Trebević – pluća Sarajeva

    Trebević – pluća Sarajeva

    “Ispod Trebevića sanjali smo sne…”

    Foto: Furaj.ba

    Olimpijski ljepotan Trebević smjestio se iznad Sarajeva, s vrhom na 1.629 metara nadmorske visine, i na čijim padinama su izgrađene brojna sarajevska naselja i mahale, u kojima smo doslovno “sanjali sne”, baš kao u pjesmi Kemala Montena. Na Trebeviću možete uživati u nestvarnim pogledima na grad, okolne planine – Romaniju, Bukovik, Jahorinu na koju se nadovezuje, te brojna druga manja mjesta i prirodne ljepote.

    U neposrednoj blizini trebevićkog vrha smješten je RTV relej, na 1566 metara, izgrađen 1975. godine kao telekomunikacijski toranj visine 60 metara i jedini telekomunikacijski relej koji nije uništen od strane NATO avijacije 1995. godine tokom bombardovanja. Važan je telekomunikacijski čvor za Sarajevo i predajnik za nekoliko RTV stanica. Do njega se ljeti može doći i automobilom, doduše makadamskim putem, a za planinare tu su i dobro označene pješačke staze. Do vrha se može i brdskim biciklima, zahvaljujući uređenim stazama, kojima je Trebević uvezan i sa Jahorinom, Igmanom i Bjelašnicom. Trebević ima i zaštićenu stijenu za penjanje, takozvanu Via ferrata Bijela stijena, koja je izazov za alpiniste i sa koje se, također, pruža predivan pogled na Sarajevo.

    Prepoznatljiv simbol Trebevića

    Trebević je nekada, kao i danas, bio omiljeno izletište Sarajlija, a svoj puni sjaj doživio je za vrijeme Zimskih olimpijskih igara kada je na njemu izgrađena bob-staza i staza za sankanje. Bila je jedna od najstrmijih i najbržih na svijetu, ali i jedna od najsigurnijih. U ratu je čuvena bob-staza uništena, već godinama se očekuje njeno renoviranje, a danas je ukrašena grafitima i često je posjećena – omiljeno je mjesto za photoshootinge, ekstremne sportove i downhill biciklizam.

    Najbliža planina gradu inače je turistički highlight u svim sezonama do kojeg za nešto više od sedam minuta vožnje odnedavno stižete Trebevićkom žičarom iz grada. Puštena je u promet davne 1959. godine. Za 12 minuta žičarom mogli ste doći na Trebević i prošetati, ali najveći gušt bio je popiti kafu na prekrasnoj terasi nekadašnjeg restorana “Vidikovac”, odakle se pružao jedan od najljepših pogleda na olimpijski grad Sarajevo. Dolazilo se prosto da bi se uživalo u pogledu i udisalo svjež planinski zrak i miris guste crnogorične šume. Kakva su to druženja bila najbolje govori i činjenica da je kafana opjevana i u pjesmi Bate Kovača i Žarka Roje “Četiri mladića”, koju je otpjevao Zlatan Fazlagić Fazla.

    Ovaj jedinstveni restoran bio je smješten na 1.160 metara visine, a gosti su se odmah po izlasku iz žičare nalazili na lijepoj i sunčanoj bašti restorana u čijem sklopu se nalazio i most za prijem kabina. Na ovakve izlete nije bilo jeftino ići zbog cijene žičare, ali vrijedilo je svake marke.

    Foto: Stare slike Sarajeva

    Trebevićka žičara je ponovo otvorena na Dan Grada Sarajeva, 6. aprila 2018. godine i njome se sada stiže do Trebevića za sedam minuta, a u toku su i radovi na obnovi nekadašnjeg restorana što će svakako upotpuniti bogatu ponudu omiljene planine Sarajlija koju još zovu i “pluća grada”.

    Najveće bogatstvo je boravak u njegovoj prirodi, no uz nju tu je i nekoliko mjesta na kojima možete provesti trenutke uz osmišljeni sadržaj koje vam nudi moderni hotel Pino i slovenski planinarski dom “Jure Franko pri samom vrhu Trebevića s pogledom od milion dolara. Tu su još i zabavni park Sunnyland sa jedinstvenom atrakcijom – alpine coasterom, izletište Brus sa mnoštvo sadržaja za igru, rekreaciju i šetnju, kao i resort Level Up u srcu Trebevića koji nudi i spuštanje ziplineom dugim 350 metara. Nedaleko od izletišta Brus je i živopisno selo Dovlići, u čijoj su blizini restoran „Trebevićki raj“, te „Vila Andrea“.

    Na Trebeviću se nalazi i austrougarsko vojno utvrđenje – Bistrička kula na Čolinoj kapi uz koju je 1969. godine dograđen opservatorij, koji je nažalost uništen u posljednjem ratu. U blizini hotela Pino je i arheološko nalazište tvrđave Draguljac do koje se dolazi pješakom stazom koja vodi od hotela.

    Inače, Trebević je prirodno stanište za više stotina vrsta drveća, grmlja, zeljastih biljaka, te čitav niz endemičnih vrsta uz koje su zasađene stogodišnje kulture Pančićeve omorike, crnog i bijelog bora, munike, molike, ariša i limbe.

    Šetnja Trebevićem zaista zlata vrijedi, prije svega zbog prekrasnog pogleda, ali i gustog zelenila. Trebević trebate svakako posjetiti u različitim godišnjim dobima, jer pogled nije uvijek isti. U kasnu jesen i zimu, kuće Sarajeva u kotlini se ne vide od guste magle i smoga. U proljeće i ljeto sve izgleda drugačije i moguće je vidjeti Sarajevo kao na dlanu. U zimskom periodu vrijedi doći i izbjeći sarajevski smog.

    Kako doći?

    Foto: Furaj.ba

    Osim Trebevićkom žičarom, do ove olimpijske planine može se doći pješke od Vijećnice ili Latinske ćuprije, preko Jarčedola, ili minibusom od Latinske ćuprije do Brusa koji je u funkciji vikendom i praznicima. Ukoliko na Trebević dolazite automobilom, vozit ćete se asfaltnim putem preko Vraca, provesti se pored zabavnog parka „Sunnyland“, uživati u vožnji kroz crnogoričnu šumu, te stići i do serpentina,  poznatih po nazivu „Osmice“. U njihovom kamenom podzidu i danas su, još  1909. godine ugrađene masivne željezne kuke, koje su služile za izvlačenje topova uz pomoć užadi i konjske zaprege do okolnih kula. Put dalje vodi do mjesta nekadašnjeg izletišta „Prvi šumar“, na kojem je moderni hotel „Pino Nature“. U neposrednoj blizini je obnovljena trim staza, te odbojkaško igralište, kao i baby ski lift.

    S. Hodžić, Furaj.ba