno da su vam rekli tek djelić onoga što ovaj grad čini glavnim gradom. Svijeta.